ISPOVIJEST Rojs je već 23 godine na američkoj crnoj listi: ‘Ovi ljudi su mi smjestili! A jedino mi je Milanović pokušao pomoći’

Više od dva desetljeća pravnog apsurda, tako bi se ukratko mogla opisati situacija u kojoj se pune 23 godine nalazi umirovljeni general Ljubo Ćesić Rojs nakon što ga je Ministarstvo financija SAD-a, odnosno njegova agencija OFAC, uvrstilo na takozvanu crnu listu pod prilično apstraktnom, generičkom optužbom za “podrivanje Daytonskog sporazuma”. Ta odluka, iz današnje perspektive, egzaktan je primjer birokratske tromosti i duboke nepravde jer je donesena davne 2003., u znatno drukčijim geopolitičkim okolnostima. Sankcije su, objektivno govoreći, odavno izgubile bilo kakvo logičko, a onda i pravno utemeljenje, to više što su s istih popisa u međuvremenu uklonjeni svi drugi visoki časnici, poput generala Rahima Ademija ili Ante Gotovine.Rojs je tako ostao izoliran u ovoj pravnoj blokadi, ne zbog toga što protiv njega postoje bilo kakvi stvarni dokazi, nego isključivo zbog kroničnog nemara hrvatske diplomacije, koja je propustila službeno zaštititi svojega ratnog zapovjednika. Vrhunac ovog pravnog apsurda jest činjenica da američki administracijski aparat u istom informatičkom kodu, pod jednakim restriktivnim mrežama tretira dokazanog heroja Domovinskog rata Ljubu Ćesića Rojsa i pravomoćno osuđene ratne zločince, počinitelje genocida poput Ratka Mladića, kojega su Srbi nedavno otpratili na vječni počinak. Nakon što su njegovi posmrtni ostaci dopremljeni iz Haaga, Mladić je u Beogradu dočekan i pokopan uz visoke vojne i državne počasti i masovno okupljanje pristalica te državnog vrha. Pokop je organiziran uz počasnu paljbu Vojske Srbije, a vjerski obred i opijelo predvodio je patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije.Nema zahtjeva

U Srbiji je, dakle, Mladić i nakon haške presude zadržao status nacionalnog heroja. Srbija je, štoviše, godinama bila i pod opravdanim pritiskom zbog skrivanja krvnika, njezini dužnosnici i danas trpe sankcije zbog aktivnog podrivanja stabilnosti u regiji, a hrvatski general Rojs, zbog nemara države, ostaje talac američke liste.

U sustavima američke administracije Rojsa neopravdano dovode u isti kontekst s agresorima, iako je svakomu tko ga je ikada sreo i više nego jasno da je riječ o potpuno mirnom građaninu hrvatske države koja je, uz to, članica NATO-a i EU-a, i koju je Rojs tijekom rata gradio i branio.Danas kada je čak i državni vrh, predvođen predsjednikom Zoranom Milanovićem, otvoreno potvrdio da je Rojsova situacija klasični anakronizam, postavlja se krucijalno pitanje: kako pravnim mehanizmima i eventualnim angažmanom vrhunskih stručnjaka srušiti ovaj administrativni zid i ispraviti povijesnu nepravdu prema Rojsu, koji za borbu više nema snage. Već neko vrijeme general vodi svoju možda i najtežu bitku, onu zdravstvenu. Gotovo pola godine bori se s embolijom pluća, a temom o američkim sankcijama iznenadili smo ga baš u trenutku primanja terapija. Začudio se što se netko od predstavnika medija uopće sjetio njegova slučaja.

Hrvatska država u pogledu američkih sankcija nije poduzela ništa, priznaje nam general. “Jednog slova nisu napisali. Imam dosje u kojem je vidljivo koliko sam se puta obraćao za to. Objašnjavao sam, vodio razgovore s njima privatno… Moja su djeca to prevodila i obraćala im se, a oni su rekli: ‘Vi ste hrvatski državljanin i vaša država, Ministarstvo vanjskih poslova i Vlada, mora uputiti zahtjev.’ Nikada nitko to nije uputio, a poslali su zahtjeve za druge koji su bili pod sankcijama”, tvrdi general Rojs, koji već dva desetljeća ponavlja da je u ovoj situaciji svojevrsna politička žrtva.“Meni tovare”

“Smjestili su mi domaći, to je diplomatsko predstavništvo u Sarajevu. Sramota. Tada sam, što je najgore, bio saborski zastupnik. Bio sam u Saboru i tada Vladimir Šeks nije dao da govorim u ime kluba HDZ-a iako sam to tražio. On je u to vrijeme bio predsjednik kluba”, prisjeća se Rojs, uvjeren da su u tom namještanju sudjelovali svi, s ciljem da ga diskreditiraju i marginaliziraju.

