05. LISTOPADA 1991. – PALO JE CRNO, DRAČEVAC JE OBRANJEN: Dan kada je zaustavljen prodor prema Zadru

Petoga listopada 1991. na istočnim prilazima Zadru Crno je zauzeto, a prodor kroz Dračevac zaustavljen. Neprijateljski oklop ušao je među kuće, ali hrvatske snage ponovno su uspostavile položaje. Upravo ta promjena tijekom istoga dana objašnjava značenje bitke: napadaču je spriječeno da prodor pretvori u trajan proboj zadarske obrane. 

Bitka koja nije počela toga jutra

Početak listopada dočekan je nakon borbi u zadarskom zaleđu i priprema obrane grada. JNA je raspolagala snagama izvan Zadra, ali i vojnim objektima u njemu. Hrvatska obrana zato je istodobno morala držati prilaze i sprječavati izlazak protivnika iz vojarni. Pokušaj povezivanja vanjskih napadnih snaga s garnizonom u gradu bio je središnji operativni problem. 

Objavljena zapovijed 9. korpusa od 3. listopada određuje napad u dvije etape: zauzeti dominantne položaje šire obrane, potom rascijepiti obranu, deblokirati vojne objekte i staviti zadarsku luku pod kontrolu. Dračevac je izrijekom naveden među ciljevima prve etape. Zapovjednik korpusa bio je general-major Vladimir Vuković, a načelnik njegova štaba pukovnik Ratko Mladić. 

Već 4. listopada borbe se približavaju neposrednoj obrani Zadra. Monografija 112. brigade opisuje gubitak Murvice i pokušaj prodora iz Babinduba prema Pucarima, zaustavljen na zaprekama. Napad sljedećega dana uslijedio je na već pritisnutu crtu, s nekoliko pravaca i mogućnošću da uspjeh na jednome ugrozi susjedne položaje. 

Tko je napadao i tko je držao crtu

Nositelj napada bila je 180. motorizirana brigada JNA, ojačana 9. oklopnim bataljunom i 1. bataljunom 592. motorizirane brigade. Zapovijed 9. korpusa oklopu s pridodanom motoriziranom satnijom određuje pravac Zemunik Donji – Babindub – Dračevac – Arbanasi. Drugoj napadnoj skupini dodijeljen je pravac Murvica – Musapstan – Sokin brig – zadarska luka. Predviđena je suradnja s gradskim garnizonom, zračnom bazom, topništvom, snagama iz Šepurina i jedinicama TO tzv. SAO Krajine. Skupini prema Musapstanu pridodana je tenkovska satnija 2. oklopnog bataljuna 180. brigade. 

Monografija 112. brigade navodi i pridodane specijalce iz Niša. Napad na istočne prilaze podupiralo je topništvo iz zaleđa, uključujući Debelo brdo, Biljane i Zemunik Gornji. Branitelji su zato bili izloženi vatri i prije neposrednog susreta s oklopom. 

Važnu ulogu u snagama JNA u gradu imao je pukovnik Momčilo Perišić, zapovjednik Artiljerijskog školskog centra u vojarni Marka Oreškovića. Postojanje vojnih uporišta u gradu značilo je da vanjski napad nije bio jedina opasnost hrvatskoj obrani. 

Na hrvatskoj strani zajedničku obranu vodili su zapovjednici 4. gardijske i 112. brigade, Ivo Jelić i Marko Čulina. U neposrednoj obrani grada hrvatski izvori navode oko 1300 ljudi, raspoređenih na različite zadaće i položaje; to nije broj branitelja Dračevca. 

Prva bojna 4. gardijske brigade držala je Dračevac – Ploče – Stipčevića kosu – magistralu, uz pridodana dva voda rajonskog štaba Istok. Crno su branila dva lokalna voda. Treća bojna 4. brigade, pod zapovjedništvom Slavena Zdilara, bila je na crti Musapstan – Ćubrijan – Žodani, s pričuvnim položajima Bili brig – Grbica – Bokanjac. Poskoci su pokrivali prostor prema Diklu i opasnost iz Šepurina. 

Potporu nisu činili samo gardisti na prednjem kraju. Postrojbe 112. brigade držale su minobacače, protuoklopna sredstva i protuzračnu obranu, a rajonske snage blokirale su vojarne. Tako je nastao sustav u kojem su prednja crta, vatrena potpora i obrana unutar grada morale djelovati zajedno. 

