Karamarko o Danu antifašističke borbe: „Naziv tog praznika zaslužuje kraticu 'tzv.'“

Bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko oglasio se u ponedjeljak povodom Dana antifašističke borbe, komentirajući način na koji se taj državni praznik obilježava u Hrvatskoj. U objavi na društvenim mrežama iznio je niz kritičkih ocjena te svoje viđenje povijesnih okolnosti povezanih s tim datumom.

Kritike obilježavanja državnog praznika

– Po kriterijima historiografskog znanstvenog pristupa naziv tog praznika zaslužuje kraticu 'tzv.'. Ipak, logorska vatra je upaljena, totem podignut, a svečani ratnički ples ne posustaje – napisao je Karamarko.

U nastavku objave osvrnuo se na sudionike obilježavanja te na interpretacije događaja vezanih uz osnivanje prvog partizanskog odreda u Hrvatskoj.

– Unatoč ratničkim bojama, raspoznajemo poznata lica vrijednih povjesničara dnevnopolitičke primjene, Habulinovu mladež, nekakve besmrtne odrede i političare opće prakse. Odijela i crvene kravate donesene iz kemijskih čistionica, vijenci na sve strane, a usta prepuna prvog gerilskog, partizanskog odreda u Europi. Jedino se nisu uspjeli dogovoriti koliko ih je taj dan zdimilo u šumu Brezovicu – 8, 9, 24 ili 76 – naglasio je.

Osvrt na početke otpora nacističkoj Njemačkoj

Karamarko je ustvrdio kako prvi gerilski otpor nacističkoj Njemačkoj u Europi nije započeo na području Hrvatske, nego u Poljskoj.

– Prva gerilska postrojba u Europi koja se suprotstavila njemačkom okupatoru osnovana je u ožujku 1940. pokraj sela Husicka u Poljskoj, a vodio ju je bojnik Henryk Dobrzanski-Hubal. Ti hrabri borci, njih 180, borili su se i pružali snažan otpor Nijemcima. Poraženi su i likvidirani kod mjesta Opoczno 30. travnja 1940. – ustvrdio je.

Ostatak Karamarkove objave prenosimo u cijelosti:

„Pretpostavljam da su naši današnji tulumaši čuli za pakt Ribbentrop-Molotov, sklopljen 23. kolovoza 1939.? Tim sporazumom dva zločinačka, nakaradna, totalitarna režima, komunizam i nacizam, predvođeni dvojicom luđaka izvršili su podjelu interesnih sfera u nezavisnim zemljama Finskoj, Estoniji, Latviji, Litvi, Poljskoj i Rumunjskoj. Nakon toga Njemačka je napala Poljsku 1., a Sovjetski Savez ju napada 17. rujna 1939.

Što su tada radili hrvatski ‘revolucionari’? Gdje im je bio čelnik, zločinac JB Tito? Grijali su se uz velikog ruskog medvjeda dok je sa svojim saveznikom Hitlerom započinjao krvavi pir u Europi. Jer zapovijedi su stizale iz Moskve.

22. lipnja 1941. Njemačka je napala Rusiju, a grupica staljinista, lenjinista i titoista navodno zbrisala u šumu Brezovicu. Logično je pitanje – drugovi, što ste bili od 23. kolovoza 1939. do 22. lipnja 1941.? Bilo je to vrijeme realnog saveza Njemačke i Rusije. Netko malo vehementniji bi vas pitao jeste li u tom razdoblju bili i hitlerovci?

Srećom saveznici su se ipak posvađali. Drugovi habulinoidi, sudionici kumrovečkog maskenbala, vi balegari koji pričate o zločincu Titu kao brendu (?) dužni ste neke odgovore.

22. lipanj, kao Dan antifašističke borbe obilježava se od 1991., dakle od osamostaljenja Hrvatske, zbog nategnute simbolike. Do tada se slavio 27. srpnja.

Odlučite konačno kad ste pokazali mišiće i ustali, 27. srpnja 1941. kad je izvršen pokolj Hrvata u Srbu i okolici ili 22. lipnja kad je propao savez tate Staljina s Hitlerom?“