18. kolovoza 1991. – Prve granate prema Masleničkom mostu: počinjala je bitka za prometnu vezu sjevera i juga Hrvatske

Don Tomislav Baričević pamti točan dan kada je za njega počeo rat

Ljeto 1991. na zadarskom i podvelebitskom području još nije izgledalo poput ratne jeseni koja će ubrzo uslijediti. Dok je velikosrpska pobuna već zahvatila dijelove Hrvatske, Maslenički most još je povezivao Jadransku magistralu i predstavljao jednu od najvažnijih prometnih žila između sjevera i juga zemlje.

A onda je došao 18. kolovoza 1991.

Jedno od važnih svjedočanstava o tom danu ostavio je don Tomislav Baričević, tadašnji župnik Starigrada-Paklenice, Tribnja-Kruščice i Selina, rođenjem upravo vezan uz Jasenice.

Njegovo sjećanje ne ostavlja mnogo prostora dvojbi oko datuma:

„Rat je za mene počeo 18. kolovoza 1991. kada su preko Jasenica ispaljene prve granate na maslenički most.“

U samo jednoj rečenici sadržana je najava svega što će se na tom prostoru događati sljedećih mjeseci i godina.

Most nije bio samo građevina – bio je hrvatska prometna arterija

Stari Maslenički most bio je čelični lučni most preko Novskog ždrila, izgrađen početkom šezdesetih godina. Bio je dug približno 315 metara, a konstrukcija se nalazila oko 55 metara iznad mora.

Njegovo značenje 1991. nije bilo samo prometno.

Kako se okupirani prostor širio, komunikacije kroz sjevernu Dalmaciju postajale su sve ugroženije. Kontrola Maslenice i Novskog ždrila značila je mogućnost presijecanja jedne od najvažnijih kopnenih veza Dalmacije s ostatkom Hrvatske.

Zbog toga prve granate prema mostu 18. kolovoza dobivaju puno veće značenje kada ih promatramo iz perspektive onoga što je uslijedilo.

Bio je to početak borbe za prostor koji će dvije godine poslije postati jednim od najvažnijih ciljeva Hrvatske vojske.

Dvadesetak dana poslije padaju Jasenice

Don Baričević u svom svjedočanstvu opisuje koliko se brzo situacija promijenila.

U njegove podvelebitske župe u to su vrijeme već pristizali prognanici iz Baranje. Bježali su pred ratom vjerujući da će ispod Velebita pronaći sigurnost.

Nisu je pronašli.

Otprilike dvadesetak dana nakon prvih granata pale su Jasenice, a okupirane su Maslenica i Rovanjska. Podvelebitska mjesta našla su se neposredno uz novu crtu bojišta.

Don Baričević poslije je svjedočio da su se stanovnici Starigrada još nekoliko tjedana ranije brinuli zbog propale turističke sezone. Odjednom je pitanje turističke sezone zamijenilo pitanje opstanka.

Rat je došao pred njihova vrata.

Starigrad postaje prva crta

Padom Maslenice, Jasenica i Rovanjske Starigrad i okolna podvelebitska mjesta našli su se izloženi neprijateljskim djelovanjima.

Prema Baričevićevu svjedočanstvu, svakodnevni život praktički je stao. Opskrba više nije normalno funkcionirala. Kruh se pekao ovisno o tome koliko je bilo brašna, a među malobrojnim stanovnicima nije se prodavao nego dijelio.

Preko Velebita pristizali su i prognanici iz Svetog Roka, Lovinca i Ričica.

U tim okolnostima Velebit nije bio samo planina.

Postao je obrambeni zid.

Među ljudima koji su ondje držali položaje bili su pripadnici Planinske satnije Velebit – alpinisti, speleolozi, gorski spašavatelji i drugi dragovoljci čija su posebna znanja bila iznimno vrijedna na surovom velebitskom terenu.Studeni 1991. – most mora pasti

Ratni razvoj događaja učinio je Maslenički most jednom od najosjetljivijih točaka hrvatske obrane.

