12. kolovoza 1995. hrvatske snage zatvorile obruč oko Petrove gore
Hrvatska vojska i Specijalna policija 12. kolovoza 1995. dovršile su raspored i blokadu Petrove gore, na kojoj su ostale naoružane skupine poražene Srpske vojske Krajine. Trideset i jednu godinu poslije ta je završnica Oluje slabo poznata, premda pokazuje da uspostava nadzora nad oslobođenim područjem nije završila ulaskom hrvatskih snaga u Knin.
Dana 12. kolovoza 1995. na području Petrove gore, Topuskog, Perne i Vojnića dovršavane su posljednje pripreme za operaciju „Oluja–Obruč“. Njezina je zadaća bila pretražiti teško prohodan prostor, pronaći zaostale naoružane pripadnike pobunjeničkih snaga te pod hrvatski nadzor staviti vojne objekte, skladišta, komunikacijsku opremu i odbačeno naoružanje.
Glavnina 21. kordunskog korpusa Srpske vojske Krajine predala se Hrvatskoj vojsci 8. kolovoza kod hotela „Briuni“ nedaleko od Topuskog. Sporazum su potpisali hrvatski general Petar Stipetić i zapovjednik korpusa pukovnik Čedo Bulat. Predaja oružja počela je 9. kolovoza, a hrvatska vojna i civilna policija do 16.15 sati 12. kolovoza osiguravale su prolazak 16 kolona s približno 13.000 pripadnika korpusa i stanovnika, navodi povjesničar Davor Marijan u knjizi „Oluja“, objavljenoj u izdanju Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata.
Predaja organizirane vojne cjeline nije značila da je svaki pripadnik agresorskih snaga položio oružje. Na Petrovoj gori ostale su manje naoružane skupine, dok su guste šume, vojni objekti i brojni šumski pravci omogućavali njihovo skrivanje. U dostupnim operativnim izvorima nije naveden pouzdan ukupan broj tih ljudi, pa bi svaka precizna brojka bila nagađanje.
Hrvatska vojska zatvorila prilaze, specijalci pripremili ulazak
Zapovijed načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske Zvonimira Červenka od 10. kolovoza odredila je potpuno pretraživanje Petrove gore i akciji dala naziv „Oluja–Obruč“. Zapovjednikom operacije imenovan je Marijan Mareković, dok je snagama Specijalne policije zapovijedao Mladen Markač. Zapovjedno mjesto uspostavljeno je u Vojniću, a završni koordinacijski sastanak održan je sa zapovjednicima policijskih, brigadnih i domobranskih postrojbi.
Hrvatska vojska dobila je zadaću blokirati planinu. Na istočnoj strani raspoređene su 102. i 153. brigada HV-a, dok su sjeverozapadni i južni obod zatvarale 99. brigada, 110. i 143. domobranska pukovnija te 1. bojna 137. domobranske pukovnije. Topničku potporu osiguravale su skupine 110. i 137. domobranske pukovnije. Prema ratnom putu 102. brigade HV-a Novi Zagreb, ta je brigada 12. kolovoza preuzela dio crte Kukulji–Trkulje od 143. domobranske pukovnije i na desnom se krilu povezala sa 110. domobranskom pukovnijom.
Za unutarnju pretragu planine pripremljeni su ATJ Lučko te specijalne jedinice Alfa, Ajkule, Bak, Ban, Barun, Batt, Grof, Grom, Jastrebovi, Krpelj, Omega, Orao, Osa, Rode, Šimini anđeli pakla, Trenk, Ris i Vila Velebita. U početnom popisu nalazile su se i jedinice Tigar i Poskoci, ali autori Zvonko Brajković, Mario Werhas i Zvonimir Despot u knjizi „Akcije specijalne policije MUP-a u operaciji Oluja“ navode da one nisu upućene na Petrovu goru, nego su ostale na raspolaganju svojim policijskim upravama.
Operacija je počela 13. kolovoza
Početak „Obruča“ bio je predviđen za 4 sata 13. kolovoza, dok je puna spremnost postrojbi potvrđena za 4.30. Operacija je stvarno počela u 5.32 nakon signala „Munja“, što potvrđuje ista monografija o djelovanju Specijalne policije.
Policijske snage napredovale su kroz unutrašnjost Petrove gore, dok su postrojbe HV-a držale blokadne crte. Do kraja prvoga dana specijalci su se povezali sa 102. brigadom na području Perne, Vuštarove kose, Vukčevića, Maličke i Blatuše. Kod Magarčevca došlo je do vatrenog kontakta, nakon kojega je protivnička skupina prisiljena na povlačenje, a jedan njezin pripadnik zarobljen. Pod hrvatski nadzor stavljeni su Spomen-dom na Petrovoj gori i vojno radio-relejno čvorište.
Združene snage Hrvatske vojske i Specijalne policije završile su pretragu 14. kolovoza, a područje je sljedećeg dana predano Zbornom području Karlovac.
Završnica Oluje
Hrvatski vojnici i policajci nakon glavne napadne faze Oluje ulazili su u nepoznat, miniran i još nesiguran prostor. Dokumentirane činjenice dovoljno govore, nakon poraza agresorske vojske trebalo je zatvoriti pravce izvlačenja, pronaći naoružane skupine i uspostaviti stvarni nadzor nad svakim dijelom oslobođene zemlje. Taj su posao hrvatske postrojbe obavile organizirano i pod jedinstvenim zapovijedanjem.