“U pozadini je bilo to što sam ja pola godine prije toga u Americi proglašen najpopularnijim parlamentarcem. Onda su oni pripremali i ono sa Sanaderom, da će on doći. Trebalo me eliminirati, a to je odradio, sigurno, Šeks. U medijima iz 2003. pisalo je tko je stvarno najpopularniji političar u tom njihovu, američkom istraživanju”, govori Rojs, ocjenjujući kako je to istraživanje bilo presudno za njegovu eliminaciju. “Haški tribunal donio je oslobađajuće presude generalu Gotovini i generalu Ademiju. Oni su oslobođeni i skinuti s popisa, ali ja nikada ni za što nisam ni bio osuđen”, kaže Rojs pa zahvaljuje Milanoviću što se zauzeo za njega i poduzeo sve što može. “Službeno, odnosno preko Dragana Lozančića kojemu sam išao, stupilo se u neke kontakte. Poslije njegove intervencije dobio sam papir na engleskom, a među ostalim ondje je pisalo da je potrebno dostaviti da sam sudjelovao u stvaranju separatističke republike Herceg-Bosne. Kako ću ja dostaviti bilo kakav odgovor o tome? Znači, Mate Boban je umro, Šušak i Tuđman su umrli i sad meni to tovare. Drugo je bilo da sam pomagao Ivici Rajiću, koji je odležao 11 godina, a ja sam oslobođen od MUP-a 2010. jer su mi to naši pokušali ovdje pakirati. Dva mi je puta suđeno i oslobođen sam na Županijskom sudu. Treće, izvadio sam sa svih sudova BiH, dakle, od ministra pravosuđa i iz riznice Brčkog, sve da se nikad protiv mene nije vodio nikakav kazneni postupak. Sve ja to imam, urednu dokumentaciju”, nabraja general, čija priča opet vodi do hrvatske diplomacije i zanemarivanja države, koja se za Rojsa očito nije dovoljno zauzela.Američke službe

“Moja hrvatska država, službena politika, nikad nije poslala jednog dopisa. Bilo je pokušaja, ne mogu reći, ja sve otvoreno govorim. Primila me svojedobno Marija Pejčinović Burić i zvala Pjera Šimunovića u Washingtonu da on vidi što je s tim, ali kako ćete tamo išta tražiti kad ja nemam nikakvih nedjela”, žali se naš sugovornik, napominjući da bi službeni Zagreb od američke administracije trebao zatražiti objašnjenje zašto se on uopće nalazi na toj listi, koja je uvelike utjecala i na Rojsov svakodnevni život.

“Kako utječe? To nije dan, to su 23 godine. Znači, nikamo ne možete. Prvo, ne mogu, ma i ne moram više, ići u Ameriku, to sam obišao, ali nigdje ne možete poslovati, ne mogu imati tekući račun, ništa. Kako da se nosim s tim? Evo stat ću na glavu i dubiti. Što ću. Uništili su me, nemoguće je, a ja se nemam kome obratiti jer nitko ništa neće da napravi. Bio sam na prijmu dvaput kad je bio pokojni Pavle Miljavac, ima to sve Ministarstvo vanjskih poslova. Oni imaju svoju dokumentaciju. Nas desetak generala bili smo na prijmu kojemu su nazočili i Robert Kohorst i Zdravka Bušić. U jednom trenutku ona je izgovorila takvu sramotnu izjavu: Nikad te nećemo skinuti s američke liste”, govori Rojs pa podsjeća da je Bušić u to doba bila zamjenica ministra. Kaže da su se ostali koji su nazočili tom događaju zgražali.

