Petar Stipetić (24. listopada 1937. - 14. ožujka 2018.): General koji je preokrenuo tijek Oluje na Banovini
Stožerni general Petar Stipetić rođen je na današnji dan 1937.g., jedan od najvažnijih zapovjednika Hrvatske vojske u Domovinskom ratu, odigrao je ključnu ulogu u završnim operacijama za oslobađanje okupiranih dijelova Hrvatske. Nakon početnih neuspjeha na Banovini tijekom Oluje preuzeo je zapovijedanje, promijenio pristup i sudjelovao u dogovaranju predaje 21. kordunskog korpusa.

Na poziv Tuđmana prešao u Hrvatsku vojsku
Petar Stipetić rođen je 24. listopada 1937. u Ogulinu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Vojno obrazovanje stekao je na Vojnoj akademiji Kopnene vojske JNA, a u rujnu 1991., na poziv prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, prešao je u Hrvatsku vojsku.
Tijekom Domovinskog rata obnašao je niz visokih zapovjednih dužnosti. Bio je zamjenik načelnika Zapovjedništva Zbora narodne garde, zapovjednik Sektora Zapovjedništva slavonskog bojišta u Đakovu, zapovjednik Zbornog područja Zagreb te zamjenik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH. Obnašao je i dužnosti zapovjednika Hrvatskog vojnog učilišta te pomoćnika načelnika Glavnog stožera za borbeni sektor.
Od 2000. do 2002. godine bio je načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH, a u mirovinu je otišao u činu stožernog generala.
Za zasluge u Domovinskom ratu i izgradnji Hrvatske vojske odlikovan je brojnim priznanjima, među kojima su Red Nikole Šubića Zrinskog, Red bana Josipa Jelačića, Red hrvatskog pletera, Red kneza Domagoja s ogrlicom i Velered kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom. Dobio je i medalje Oluja i Bljesak te pohvale i nagrade ministra obrane i načelnika Glavnog stožera.
Tijekom Oluje prvo je poslan u Slavoniju
Prema prvotnom planu za operaciju Oluja, Stipetić je bio raspoređen u Slavoniju kako bi se spriječio mogući napad iz Srbije i tada još okupiranog hrvatskog Podunavlja. Zapovijedanje operacijama na Banovini povjereno je generalu Ivanu Basarcu.
Prema svjedočenju Stipetićeva bliskog suradnika, satnika Miroslava Vidovića, takva se odluka pokazala problematičnom. Basarac je odlučio krenuti frontalno prema Petrinji, a hrvatske snage pritom su pretrpjele velike gubitke. Neprijatelj je uspio zaustaviti napredovanje četiriju hrvatskih brigada, a slični problemi pojavili su se i na području Kupe.
Vidović je 2020. godine u razgovoru za Index opisao razmjere problema i ocijenio da je Stipetić od početka trebao zapovijedati operacijama na tom području.
„Bio je kaos“
„Stipetić je trebao biti ondje od prvog dana. Kamo sreće da je bio jer da jest, žrtava bi bilo puno manje. Stipetić je prije početka Oluje bio u Zagrebu. Stalno je radio trenažu s ljudima za dan kada će početi oslobođenje. Basarac je pod čudnim okolnostima dobio zapovjedništvo, a ne Stipetić. Toga se sjećam i znam da se radilo o politici“, ispričao je Vidović za Index.
Prema njegovim riječima, Basarac je počinio niz pogrešaka, među ostalim i promjenom pravaca napada dan prije početka operacije. Postrojba Gromova trebala je djelovati kao cjelina, no dio pričuvnih snaga prvog i drugog dana nije bio na predviđenim polaznim položajima.
„Bio je kaos. Danas kada gledam na to, neshvatljivo mi je. Bilo je teško. Ušli smo u Knin 5. kolovoza, a s ove strane nismo se pomaknuli. Zapravo, morali smo se braniti“, prisjetio se Vidović.
Smjena Basarca i Stipetićev drukčiji pristup
Nakon problema na bojištu predsjednik Franjo Tuđman smijenio je Basarca i zapovijedanje na Banovini povjerio Stipetiću.
Vidović se prisjetio i načina na koji je novi zapovjednik pristupio primopredaji dužnosti. Kao pomoćnik za sigurnost, sudjelovao je u tom procesu, a Stipetić mu je, kako kaže, naglasio da sve mora biti obavljeno profesionalno i bez ponižavanja prethodnog zapovjednika.
„Bio sam pomoćnik za sigurnost, a Stipetić je došao do mene i rekao mi da moramo primopredaju odraditi maksimalno profesionalno. Da moramo nazvati Basarca, uvjeriti da prema njemu neće biti nikakvog postupanja. Sjećam se da je Stipetić rekao kako ne bi bilo fer prema kolegi, časniku i generalu da prema njemu postupamo na bilo koji drugi način“, ispričao je Vidović.
Dodao je da je Stipetić osobno razgovarao s Basarcem, nakon čega je primopredaja provedena bez većih problema.
Na bojištu je Stipetić odabrao drukčiju taktiku. Umjesto izravnih napada na dobro utvrđene neprijateljske položaje, hrvatske snage nastojale su ih zaobići i okružiti protivnika, čime su stvoreni uvjeti za predaju.
„Bila je dogovorena predaja. Držali smo ih u okruženju, a unutar okruženja su oni sami držali red. Takav je bio dogovor. No neki naši zapovjednici nisu se mirili s tim. Jedan od onih koji to nije poštovao bio je i Basarac. No razgovarali smo s njim pa je popustio“, rekao je Vidović.
Predaja 21. kordunskog korpusa i povijesna fotografija
Jedan od najupečatljivijih trenutaka završnih operacija Domovinskog rata bila je predaja 21. kordunskog korpusa Srpske vojske Krajine. Tijekom primopredaje nastala je i jedna od najpoznatijih fotografija iz Domovinskog rata.
Pukovnik Čedo Bulat, zapovjednik 21. kordunskog korpusa, predao je Stipetiću, tada pomoćniku načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH, oko 5000 vojnika, 13 tenkova, 15 teških topova i veliku količinu drugog naoružanja.
Predaja je označila završetak organiziranog otpora na tom području i bila jedan od važnih događaja u završnici operacije Oluja.
„Stipetić je odbio poziv da uđe u HDZ“
Vidović se u razgovoru za Index osvrnuo i na odnos dijela političkih krugova prema Stipetiću. Smatrao je da je jedan od razloga bila generalova odluka da ne pristupi HDZ-u.
„Taj prezir prema Stipetiću seže iz vremena kada je tadašnji ministar obrane Gojko Šušak pozvao generale i tražio ih da potpišu dokument – pristupnicu HDZ-u. Stipetić je to odbio. To mu nikad nisu oprostili“, ustvrdio je Vidović.
Prema njegovu svjedočenju, Tuđman je, unatoč takvim odnosima, prepoznavao Stipetićevo značenje za Hrvatsku vojsku.
„Da su mogli, riješili bi se Stipetića davno prije, no Tuđman je znao koliko je Stipetić ne samo sposoban nego i koliko je neophodan Hrvatskoj vojsci“, zaključio je Vidović.
Petar Stipetić preminuo je 14. ožujka 2018. godine u Zagrebu. Na komemoraciji održanoj šest dana poslije njegovi suborci prisjetili su se njegove vojne stručnosti, profesionalnosti i ljudskih osobina, ističući generala koji je ostavio dubok trag u stvaranju i razvoju Hrvatske vojske.
Izvor:PHB











