SEMINA LONČAR I RATKO MLADIĆ: KAKO JE HRVATSKA FINANCIRALA CERD, A DANAS GLEDA RELATIVIZIRANJE ZLOČINA

Ovdje nije riječ o tome smije li Semina Lončar imati politički stav. Smije. Nije riječ ni o tome smiju li udruge kritizirati hrvatske institucije. Smiju.

Riječ je o nečemu drugome – o granici nakon koje se „zaštita ljudskih prava“ pretvara u relativiziranje pravomoćno utvrđenih ratnih zločina, a čovjek odgovoran za genocid pokušava prikazati kao žrtva nepravde.

Na javno dostupnom screenshotu, koji je objavio Hrvatski glasnik, vidi se da je Semina Lončar podijelila objavu s profila Dragana Stanimirovića. U naslovu se Ante Gotovina, Naser i Hashim Thaçi stavljaju u isti kontekst, dok se za Ratka Mladića tvrdi da „nema pravo ni na smrt“. Hrvatski glasnik

To nije obična politička kritika. To je konstrukcija kojom se briše razlika između hrvatskog generala koji je pravomoćno oslobođen i Ratka Mladića, kojemu je međunarodni sud potvrdio doživotnu kaznu zatvora.

Sud je rekao svoje

Prema službenim podacima Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove, Ratko Mladić pravomoćno je osuđen za genocid počinjen u Srebrenici, progon, istrebljenje, ubojstva, deportacije, prisilno premještanje, teror nad civilima, nezakonite napade i uzimanje talaca. Žalbeno vijeće potvrdilo mu je kaznu doživotnog zatvora. IRMCT – predmet Ratko Mladić

Ante Gotovina nalazi se na potpuno drugoj strani pravosudne činjenice. Žalbeno vijeće Haškog tribunala 2012. godine preinačilo je prvostupanjsku presudu i oslobodilo Gotovinu svih optužbi. ICTY – odluka o oslobađanju Ante Gotovine i Mladena Markača

Zato usporedba Gotovine i Mladića nije „drugačije mišljenje“. To je relativizacija presuđenih činjenica. Jednoga se pokušava prikazati kao zločinca koji slobodno uživa u životu, a drugoga kao čovjeka kojemu je navodno uskraćeno pravo na dostojanstvo i smrt.

Takva poruka vrijeđa žrtve Srebrenice, Sarajeva i svih mjesta koja su prošla kroz Mladićevu vojnu mašineriju. Istodobno vrijeđa i hrvatske branitelje, jer hrvatskog generala stavlja u isti moralni i pravni koš s pravomoćno osuđenim ratnim zločincem.

CERD i javni novac

Pitanje nije samo što netko objavljuje na društvenim mrežama. Pitanje je i kakvu je poziciju u hrvatskom javnom prostoru godinama imao Centar za razvoj demokracije – CERD.

Službeni dokumenti potvrđuju da je CERD primao novac iz javnih izvora. U Izvješću o dodijeljenim financijskim potporama Ureda za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske za 2007. godinu, CERD-u je odobreno 60.000 kuna za projekt „Nevidljiva korumpiranost u javnoj nabavi“, a kao voditeljica projekta navedena je Semina Lončar.

U vladinom izvješću o provedbi Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova navodi se i potpora od 30.000 kuna za projekt CERD-a „Zaštita žena od pojave diskriminacije u sudskim i upravnim postupcima“.

To su službeni podaci. Oni ne dokazuju da je bilo koja od tih potpora bila namijenjena objavama o Ratku Mladiću. Ali dokazuju da je CERD bio korisnik javnog novca i da javnost ima pravo tražiti potpune podatke o dodijeljenim sredstvima, ugovorima, izvješćima i rezultatima projekata.

Javni novac nije privatni štit od javnih pitanja.

Ako se udruga financira iz hrvatskog proračuna, tada građani imaju pravo znati što je radila, kome je bila odgovorna i je li njezino djelovanje bilo u skladu s programima za koje je dobila novac.

Ne može se govoriti samo o „ljudskim pravima“

Ljudska prava nisu jednosmjerna ulica. Ne mogu se braniti prava jedne skupine, a istodobno prešućivati pravo hrvatskih i bošnjačkih žrtava na istinu, pravdu i dostojanstvo.

Ne može se govoriti o suočavanju s prošlošću, a zatim dijeliti sadržaj u kojem se Ratko Mladić prikazuje kao progonjeni čovjek. Ne može se tražiti poštovanje za vlastiti politički aktivizam, a istodobno omalovažavati sudske presude kada ne odgovaraju određenoj ideološkoj slici.

Robert Čulina u svojim tekstovima djelovanje Semine Lončar povezuje s političkim krugovima i nasljeđem UJDI-ja. To je njegova interpretacija, a ne pravomoćno utvrđena činjenica. Međutim, za otvaranje pitanja javnog interesa nije potrebna nikakva politička etiketa.

Dovoljni su dokumentirani iznosi javnih potpora i javno podijeljena objava koja Gotovinu stavlja uz Mladića.

Javnost traži odgovore

Semina Lončar ima pravo objasniti zašto je podijelila takav sadržaj. CERD ima pravo objaviti podatke o svojem financiranju i radu. Grad Split i državna tijela imaju obvezu pokazati kome su dodjeljivali prostor i novac te na temelju kojih odluka.

Ali nitko nema pravo očekivati da će javnost šutjeti samo zato što se sve događa pod zastavom „ljudskih prava“.

Sloboda govora ne znači slobodu od odgovornosti. Demokracija ne znači da pravomoćne presude vrijede samo onda kada se s njima slažemo. A javno financiranje ne znači da udruge dobivaju imunitet od pitanja hrvatskih građana.

Hrvatska ne smije financirati vlastito ponižavanje. Ne smije plaćati programe i strukture koje će sutra njezine branitelje i generale stavljati uz bok ljudima osuđenima za genocid.

Granica je jasna: kritika države je dopuštena, ali relativiziranje ratnih zločina nije suočavanje s prošlošću. To je bijeg od istine – i izravna nepravda prema žrtvama.