Slično je iskustvo, dodaje, imao i s Draganom Čovićem, tada mu je poručeno da nikada neće napisati ništa za njega kako bi ga skinuli s te sporne američke liste. “Milanović je vidio cijeli moj registrator i on kaže da je to glupost. Lozančić je išao prema američkim službama. Oni su provjeravali, ali Ministarstvo vanjskih poslova treba poslati zahtjev da se mene skine s liste. Osobno sam pisao Trumpu, u njegovu prvom mandatu. Pisala su moja djeca, moja kći. Nemam ja novca da plaćam odvjetnike. Odmah dobijete odgovor preko automata u roku od 24 sata, ali to nije ništa. Ja sam ništa ne mogu. Nakon predsjednikove intervencije dobio sam dopis da im dostavim to da sam pomagao za Rajića, za što sam u Hrvatskoj oslobođen, deset godina mi se sudilo u Splitu. I oslobođen sam. Ništa od toga nema, to je bila laž. Znači da mi je netko pakirao, a to je Mladen Bajić. Imam dokument iz kojeg se vidi je Bajić optuživao mene i Rajića, išao u američku ambasadu. Izašli su i dokumenti preko WikiLeaksa kako je on išao cinkati mene, Gotovinu, Ademija. Znači, moja hrvatska država nije pomogla, nego me još i lažno cinkala”, žali se Rojs.Zakon jačeg

Dodaje da mu je bilo jasno kako nema smisla nalaziti se ni s ministrom Goranom Grlićem Radmanom i tražiti od njega pomoć, posebno nakon što mu je njegova tadašnja zamjenica Zdravka Bušić rekla da ga nikad neće skinuti s američke liste.

“Uništen sam potpuno, uništen, i sada se više s tim ne mogu boriti, a imam cijeli registrator toga kako je Bajić išao cinkati. Veleizdajnici Bajić i Mesić cinkali su tamo. Mi nismo imali državnike, nego cinkaroše”, oštar je Rojs. Kaže da ga je najviše razočaralo to što hrvatska država, kako mu je rečeno i s američke strane, nikada za njega nije poslala ni jedno slovo iako bi oni to morali, pa i mogli odraditi, jer tako funkcioniraju uljuđene države.

Hrvatskoj državi takvo što nije u interesu, smatra general, kojemu je sporno i to što za stavljanje na američku listu nikada nije dobio službeno objašnjenje. “Odradio sam za Amerikance sve što je trebalo, i Washingtonski i Daytonski kad su bili živi Tuđman i Šušak, nagonio ih da se to potpiše. Osim toga, ja ne mogu biti kriv za podrivanje Daytonskog sporazuma kad ja u BiH i ne živim od 1984., nisam dolje u politici, nisam ništa”, zaključuje Rojs.

O ovom apsurdu progovorio je i pravnik Pero Kovačević.

“Ako gledamo međunarodno pravo, SAD uvodi sankcije protivno pravilima međunarodnog prava. To, doduše, ne radi samo SAD nego i druge zemlje, ali to je sve protivno pravilima međunarodnog prava. General Rojs zaista je na tu listu dospio nakon što je 2000. godine na parlamentarnim izborima pobijedio SDP i stvarno se čudim što ga nisu skinuli s te liste. Čudno mi je i što naše Ministarstvo vanjskih poslova, naša diplomacija, nije poduzela ništa da se Rojs skine s nezakonite liste koju je SAD formirao”, kaže Kovačević, uz napomenu da to nema veze s pravom, nego da je to zakon jačeg.“Tu se ne ide snagom argumenta, nego snagom veličine. Takve se situacije rješavaju diplomatski. Tu se ne može ništa raditi pravno, nego se isključivo od State Departmenta i sadašnjeg predsjednika Donalda Trumpa mora tražiti da se Rojs skine s te liste”, objašnjava naš sugovornik, dodajući da ni stvaranje te liste kao ni razne druge sankcije koje uvode Amerikanci nemaju veze s pravom. “One vrijede samo zato što Amerikanci imaju snagu i moć pa ih mogu primjenjivati i provoditi. Vidjeli smo sada i najnoviju varijantu da su Amerikanci uveli sankcije Međunarodnom kaznenom sudu i da, primjerice, tužitelj uopće ne može rezervirati karte i putovati”, kaže Kovačević. “U Rojsovu slučaju jedino je rješenje da se od onih koji su taj popis sastavili zatraži da ga se s tog popisa skine. Hrvatska i američka diplomacija te su koje bi mogle nešto poduzeti. Sam Rojs ne može ništa. Samostalno na to može zaboraviti, ali može lobirati i preko nekih naših utjecajnih ljudi koji žive u Americi i koji bi isto mogli lobirati prema predsjedniku Trumpu, odnosno prema republikancima”, savjetuje Kovačević. Kaže da predsjednik Milanović možda jest ukazivao na apsurdnu situaciju u kojoj se Rojs nalazi, međutim, rejting hrvatskog predsjednika na niskim je granama, pa od toga u konačnici nije bilo ništa. Upravo je zato bit priče da je Vlada morala i mogla poduzeti konkretne korake kako bi Rojs bio maknut s američke crne liste.