DAN “STAROSTI” U KUMROVCU: Petokrake, Tito i šutnja države – je li upozorenje bilo samo predstava

DAN “STAROSTI” U KUMROVCU: Upozorenje protiv simbola ili samo alibi za nastavak stare jugoslavenske predstave?

Organizatori su posjetitelje pozvali da ne nose obilježja koja bi mogla izazvati negativne reakcije, ali pitanje ostaje: tko u Hrvatskoj uopće povlači crtu prema simbolima totalitarnog komunističkog režima? O tome smo pisali OVDJE

Uoči ovogodišnjeg okupljanja povodom “Dana mladosti” u Kumrovcu organizatori su poslali neuobičajeno upozorenje posjetiteljima. Pozvali su ih da se, sukladno preporukama policije, suzdrže od nošenja obilježja, znakova i simbola koji bi mogli izazvati negativne reakcije ili biti u suprotnosti sa zakonima Republike Hrvatske.

Na prvi pogled, moglo bi se reći – napredak. Nakon godina u kojima su se na sličnim skupovima bez ozbiljnijeg javnog institucionalnog odgovora pojavljivali simboli bivše Jugoslavije, crvene petokrake, Titove slike, jugoslavenske zastave i ikonografija režima pod kojim su desetljećima gušene hrvatske slobode, sada se barem unaprijed šalje poruka opreza.

No, upravo ta poruka otvorila je mnogo veće pitanje: je li upozorenje bilo stvarno pravilo ili tek formalna ograda? Je li policija reagirala na sporna obilježja ako su se pojavila? Ili je sve ostalo na razini rečenice kojom se organizator unaprijed pokušao zaštititi od odgovornosti?

Simboli nisu samo “nostalgija” kada vrijeđaju žrtve

Problem nije u nečijem privatnom sjećanju, staroj pjesmi ili osobnoj nostalgiji. Problem nastaje kada se u javnom prostoru, u samostalnoj Republici Hrvatskoj, javno afirmira simbolika režima koji je desetljećima progonio političke neistomišljenike, zatirao hrvatsku državotvornu ideju i iza sebe ostavio tisuće žrtava, masovne grobnice, montirane procese, Goli otok, likvidacije emigranata i sustavnu represiju.

Crvena petokraka, srp i čekić, jugoslavenska zastava i Titova ikonografija za dio građana nisu neutralni folklor. Za mnoge obitelji one su simbol poniženja, progona, ubojstava, zabrana, tamnica i oduzete slobode.

Zato se postavlja pitanje: ako zakon poznaje kategoriju “vrijeđanja ili omalovažavanja moralnih osjećaja građana”, zašto se ona u praksi tako oprezno, gotovo nevidljivo, primjenjuje kada su u pitanju simboli komunističkog totalitarizma? Članak 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira upravo takvo ponašanje na javnom mjestu predviđa kao kažnjivo, s kaznom od 200 do 1000 eura ili zatvorom do 30 dana. No, što je sa člankom 5. Zakona o prekršajima protiv JRM-a Na prvi pogled, moglo bi se reći – napredak. Nakon godina u kojima su se na sličnim skupovima bez ozbiljnijeg javnog institucionalnog odgovora pojavljivali simboli bivše Jugoslavije, crvene petokrake, Titove slike, jugoslavenske zastave i ikonografija režima pod kojim su desetljećima gušene hrvatske slobode, sada se barem unaprijed šalje poruka opreza.

Hrvatska još nema jasan zakon – zato se sve prepušta “kontekstu”

Ključni problem je u tome što Hrvatska još uvijek nema jasan, poseban zakon koji bi nedvosmisleno uredio javnu uporabu simbola totalitarnih režima, uključujući komunističke simbole. U praksi se zato sve svodi na tumačenje: gdje je simbol istaknut, s kojom porukom, u kojem društvenom kontekstu, je li bilo vrijeđanja, provokacije, uznemiravanja ili narušavanja javnog reda i mira.

