Kraj štrajka nije kraj Tomaševićevih nevolja: U Holdingu spominju mogućnost ‘tihog štrajka’

Sve su oči javnosti, barem one zagrebačke ovih dana bile uprte prema gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću. Povod tome bio je štrajk u Zagrebačkom holdingu koji je prvom čovjeku hrvatske metropole donio veliki operativni pritisak i veliki politički test iz kojeg je izašao kao pobjednik utoliko što je dočekao pravnu pobjedu nakon presude da je štrajk koji je paralizirao grad i ostavio Zagreb bez javnog prijevoza i s nagomilanim otpadom nezakonit.

I prije nego li su zagrebački komunalci stupili u štrajk gradonačelnik je inzistirao na tome da su zahtjevi sindikata iznenađujući i da se štrajka prije završetka zakonskih procedura pa je slijedom toga sudska odluka potvrdila Tomaševićevo stajalište zbog čega u njegovim redovima, odnosno u redovima stranke Možemo zadovoljno trljaju dlanovima.Tomašević dobio što je htio

Dobili su izgleda što su htjeli, a kako je štrajk proglašen nezakonitim tako je gradska vlast dobila zakonsko uporište da radnicima ne plati dane koje su proveli u štrajku što je Tomašević i najavljivao. Pita li se njegove stranačke kolege Tomašević je obranio zagrebački proračun jer on nema ništa protiv većih plaća, međutim, te plaće ne mogu ići preko granica održivosti pošto Zagreb u idućoj godini uslijed porezne reforme ostaje bez 85 milijuna eura prihoda.

Silom prilika, i spletom pravosudnih odluka radnici su prekinuli štrajk i vratili se na posao, ali njihovi sindikati ne odustaju pa su najavili žalbe što za Tomaševića predstavlja privremeno olakšanje i micanje pritiska s ulice. Priča ipak po njega još nije gotovo jer ga problemi rješavanja radničkih prava i usklađivanja s inflacijom i dalje čekaju s pregovaračkim stolom. Ipak, njegovi stranački kolege uvjereni su da je Tomašević politički profitirao na ovom štrajku jer prije svega grad nije ušao u višetjednu blokadu koja bi rezultirala potpunim prometnim i komunalnim kolapsom.

Važnijim od svega za ekipu iz Možemo čini se to što Tomašević nije ‘popustio pod pritiskom ulice’ i što nije pristao na zahtjeve koji bi ugrozili gradski proračun već je njegova administracija operativno odigrala na kartu privremene mjere i tužbe koja se pokazala efikasnom za prekid obustave rada. Pita li se pak s druge strane one zaposlene u Holdingu Tomašević ipak ne može mirno spavati pošto u funkcioniranju gradskih poduzeća i dalje u zraku ostaje pitanje dugoročne stabilnosti. Možda Tomašević privremeno i operativno jest slomio štrajkaše jer su se radnici vratili na svoje radne pozicije, međutim, pritisak unutar sustava nije nestao.Plenković nije zadovoljan

Kako tvrdi naš dobro upućeni sugovornik ako se doista i nakon pregovora ne postigne stvarni dogovor nije isključen novi štrajk, i to prema nekim teorijama onaj tihi poput masovnih bolovanja što bi Zagrebu opet donijelo kolaps i potpuni operativni slom. Za razliku od Tomaševića koji je na štrajku načelno profitirao sa HDZ-om je situacija nešto drugačija. Premijer Andrej Plenković i njegovi stranački probleme bili su naime primorani odbaciti optužbe da sami stoje iza organizacije štrajka pa su stoga neumorno naglašavali da je odgovornost za kolaps grada isključivo na Tomaševiću i njegovoj nesposobnosti da postigne dogovor sa sindikatima.

Nakon što je šef zagrebačkog HDZ-a Ivan Matijević odbacio teze da HDZ politički instruira sindikate kako bi destabilizirali Zagreb reagirao je i premijer Andrej Plenković nazvavši te teze niskim i kreativnim pokušajem bijega od odgovornosti. Time se Plenković još jednom po tko zna koji put pokušao obračunati s ekipom iz Možemo koju smatra licemjernom prije svega zato što su prihodi od poreza na dohodak s nekadašnjih 550 milijuna eura narasli na projekciju od 1,55 milijardi eura u ovoj godini.

Ono što je Plenkoviću posebno zasmetalo jest način na koji su mediji pristupili ovom zagrebačkom prosvjedu pa je stoga i javno naglasio da gradska vlast uživa prijateljski štit u medijskom prostoru. Sa štitom ili bez njega činjenično je stanje da je HDZ za dobar dio zagrebačke javnosti odgovoran za blokadu grada, baš kao što je činjenica da bi Plenkovića uskoro u jeku štrajkaške atmosfere i na nacionalnoj razini mogli zapljusnuti novi zahtjevi sindikata javnih i državnih službi koji će vođeni primjerom štrajkaša iz Holdinga i njihovim primanjima inzistirati na rastu njihovih plaća.