Starešina: Stravična rečenica s Ogrestina oproštaja koju je cijela Hrvatska prešutjela

Kolumna Višnje Starešine objavljena u Slobodnoj Dalmaciji polazi od jedne, kako piše autorica, stravične rečenice izrečene na ispraćaju redatelja Zrinka Ogreste. Starešina ju smatra simbolom stanja hrvatske kulture i filma. Rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta Željko Tanjić otkrio je da je Ogresti, nakon što mu je HAVC odbio još jedan projekt, rečeno: „Nikad nećeš dobiti novac za film takva naslova.“

Starešina upravo tu rečenicu ističe kao ključnu poruku teksta, smatrajući da je nepravedno prošla gotovo nezapaženo.arešina prenosi dio Tanjićeve propovijedi

Starešina tvrdi da Ogrestin slučaj nije izoliran, nego pokazuje kako se u hrvatskoj kulturi odlučuje o financiranju i koje su vrijednosti poželjne. Podsjeća da je Ogresta bio jedan od najcjenjenijih hrvatskih redatelja, ali da je posljednjih godina, prema njezinu mišljenju, sustavno marginaliziran.

Posebno naglašava da je njegov projekt „Veliki tjedan“, film o posljednjim danima Isusa Krista, odbijen na natječaju HAVC-a.

Starešina zatim prenosi dio Tanjićeve propovijedi, u kojoj opisuje Ogrestu kao čovjeka duboke vjere koji je „došao kući“, ističući da njegova smrt nije kraj nego ispunjenje života. Smatra da su upravo te riječi pokazale kakav je Ogresta bio kao osoba, a ne samo kao umjetnik.

> Sedlar za Narod.hr o HAVC-u: Radi se o plemenskom načinu vođenja i dijeljenja državnih novaca

Građani ga ispratili dugim pljeskom, a službeni kulturni sustav ostao je nijem

Središnji argument kolumne jest da je Ogresta postao „suvišan“ u sustavu koji, prema autorici, favorizira autore i projekte određene ideološke orijentacije. Piše da je hrvatska kultura, osobito institucije koje raspodjeljuju javni novac, i dalje pod snažnim utjecajem lijevih i jugoslavenskih kulturnih obrazaca. Navodi da zbog toga projekti koji afirmiraju hrvatski identitet, katoličke vrijednosti ili drukčiji svjetonazor teško dolaze do potpore.

Kao dokaz takvog stanja podsjeća na Ogrestine riječi iz ranijeg intervjua: „Došla su nova vremena.“ Autorica tvrdi da je time redatelj opisivao razdoblje u kojem više nije bilo mjesta za filmove kakve je želio snimati.

Na kraju se osvrće na posljednji ispraćaj redatelja, ističući kako su ga građani ispratili dugim pljeskom, dok je, prema njezinu mišljenju, službeni kulturni sustav ostao nijem. Uspoređuje to s govorom američkog redatelja Marca Rubija na Pulskom filmskom festivalu, koji je govorio o važnosti slobode, te zaključuje da hrvatska kultura još uvijek nosi teret ideoloških podjela i sporosti promjena.