Pad Crnog promijenio je položaj susjednih branitelja

Prema Čulini, opći napad 5. listopada počeo je oko 7 sati naletom MiG-ova 21 i topničkom pripremom. Među pravcima navodi Križ – Dračevac – Ploča, Babindub – Pucari – Crno i Murvica – Crno, uz napade prema Bokanjcu. Dračevac zato nije moguće izdvojiti iz istodobne bitke na istočnom i sjevernom rubu grada. 

Sredinom dana branitelji Crnog povlače se prema Bilom brigu. Time je otkriven desni bok 3. bojne 4. brigade, koja prelazi na pričuvnu crtu Bili brig – Bokanjac. Pad mjesta napadaču je omogućavao pristup boku susjedne postrojbe i ugrožavao put prema gradskim četvrtima. To je neposredna veza između događaja u Crnom i šire zadarske obrane. 

Datum okupacije, 5. listopada, potvrđuje i novije svjedočenje crničkog branitelja Klaudija Vukoše. On opisuje nastavak ratnog puta crničkog voda na obrambenoj crti između Sokinog briga i Dračevca, sve do operacije Maslenica. Gubitak sela nije značio prestanak sudjelovanja njegovih branitelja u obrani Zadra. 

Tenkovi među kućama Dračevca

U prijepodnevnim i podnevnim borbama pritisak na Dračevac prerasta u prodor. Nakon povlačenja dijela hrvatskih snaga prema Ploči, tenkovi ulaze do prostora kule, stare crkve i groblja. Jedan pokušava napredovati prema obližnjem igralištu. Takav položaj oklopa pokazuje koliko je kriza bila ozbiljna: borba se vodila unutar naselja, na položajima koje su branitelji ranije držali. 

Dračevac je uzvisina s pregledom prema Zadru, moru i zaleđu. Njegovi bunkeri pružali su zaklon i oslonac obrani, dok je nadzor visine napadaču mogao olakšati osmatranje i daljnje napredovanje. U opisima bitke riječ je o staroj crkvi i tadašnjim objektima; velika današnja župna crkva posvećena je tek 2001. godine. 

Vujićeva Osa i organizirani hrvatski protunapad

Monografija 4. gardijske brigade opisuje kako Milan Perković prikuplja skupinu od 18 dragovoljaca koju predvodi Zvonimir Batić. Kod bunkera uz crkvu nalazi se skupina s Jozom Šerićem. Željko Vujić Osom uništava jedan tenk, a za drugi monografija navodi privremeno onesposobljavanje. U isto vrijeme skupina Andrije Bartulića kreće kod repetitora; Marinko Vuletić i pripadnici voda PZO sudjeluju u vraćanju položaja. 

Svjedočenje Valentina Grdovića iz 2017. dodaje pogled iz neposredne blizine. On ističe mještane Tomislava Lenkića i Branka Mičića, čije je poznavanje terena pomagalo gardistima. Prema njegovu opisu, Vujićev prvi projektil promašuje, drugi pogađa T-55. Drugi tenk pokušava pomaknuti pogođeni, zatim se povlači. Hrvatska skupina nastavlja napredovati uz minobacačku potporu s Ploče. 

Razlika između navoda o oštećenju drugoga tenka i Grdovićeva opisa projektila koji se odbio ne mijenja potvrđeni središnji događaj: uništen je jedan T-55 i uslijedilo je povlačenje protivničkog oklopa. Nema osnove iz toga izvoditi veći broj potvrđeno uništenih tenkova. 

Pogodak je poremetio napad i ohrabrio branitelje, ali položaji su vraćeni protunapadom više skupina. Njegov učinak treba razumjeti u toj cjelini: protuoklopno djelovanje, odluka zapovjednika, povratak pješaštva, poznavanje terena i vatrena potpora zajedno su spriječili učvršćivanje protivnika u naselju. JNA se povukla prema Križu i Babindubu. 

Provjerena imena poginulih i ranjenih

Za Dračevac je poimenično potvrđen Mladen Šimundža, pripadnik 1. bojne 4. gardijske brigade, poginuo 5. listopada 1991. Njegovo stradanje kod bunkera dokumentira Hrvatski vojnik, opisujući tamošnju spomen-ploču. 

