20. STUDENOGA 1991.: Sjećanje na branitelje Antunovca, Seleša i Ernestinova
Napad na južnu obranu Osijeka doveo je do pada Seleša i Ernestinova te progona stanovnika Ivanovca. Udruga hrvatskih branitelja Antunovac–Ivanovac čuva sjećanje na dvanaestoricu suboraca


Napad koji je promijenio južnu obranu Osijeka
Prije 35 godina, 20. studenoga 1991., nakon sloma obrane Vukovara, snage JNA, srpske postrojbe i četničke skupine pokrenule su snažan napad na južni dio obrane Osijeka. Borbe su zahvatile položaje oko Antunovca, Ivanovca, Seleša, Divoša i Ernestinova.
Toga dana pali su Ernestinovo i Seleš. Laslovo je ostalo u okruženju, a mještani Ivanovca morali su napustiti svoje domove. Branitelji su Antunovac zadržali još petnaest dana, sve do 5. prosinca 1991. Bio je to jedan od najtežih dana na južnom osječkom bojištu.
Dvanaest imena koja čuva Udruga hrvatskih branitelja Antunovac–Ivanovac
Udruga u svojem sjećanju navodi dvanaest branitelja čije su sudbine vezane uz napad i obranu ovoga područja: Damira Beka, Stjepana Bonija, Tihomira Čudića, Danijela Dorića, Darka Gotala, Josipa Milasa, Stjepana Perića, Marijana Pleteša, Zorana Slivonju, Dragu Starčevića, Ivana Šutaka i Ivana Zbiljskog.
Bili su ljudi iz susjednih mjesta, prijatelji i suborci koji su među prvima stali u obranu Hrvatske. Među njima je bio i dragovoljac Marijan Pleteš iz Huma na Sutli. Najstariji je bio 36-godišnji Stjepan Boni, a među najmlađima Damir Bek i Zoran Slivonja. Slivonja je dan prije napada navršio 19 godina.
Njihova imena svjedoče o povezanosti ljudi iz Antunovca, Ivanovca, Čepina, Ernestinova, Divoša i Zagorja u obrani osječkog područja. Sjećanje na njih ne može se svesti samo na popis: iza svakog imena ostali su obitelj, prijatelji i mjesto koje pamti njihovu žrtvu.
Potraga za nestalima i dalje traje
Sudbine branitelja iz ovog kraja nisu sve bile razjašnjene ni nakon više od tri desetljeća. Stjepan Boni, koji je nestao tijekom borbenih djelovanja 20. studenoga 1991. u Starom Selešu, identificiran je u veljači 2026. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su iz pojedinačne grobnice u studenome 2025., a nakon identifikacije pokopan je u Antunovcu.
Ivan Zbiljski i dalje se vodi u službenoj evidenciji nestalih osoba. Evidencija navodi da je rođen 18. travnja 1960. i da je nestao 20. studenoga 1991. Njegovu sudbinu zato treba opisivati kao nerazjašnjenu, a ne upisivati godinu smrti 1962.
Brojevi u različitim spomen-obilježjima odnose se na šire skupine i različita razdoblja. Ministarstvo hrvatskih branitelja navodi da je na južnom dijelu obrane Osijeka tijekom 1991. poginulo 18 branitelja, dok je u samoj bitki za Seleš poginulo 14, a ranjeno 35 hrvatskih branitelja. Popis dvanaestorice koji čuva Udruga hrvatskih branitelja Antunovac–Ivanovac zasebno je sjećanje i ne predstavlja ukupan broj žrtava na tom području.

Na 35. obljetnicu stradanja, u Ernestinovu su 20. studenoga 2026. položeni vijenci i zapaljene svijeće kod spomen-obilježja i mjesta nekadašnje masovne grobnice u Parku skulptura. Održana je i misa zadušnica u župnoj crkvi Presvetog Trojstva.
Sjećanje na branitelje, civile, poginule i nestale iz Antunovca, Ivanovca, Seleša, Divoša i Ernestinova ostaje obveza svih generacija. Njihova imena pripadaju povijesti ovoga kraja i stvaranju slobodne Hrvatske.
Neka se nikada ne zaboravi.
Izvor:PHB











