18. kolovoza 1991. – Ušli su u policiju, a 79 dana poslije osvajali skladišta JNA u Delnicama

Kad se govori o ljetu 1991. godine, pogled je uglavnom usmjeren prema Vukovaru, Banovini, zapadnoj Slavoniji, Lici i sjevernoj Dalmaciji. Gorski kotar na ratnoj karti tada izgleda gotovo kao pozadina.

No upravo se ondje, daleko od televizijskih slika razorenih gradova, tijekom ljeta i jeseni stvarala obrambena struktura koja će nekoliko mjeseci poslije odigrati ulogu daleko veću od lokalne.

Jedan od mladih ljudi koji su u tu strukturu tek ulazili bio je Henrik Štimac iz Mrkoplja.

18. kolovoza – prvi dan u pričuvnoj policiji

Prema podacima koje je objavio povjesničar Borna Marinić, Henrik Štimac 18. kolovoza 1991. dragovoljno je pristupio pričuvnom sastavu policije. U njemu je ostao do kraja te godine. Posebno se isticao kao pripadnik Interventne skupine.

To je važan podatak upravo zato što 18. kolovoza 138. brigada HV-a „Goranski risovi“ još nije postojala. Brigada će biti ustrojena tek 28. listopada 1991. godine.

Drugim riječima, u kolovozu su upravo policija, njezin pričuvni sastav, lokalne obrambene strukture i Krizni štab predstavljali jedan od prvih organiziranih oslonaca hrvatske vlasti u ovom dijelu zemlje.

Štimac je tada imao 22 godine.

Gorski kotar nije bio tako miran kako je izgledao

Za razumijevanje važnosti tih ljudi potrebno je pogledati širu sliku.

Gorski kotar bio je ključna prometna poveznica Zagreba, Rijeke i hrvatskog juga, ali istodobno i prostor na kojem su se nalazili važni objekti i skladišta JNA.

Dokumenti koje je Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata objavio kroz „Hrvatski vojnik“ pokazuju još ozbiljniju dimenziju situacije. Prema tim izvorima, tijekom srpnja i kolovoza 1991. dio srpskog stanovništva na području Gorskog kotara bio je naoružan s približno tisuću komada oružja dobivenog od JNA.

Koliko je prostor bio strateški važan pokazat će i kasnija zapovijed 13. korpusa JNA.

Dana 21. rujna 1991. zapovjeđeno je da snage JNA u Rijeci i Delnicama ustrajno brane vojarne i skladišta te da budu spremne za organizirani proboj pravcem:

Rijeka – Delnice – Vrbovsko – Slunj – Plitvice.

Za delničke snage JNA posebno se predviđao pravac Delnice – Vrbovsko – Slunj – Plitvice.

Da je takav proboj uspio, otvorilo bi se novo bojište kroz srce Gorskog kotara i prema glavnoj prometnoj vezi hrvatskog sjevera s Rijekom i morem.

Zato kolovoz 1991. treba gledati drugačije

Nema dokumenta koji bi dokazao da je Henrik Štimac 18. kolovoza pristupio policiji zato što je već postojao konkretan plan napada na delnička skladišta JNA.

Takvu tvrdnju ne treba pisati.

Ali postoji vrlo jasna povijesna veza.

Ljudi koji su tijekom ljeta ulazili u pričuvni sastav policije, organizirali se, upoznavali teren i stjecali iskustvo postali su ljudska jezgra koja će, kada politička i vojna situacija sazrije, biti sposobna sudjelovati u mnogo ozbiljnijim operacijama.

U Delnicama je već početkom srpnja djelovao Krizni štab Općine, a dokumentirana je i njegova uloga u organizaciji obrane. Kasnije će upravo Krizni štab, uz policiju, Hrvatsku vojsku i niz civilnih organizacija, biti jedan od kotačića velikog pothvata početkom studenoga.

Od pričuvnog policajca do Velebita-2

A onda je došao 5. studenoga 1991.

Samo osam dana nakon osnivanja 138. brigade HV-a hrvatske snage krenule su prema delničkim vojnim objektima.

U akciji su ključnu ulogu imali Policijska postaja Delnice, Antiteroristička jedinica Lučko i pripadnici tek ustrojene 138. brigade HV-a. Cilj su bili vojarna i vojni kompleks sa skladištima Velebit-1, Velebit-2 i Velebit-3.

I tu se ponovno pojavljuje mladić koji je 18. kolovoza tek obukao policijsku odoru.

