MARTINA ŠTEFANČIĆ (19. listopada 1987. – 21. ožujka 1992.): Djevojčica čije je djetinjstvo prekinuto u Borovu Selu

Svake godine 19. listopada vraća se datum Martinina rođenja – dan koji je trebao biti ispunjen dječjom radošću, obiteljskom blizinom i željama za godine koje dolaze. Martina Štefančić rođena je 1987. u Vukovaru, kao kći Rozike i Zdenka. Djetinjstvo je provodila u Borovu Selu uz baku Bernardicu, koja se brinula o njoj i bila joj najbliža.

Živjela je samo četiri godine i pet mjeseci. U dobi kada dijete tek počinje otkrivati svijet, Martina je izgubila pravo na sve što je trebalo slijediti: na bezbrižno odrastanje, školu, prijateljstva i vlastite izbore. Ne možemo znati kakav bi život izgradila. Znamo samo da joj je oduzeta mogućnost da ga živi.

Djetinjstvo uz baku Bernardicu

Martina je bila djevojčica iz Borova Sela, voljena kći i unuka. U obiteljskoj kući živjeli su i njezini stričevi. Za dijete njezine dobi dom bi trebao biti mjesto sigurnosti, poznatih glasova i ljudi koji ga čuvaju. Martinino djetinjstvo bilo je kratko, ali u njemu je imala baku Bernardicu – osobu uz koju je odrastala i koja se o njoj brinula.

Njezin otac Zdenko sudjelovao je u obrani Vukovara. Nakon sloma obrane grada zarobljen je i odveden u Srbiju, gdje je bio zatočen i suđen pred vojnim sudom u Beogradu. U noći kada su mu ubijene kći i majka, bio je daleko od svojega doma, zatočen u tuđini.

Noć koja je zauvijek promijenila jednu obitelj

U noći s 20. na 21. ožujka 1992., oko tri sata, četiri naoružane osobe došle su do kuće Štefančićevih u Borovu Selu. Prema svjedočanstvu Martinina strica Željka, napadači su pucali prema kući i ušli u nju. Željko je teško ranjen. Martina i njezina baka Bernardica ubijene su. On je preživio i, teško ranjen, uspio dopuzati do susjeda koji su mu pomogli i prevezli ga u vukovarsku bolnicu.

Martina nije sudjelovala u ratu i nije mogla razumjeti što se događa oko nje. Bila je dijete u vlastitom domu, uz baku koja ju je odgajala. U toj se jednostavnoj istini nalazi sva težina tragedije: ni djetetova nevinost ni obiteljski dom nisu ih zaštitili od nasilja.

Te noći nisu ugašena samo dva života. Jednoj je obitelji zauvijek promijenjena budućnost. Baka Bernardica i Martina više se nisu vratile kući, a Željko je ostao nositi sjećanje na napad kojemu je jedini iz kuće preživio. Njegovo svjedočanstvo i obiteljska uspomena čuvaju tragove zločina, ali za ubojstvo Martine i Bernardice nije donesena pravomoćna osuđujuća presuda.

Zdenko je za smrt kćeri i majke doznao nakon zatočeništva. U kolovozu 1992. razmijenjen je u Nemetinu. Ondje ga je dočekao brat i rekao mu što se dogodilo. Sloboda koju je čekao donijela mu je i vijest da više nema kćeri i majke kojima se mogao vratiti. Teško je zamisliti bol čovjeka koji nakon zatočeništva ne pronalazi obitelj, nego saznaje da su mu najbliže ubijene.

Posmrtni ostaci Martine i Bernardice pronađeni su i ekshumirani 1998. godine, nakon završetka mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Pokopane su u obiteljskoj grobnici u Borovu Selu. Njihova imena ostala su povezana i u smrti – kao što su bile povezane životom, u istoj obitelji i istom domu.

