06. LISTOPADA 1991. – ORLOVNJAK: U spomen na sedmoricu branitelja iz Antunovca i Ivanovca

0U ranim jutarnjim satima 6. listopada 1991., nakon topničke pripreme, snage JNA, Teritorijalne obrane Tenje i srpskih paravojnih formacija napale su položaje na Orlovnjaku. Hrvatski branitelji, slabije naoružani i brojčano malobrojniji, držali su crtu do poslijepodneva. Napad iz više smjerova i zaobilaženje položaja iz smjera Seleša doveli su do okruženja dijela branitelja i pada Orlovnjaka. glas-slavonije.hr

Obranu su činili pripadnici antunovačke satnije 106. brigade i pridodani vodovi. U isto vrijeme, vod iz Ivanovca krenuo je zaposjesti Kudeljaru. Prema ratnom prikazu koji prenosi Glas Slavonije, napadačke su snage nastojale spriječiti učvršćivanje tog položaja, važnog za održavanje obrambene crte. glas-slavonije.hr

Sedmorica branitelja

U spomen-objavi Udruge hrvatskih branitelja Antunovac–Ivanovac navode se:

• Stjepan (Blaž) Brezinšćak

• Franjo (Josip) Ciraki

• Milan (Dušan) Gajčić

• Darko (Andrija) Kišurek

• Ivica (Ilija) Lovrić

• Ivan (Mijo) Vadlja

• Miroslav (Rozalija) Varga

Mile Mišić zarobljen je tijekom borbi, ali je ubrzo razmijenjen. Također, Miroslav Klarić nije poginuo 6. listopada: smrtno je stradao na Bricinu bunaru dva dana ranije, 4. listopada 1991.

Dokumentacija Centra za mir, koja prenosi optužnicu Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, navodi da su Ivica Lovrić, Franjo Ciraki, Miroslav Varga i Ivan Vadlja nakon zarobljavanja odvedeni u Tenju, gdje su ubijeni na nepoznatom mjestu. Riječ je o navodima optužnice: u zasebnom postupku Boško Surla oslobođen je optužbe, dok su ostali optuženici bili nedostupni hrvatskom pravosuđu.

Potraga za nestalima nije završena. U službenom registru MUP-a i dalje se vode Stjepan Brezinšćak, Franjo Ciraki i Ivan Vadlja. Zato rečenicu da su posmrtni ostaci svih nestalih pronađeni treba izostaviti. Nestale osobe

Obrana prilaza Osijeku

Orlovnjak je bio dio južne obrambene crte Osijeka. Uspostava položaja na Kudeljari trebala je ojačati obranu, a borbe na tom prostoru usporavale su prodor prema Antunovcu i južnim prilazima gradu. Nakon pada Orlovnjaka obrana se nastavila prema Selešu. Ondje su Ernestinovo i Seleš okupirani 20. studenoga, a Antunovac 5. prosinca 1991.

Dokumentacija Centra za mir, koja prenosi optužnicu Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, navodi da su Ivica Lovrić, Franjo Ciraki, Miroslav Varga i Ivan Vadlja nakon zarobljavanja odvedeni u Tenju, gdje su ubijeni na nepoznatom mjestu. Riječ je o navodima optužnice: u zasebnom postupku Boško Surla oslobođen je optužbe, dok su ostali optuženici bili nedostupni hrvatskom pravosuđu.

Potraga za nestalima nije završena. U službenom registru MUP-a i dalje se vode Stjepan Brezinšćak, Franjo Ciraki i Ivan Vadlja.

Obrana prilaza Osijeku

Orlovnjak je bio dio južne obrambene crte Osijeka. Uspostava položaja na Kudeljari trebala je ojačati obranu, a borbe na tom prostoru usporavale su prodor prema Antunovcu i južnim prilazima gradu. Nakon pada Orlovnjaka obrana se nastavila prema Selešu. Ondje su Ernestinovo i Seleš okupirani 20. studenoga, a Antunovac 5. prosinca 1991.

„Udruga Antunovac danas u svojoj je objavi poručila da će se s poštovanjem sjećati suboraca i sumještana koji su stali u obranu domovine.“

Izvori

• Glas Slavonije – „Branitelji Osijeka dobili su priliku da ojačaju obranu” glas-slavonije.hr

• HRT – „Obilježena 34. obljetnica obrane Orlovnjaka i Antunovca” vijesti.hrt.hr

• Centar za mir – „Zločin u Tenji” centar-za-mir.hr

• MUP – Stjepan Brezinšćak, Franjo Ciraki i Ivan Vadlja nestali.gov.hr

• Osječko-baranjska županija – „Bijeli križ” u počast poginulim hrvatskim braniteljima obz.hr

• Udruga Antunovac danas – Facebook

• Karta Bricina bunara – OpenStreetMap i regionalna karta Orlovnjaka