Henrik Štimac bio je među jedanaestoricom pripadnika delničke policije koji su kamionom krenuli prema Velebitu-2. Prema svjedočenju sudionika akcije Nikole Tomca, u 7 sati kamionom su probili rampu skladišta, iskočili iz vozila i krenuli u borbu za objekt. Vozač kamiona bio je Miljenko Čop.

Nakon razmjene vatre posada objekta predala se hrvatskim snagama.

Čovjek koji je u kolovozu bio novi pričuvni policajac sada je sudjelovao u osvajanju jednog od najvažnijih skladišta JNA na hrvatskom zapadu.

Za nekoliko sati promijenjen odnos snaga

Akcija nije završila Velebitom-2.

Hrvatske snage preuzele su i ostala vojna skladišta te vojarnu u Delnicama. Prema rekonstrukciji događaja, Velebit-3 predao se oko podneva, a najveći dio operacije završen je za svega nekoliko sati.

HRT navodi da su u skladištima pronađene goleme količine naoružanja, streljiva i vojne opreme te da je tijekom sljedećih dana prema hrvatskim bojištima iz Delnica krenulo gotovo 700 šlepera vojnog materijala.

Oružje iz goranskih šuma završavalo je ondje gdje ga je Hrvatskoj u tim trenucima najviše nedostajalo.

U Slavoniji.

Lici.

Dalmaciji.

Na drugim bojištima na kojima se obrana Hrvatske borila s kroničnim nedostatkom naoružanja i streljiva.

Kada se magla razišla, stigli su avioni JNA

JNA je bila svjesna što je izgubila.

Nakon osvajanja objekata započelo je ubrzano izvlačenje vojne opreme iz skladišta, a gusta goranska magla otežavala je djelovanje zrakoplovstva.

Kad su se vremenski uvjeti popravili, 7. i 8. studenoga zrakoplovi JNA napadali su bivše vojne objekte kod Delnica. No najveći dio dragocjenog tereta tada je već bio izmješten.

Za nekoliko sati promijenjen odnos snaga

Akcija nije završila Velebitom-2.

Hrvatske snage preuzele su i ostala vojna skladišta te vojarnu u Delnicama. Prema rekonstrukciji događaja, Velebit-3 predao se oko podneva, a najveći dio operacije završen je za svega nekoliko sati.

HRT navodi da su u skladištima pronađene goleme količine naoružanja, streljiva i vojne opreme te da je tijekom sljedećih dana prema hrvatskim bojištima iz Delnica krenulo gotovo 700 šlepera vojnog materijala.

Oružje iz goranskih šuma završavalo je ondje gdje ga je Hrvatskoj u tim trenucima najviše nedostajalo.

U Slavoniji.

Lici.

Dalmaciji.

Na drugim bojištima na kojima se obrana Hrvatske borila s kroničnim nedostatkom naoružanja i streljiva.

Kada se magla razišla, stigli su avioni JNA

JNA je bila svjesna što je izgubila.

Nakon osvajanja objekata započelo je ubrzano izvlačenje vojne opreme iz skladišta, a gusta goranska magla otežavala je djelovanje zrakoplovstva.

Kad su se vremenski uvjeti popravili, 7. i 8. studenoga zrakoplovi JNA napadali su bivše vojne objekte kod Delnica. No najveći dio dragocjenog tereta tada je već bio izmješten.

Policija prije brigade

Upravo zato priču o Delnicama ne bi trebalo započinjati tek 28. listopada osnivanjem 138. brigade niti 5. studenoga osvajanjem skladišta.

Prvi dio priče događa se ranije.

U ljeto 1991.

U policijskim postajama.

U pričuvnom sastavu.

U Kriznom štabu.

Među dragovoljcima, lovcima, vatrogascima, šumarima, kuririma i običnim ljudima koji će nekoliko mjeseci poslije pomagati policiji i vojsci prazniti skladišta JNA. Izvori među sudionicima tog šireg sustava posebno navode PP Delnice, Krizni štab, Crveni križ, Lovačko društvo „Tetrijeb“, vatrogasce, Hrvatske šume, Radio Delnice, Bedem ljubavi i brojne građane.

Zato 18. kolovoza 1991. nije važan samo kao datum iz životopisa Henrika Štimca.

On pokazuje kako je nastajala hrvatska obrana u kraju u kojem tada još nije postojala brigada Hrvatske vojske.

Henrikov rat tu nije završio

Štimac je u pričuvnom sastavu policije ostao do 31. prosinca 1991., a početkom 1992. prešao je u 138. brigadu „Goranski risovi“. Potom se pridružio 204. „A“ brigadi vukovarskih veterana, a ratni put nastavio je u 5. gardijskoj brigadi „Sokolovi“.