Primirje nije značilo da je rat završio

Martina je ubijena nakon što je u siječnju 1992. potpisano primirje, ali ono nije označilo završetak rata niti povratak okupiranih područja pod hrvatsku vlast. Borovo Selo i dalje je bilo pod kontrolom pobunjenih srpskih struktura, a hrvatsko Podunavlje vraćeno je u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske tek mirnom reintegracijom 1998. godine. Ubojstvo Martine zato se ne može opisivati kao zločin počinjen nakon što je rat stao: dogodilo se tijekom rata, na tada okupiranom području.

Istraga i pitanje pravde

Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru i policija započeli su istraživanje 1998. godine, nakon pronalaska i ekshumacije posmrtnih ostataka. Prema službenom priopćenju Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku iz 2019., pribavljena je policijska dokumentacija tadašnje tzv. SAO Krajine, podaci Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju te su provedene druge dokazne radnje. Pred istražnim sucem ispitano je 15 osoba, među njima i Željko, jedini preživjeli član obitelji koji se nalazio u kući. Tada ispitani svjedoci, prema priopćenju, nisu imali saznanja o počiniteljima, a državno odvjetništvo navelo je da se izvidi nastavljaju.

U studenome 2019. podnesena je nova kaznena prijava protiv sedam osoba koje su podnositelji prijave sumnjičili za sudjelovanje u zločinu. U veljači 2022. mediji su objavili da je Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku prijavu odbacilo. Imena navedena u prijavi i javnim izjavama nisu isto što i sudski utvrđena krivnja. Prema javno dostupnim podacima do listopada 2026., nije objavljena pravomoćna osuđujuća presuda za ubojstvo Martine i Bernardice Štefančić.

Iza datuma, dokumenata i postupaka ostaje ono što nijedan spis ne može obuhvatiti: život djeteta nasilno prekinut prije nego što je doista počeo i bol obitelji koja je desetljećima čekala odgovore. Pravda ne može vratiti Martinu ni Bernardicu, ali istina o njihovu stradanju ne smije biti zaboravljena.

Sjećanje koje ne blijedi

U studenome 2021., gotovo trideset godina nakon ubojstva, Zdenko je došao na grob svoje kćeri i majke u Borovu Selu. „Vrlo mi je teško biti na Martininu grobu u Borovu Selu”, rekao je tada. U toj jednostavnoj rečenici čuje se bol koja nije nestala s godinama. Njegov dolazak zabilježila je reportaža koja je sačuvala i njegovo svjedočanstvo.

Martina Štefančić nije samo ime u kronologiji ratnih zločina. Bila je djevojčica koju su voljeli njezini najbliži, kći Rozike i Zdenka, unuka Bernardice. Imala je četiri godine i pet mjeseci kada joj je oduzeto djetinjstvo. Nikada nećemo saznati što bi voljela, čemu bi se radovala ni kakav bi put izabrala. Ali znamo da je imala pravo odrasti – i da joj je to pravo nasilno oduzeto.

Datum njezina rođenja ostaje podsjetnik na život koji je postojao i na sve godine koje mu nisu bile dane. Malena Martina, počivaj u miru Božjem. Tvoje ime i sjećanje na tebe ne smiju nestati.

Izvori

• Hrvatska enciklopedija – Domovinski rat

• Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata – Dokumenti: Oružana pobuna Srba u Hrvatskoj i agresija Oružanih snaga SFRJ i srpskih paravojnih postrojbi na Republiku Hrvatsku, siječanj–lipanj 1992.

• Civilno stanovništvo u Domovinskom ratu – Martina Štefančić

• Hrvatska katolička mreža – Spomen na ubojstvo djevojčice Martine Štefančić

• HRT – Za 34 djece u Vukovaru zauvijek je prekinuto djetinjstvo

• DORH – ŽDO Osijek, Odgovor na upite novinara, 29. studenoga 2019.

• Večernji list – Podnesena kaznena prijava za ratni zločin u Borovu Selu 1992., 29. studenoga 2019.

• HINA / 24sata – ŽDO u Osijeku odbacilo prijavu u slučaju Martine Štefančić, 10. veljače 2022.

• 24sata – Zdenko Štefančić na grobu svoje kćeri; video „Neprežaljena kći”, 18. studenoga 2021.