Nakon daljnjeg napredovanja JNA i srpskih snaga kroz Ravne kotare, hrvatski branitelji našli su se pred dramatičnom odlukom.

21. studenoga 1991. Maslenički most je srušen.

Godinama su oko njegova rušenja kružile različite priče, uključujući gotovo legendarnu verziju prema kojoj je udar groma aktivirao eksploziv.

HRT-ov „TV kalendar“, međutim, navodi da ga je srušila hrvatska strana kako bi nakon agresorskog napredovanja zaustavila daljnji prodor JNA prema Zadru.

Bila je to vojno razumljiva, ali za Hrvatsku iznimno bolna odluka.

Uništen je objekt koji je povezivao zemlju kako bi se spriječilo da ga neprijatelj iskoristi protiv Hrvatske.

Hrvatska gotovo presječena

Rušenje mosta imalo je goleme posljedice.

Prometna povezanost Dalmacije sa sjeverom zemlje postala je iznimno teška, a alternativni pravci vodili su preko Paškog mosta i trajektne veze Prizna – Žigljen.

Zadar je živio pod topničkim napadima, okupirano zaleđe bilo je neposredno uz grad, a strateški problem povezivanja sjevera i juga Hrvatske nije nestao.

Upravo će njegovo rješavanje postati jednim od glavnih razloga za operaciju koju će Hrvatska vojska i policija pokrenuti početkom 1993.

Od granata 1991. do hrvatskog protunapada 1993.

Godinu i pet mjeseci nakon prvih granata prema Masleničkom mostu hrvatske snage krenule su u napad.

Dana 22. siječnja 1993. počela je operacija kodnog naziva „Gusar“, javnosti mnogo poznatija kao VRO Maslenica.

Hrvatska vojska i policija u kratkom su vremenu oslobodile važan dio zadarskog zaleđa i podvelebitskog prostora.

Oslobođeni su Rovanjska, Maslenica, Jasenice i niz drugih položaja, a hrvatske snage ponovno su izbile na područje Masleničkog ždrila.

Bio je to povratak na prostor s kojeg je ratna tragedija za taj kraj krenula još 1991.

Maslenica je trebala ponovno spojiti Hrvatsku

Jedan od ključnih ciljeva operacije bio je stvaranje uvjeta za ponovno prometno povezivanje Hrvatske.

HRT navodi da je cilj bio omogućiti gradnju novog prometnog prijelaza preko Masleničkog ždrila i prekinuti dugotrajnu izolaciju juga Hrvatske.

U srpnju 1993. otvoren je pontonski Maslenički most.

Bio je daleko više od vojnog pontona.

Za zemlju čiji je teritorij agresijom bio praktično presječen predstavljao je fizički dokaz da se Hrvatska ponovno povezuje.

Most je pritom ostao izložen neprijateljskoj vatri sve do konačnog oslobađanja okupiranog zadarskog zaleđa.

Od prve granate do Maslenice

Zbog toga 18. kolovoza 1991. ne bi trebalo promatrati kao izolirani incident.

Prve granate prema Masleničkom mostu bile su početak mnogo dulje priče.

Nakon njih slijedili su okupacija Jasenica, Maslenice i Rovanjske, progon stanovništva, pretvaranje Starigrada i Velebita u prvu crtu, rušenje staroga mosta, prometna izolacija juga Hrvatske i gotovo godinu i pol života pod stalnom prijetnjom.

A onda je 22. siječnja 1993. smjer rata na tom području promijenjen.

Hrvatski vojnici i policajci vratili su se prema mjestima izgubljenima 1991. i operacijom Maslenica pokazali da Hrvatska vojska više nije ona slabo naoružana obrambena snaga s početka rata.

Zato između 18. kolovoza 1991. i 22. siječnja 1993. postoji jasna povijesna crta.

Počinje granatama prema mostu.

Nastavlja se okupacijom i presijecanjem zemlje.

A završava povratkom hrvatskih snaga na Masleničko ždrilo i ponovnim povezivanjem sjevera i juga države.