Istoga datuma na zadarskom području poginuli su i pripadnici 3. bojne Mile Bošnjak, Matko Buljubašić, Josip Kvesić, Stanislav Matković i Rajko Lozo. Datum potvrđuje veteranski kalendar 4. brigade. Spomen-zapis Kluba djece hrvatskih branitelja prve četvorice veže uz bunker na Bokanjcu, a Lozu uz sam Zadar. Grad Zadar zasebno potvrđuje Lozino stradanje 5. listopada i mjesto spomen-ploče u Strossmayerovoj ulici. To nisu potvrđeni gubici Dračevca. 

Monografijski opis spominje i četvoricu zadarskih pričuvnika poginulih u bunkeru od tenkovske paljbe iz Babinduba nakon povlačenja oklopa. U dostupnom odlomku nisu imenovani. Taj navod ostaje posebno pripisan izvoru; nije dovoljan za sastavljanje konačne poimenične bilance. 

Među ranjenima u hrvatskom protunapadu izvori potvrđuju Andriju Bartulića, teško ranjenog, te Valentina Grdovića, koji svjedoči o ranjavanju u vrat. Za ukupan broj ranjenih samo na pravcu Crno – Dračevac 5. listopada nije pronađena dovoljno pouzdana zasebna evidencija.

Čulina za šire zadarsko područje od 1. do 8. listopada navodi 43 poginula hrvatska vojnika i civila te 202 ranjena. Isti obuhvat prenosi i opis dračevačke infoploče u Hrvatskom vojniku. To je bilanca više dana i šireg prostora, a ne rezultat bitke na Dračevcu jednoga dana. Zasebnu konačnu bilancu Crnog i Dračevca, uključujući protivničke gubitke, dostupni uspoređeni izvori ne omogućuju. [6][8]

Koliko je JNA bila blizu središtu Zadra

Kartografski izračun između današnjeg dračevačkog spomen-obilježja uz crkvu i Narodnog trga na Poluotoku daje približno 5,8 kilometara zračne crte. Izračun se temelji na javno objavljenim koordinatama tih dviju točaka. To nije cestovna udaljenost niti izmjerena pozicija pojedinog tenka iz 1991.; pokazuje odnos potvrđenog područja borbe prema povijesnom središtu grada.

Operativno je važnije ono što se nalazilo između njih. Pred napadačem su još bili hrvatski položaji prema Ploči, prilazi gradskim četvrtima i snage koje su držale ili ponovno zaposjedale obranu. Zadar nije počinjao na Narodnom trgu: prodor u njegove rubne dijelove bio je neposrednija prijetnja od dolaska na sam Poluotok.

Iz pravca napada preko Dračevca prema Arbanasima proizlazi vojna ocjena: trajni gubitak te crte olakšao bi uvođenje napadnih snaga prema urbanom prostoru, ugrozio susjedne položaje i povećao mogućnost povezivanja s garnizonom. Uz istodobni pad Crnog, obrana bi morala zatvarati više opasnih pravaca. To je procjena mogućeg razvoja bitke, a ne dokaz onoga što bi se nužno dogodilo.

Nije moguće dokazati da bi pad Dračevca automatski značio i pad cijeloga Zadra. Za takav zaključak trebalo bi znati raspoložive pričuve, stanje streljiva, mogućnosti nastavka napada i otpor u gradu. Pouzdano se može reći da je hrvatski protunapad spriječio zadržavanje JNA na važnoj visini i nastavak prodora na tom pravcu. Vratio je obrani položaj s kojega je mogla dočekati sljedeći napad.

Zaustavljen prodor, ali borba za Zadar još nije završila

Šestoga listopada napadi se nastavljaju, s težištem prema Bokanjcu i sjevernim prilazima. Obrana Dračevca prethodnoga dana bila je važan dio uspjeha, ali Zadar je trebalo održati i tijekom nastavka bitke. Pregovori potom dovode do sporazuma od 9. listopada o odlasku JNA iz grada; provedba evakuacije trajala je dalje tijekom listopada.

Zadržavanje Zadra imalo je značenje za obranu sjeverne Dalmacije i prometnu povezanost hrvatskoga prostora. U toj široj slici Dračevac je bio konkretan položaj na kojemu je zaustavljen jedan od opasnih prodora. Crno je izgubljeno; dračevačka crta vraćena je borbom. Zato taj dan treba pamtiti kroz položaje, odluke i ljude koji su ih držali, uz točno razdvojene podatke o njihovim žrtvama.