Drugim riječima, sama petokraka u Hrvatskoj najčešće neće automatski značiti prekršaj. Ali ako se koristi u javnom prostoru kao poruka veličanja režima, omalovažavanja žrtava ili provociranja građana, tada policija i pravosuđe imaju prostor za postupanje.

Europski parlament je još 2019. u Rezoluciji o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe izrazio poštovanje žrtvama nacističkih, komunističkih i drugih totalitarnih režima te pozvao na jasnu osudu totalitarnih zločina. Vijeće Europe je Rezolucijom 1481 također upozorilo da su totalitarni komunistički režimi bili obilježeni masovnim kršenjima ljudskih prava, uključujući ubojstva, deportacije, mučenja, prisilni rad i druge oblike represije.

Ako Europa može imenovati taj problem, zašto Hrvatska još uvijek okoliša?

Kumrovec kao test državne dosljednosti

Ovogodišnji Kumrovec zato nije samo lokalna manifestacija. On je test državne dosljednosti.

Ako se unaprijed šalje upozorenje da se ne nose simboli koji mogu biti protivni zakonima Republike Hrvatske, javnost ima pravo znati što se dogodilo kada su se takvi simboli pojavili. Jesu li evidentirani? Jesu li policijski službenici upozoravali posjetitelje? Je li netko prekršajno prijavljen? Ili je poruka poslužila samo kao pristojna formulacija za javnost, dok se na terenu nastavilo po starom?

To su legitimna pitanja, osobito iz perspektive hrvatskih branitelja, obitelji žrtava komunizma i svih građana koji s pravom očekuju da država ne bude selektivna prema totalitarnim simbolima.

Jer Hrvatska ne može istodobno obilježavati Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima, pozivati se na europske rezolucije i dopuštati da se u javnom prostoru simbolika jednog totalitarnog sustava tretira kao bezazleni suvenir. Organizator je pozvao na nešto, ali je omogućio da se takvi simboli komunističkog totalitarnog režima slobodno prodaje na štandovima, a netko im je to trebao dozvoliti.

Vlada šuti jer se boji otvoriti ideološku ranu

Najveća odgovornost ipak nije samo na policiji. Policija postupa po zakonima koje je donijela politika. Ako su zakoni nejasni, ako nema jasnih uputa, ako se sve prepušta slobodnoj procjeni na terenu, tada je odgovornost na Vladi i zakonodavcu.

Hrvatska država već desetljećima izbjegava do kraja raščistiti odnos prema komunističkom nasljeđu. Govori se o žrtvama, polažu se vijenci, donose se deklaracije, ali kada treba urediti javnu uporabu simbola režima koji je te žrtve proizvodio – nastaje muk.

Zato se u Kumrovcu svake godine ponavlja ista slika. Jedni to nazivaju nostalgijom. Drugi to doživljavaju kao poniženje. A država se skriva iza općih formulacija, preporuka i “konteksta”.

Pitanje koje ostaje

Ako je upozorenje organizatora bilo ozbiljno, javnost zaslužuje odgovor: koliko je bilo spornih obilježja, je li policija intervenirala i je li bilo prekršajnih prijava?

Ako nije bilo postupanja, onda treba jasno reći da je upozorenje bilo više pro forme nego stvarna mjera.

A ako hrvatska Vlada smatra da isticanje simbola totalitarnog komunističkog režima ne vrijeđa moralne osjećaje građana, neka to kaže otvoreno – osobito pred obiteljima onih koji su zbog tog režima završili u zatvorima, jamama, progonstvu ili pod zemljom.

Jer “Dan mladosti” u Kumrovcu sve manje izgleda kao bezazlena nostalgija, a sve više kao dan državne nedorečenosti. Ili, kako bi ga mnogi ogorčeni građani nazvali – Dan “satarosti”, dan u kojem se stara ideologija ponovno pokušava umiti, uljepšati i prodati kao folklor.

Je li policija postupala, čekamo njihov odgovor.