21. kolovoza 1991. – Darda: tridesetak policajaca protiv višestrukih napada

Napadi su dolazili jedan za drugim, iz pravca područja koje su već nadzirali pobunjeni Srbi. Prvi naleti nisu uspjeli. Tek kada se u borbu otvoreno uključila JNA s tenkovima i oklopnim transporterima, odnos snaga postao je takav da se obrana Darde više nije mogla održati.

Darda 21. kolovoza 1991. nije bila izdvojeno bojište. Bila je jedna od točaka na kojima se upravo tih dana raspadala hrvatska obrana Baranje pod istodobnim pritiskom lokalnih pobunjeničkih snaga, dobrovoljaca iz Srbije i sve otvorenije Jugoslavenske narodne armije.

Ono što je posebno važno jest da obrana Darde nije pala u prvom napadu.

Prije dolaska jačih policijskih snaga iz Osijeka ondje je bilo svega tridesetak hrvatskih policajaca.

I odbili su više napada.

Napad na Dardu zapravo je počeo prije 21. kolovoza

Pritisak na Dardu rastao je tijekom cijele druge polovice kolovoza.

Prema rekonstrukciji objavljenoj u Hrvatskom vojniku, od 17. do 20. kolovoza 1991. zaredali su minobacački napadi na Branjin Vrh, Čeminac, Petlovac, Dardu i Beli Manastir. Do 18. kolovoza pod nadzorom pobunjeničkih snaga bili su Švajcarnica, Karanac i pustara Mitrovac, a 19. kolovoza iz Švajcarnice je minobacačima napadnuta Policijska postaja Darda zajedno s civilnim objektima.

To je važan podatak jer pokazuje da noć s 20. na 21. kolovoza nije bila iznenadni, izolirani incident. Darda je već bila pod pritiskom, dok su se hrvatske komunikacije prema sjevernoj Baranji postupno prekidale.

U to je vrijeme zapovjednik PP Darda bio Franjo Kozma, a postaja je, kao i ostale hrvatske policijske snage u Baranji, imala ozbiljan problem s nedostatkom ljudi i naoružanja. U ispomoć su u Dardu ranije poslani policajci iz Policijske postaje Našice. Prema Hrvatskom vojniku, policajci su uglavnom raspolagali puškama i pištoljima.

Nasuprot njima nalazilo se područje na kojem je već bila organizirana Teritorijalna obrana pobunjenih Srba, uz nazočnost dobrovoljaca iz Srbije i velikih snaga JNA koje su tijekom srpnja ušle u Baranju. JNA je do tada na području Baranje imala toliku oklopnu nadmoć da je hrvatska policija nije mogla usporediti ni približno vlastitim protuoklopnim mogućnostima.

Tridesetak ljudi na obrani Darde

Najvažniji podatak za događaje koje obilježavamo 21. kolovoza donosi upravo službeni vojni časopis Hrvatski vojnik:

prije dolaska pripadnika Specijalne jedinice policije Osijek iz Petlovca, Dardu je branilo samo tridesetak policajaca iz PP Darda i policajaca pristiglih u ispomoć iz PP Našice.

Pobunjeničke snage napale su tijekom noći s 20. na 21. kolovoza.

Napada je bilo više.

I nisu uspjeli.

Hrvatski vojnik izrijekom zaključuje da su „višestruki srpski napadi bili neuspješni“.

To mijenja često pojednostavljenu sliku pada južne Baranje. Hrvatska obrana nije se jednostavno raspala pred prvim napadom. Na pojedinim točkama, među kojima je bila i Darda, malobrojna policija pružala je organiziran otpor i nakon što je stanje na sjeveru Baranje postajalo gotovo neodrživo.

Istoga 21. kolovoza pala je Policijska postaja Beli Manastir. Tamošnji policajci izvukli su se prema Petlovcu i dijelom prema Mađarskoj, a Petlovac je postao nova točka okupljanja i organiziranja obrane.

Darda je, međutim, još pružala otpor.

U Dardu dolaze specijalci „Orao“

Kako se situacija pogoršavala, iz Osijeka su upućeni pripadnici tadašnje Specijalne jedinice policije „Orao“ Osijek.

Policijska uprava osječko-baranjska potvrđuje da je SJP „Orao“ u akciji u Dardi bio raspoređen u tri skupine s više od 30 specijalaca. Jedna od tih skupina poslije će biti opkoljena i zarobljena u zgradi osnovne škole.

Detaljnija rekonstrukcija borbe navodi da su se specijalci rasporedili po rubovima Darde, zajedno s manjim skupinama pripadnika 3. i 106. brigade ZNG-a.

U noći s 20. na 21. kolovoza napadnuta je uspostavljena crta obrane. Pucnjava je trajala nekoliko sati, ali je napad odbijen. Prema toj rekonstrukciji hrvatske snage tada su zarobile pet pripadnika protivničkih snaga.

Borba se nastavila i tijekom 21. kolovoza.

Posebno važna točka postali su silosi na sjevernom dijelu Darde, prema pravcu Švajcarnice. Ondje su se nalazili pripadnici SJP-a i temeljne policije. Nakon snažne minobacačke, snajperske i pješačke vatre dio branitelja morao se povući prema osnovnoj školi i policijskoj postaji.

Darda se tako tijekom 21. kolovoza pretvorila iz policijske obrane mjesta u otvoreno bojište.

Kada se JNA izravno uključila – 21. ili 22. kolovoza?

U ovoj točki izvori nisu potpuno jednaki i to je potrebno jasno navesti.

Najnovija velika rekonstrukcija Hrvatskog vojnika, kao i službena obilježavanja Policijske uprave osječko-baranjske i HRT-a, odlučujuće otvoreno uključivanje JNA smještaju u 22. kolovoza 1991.

Prema tom slijedu, napade u noći 20./21. i tijekom 21. kolovoza uglavnom vode pobunjeničke snage, dok se JNA sljedećeg dana potpuno otvoreno uključuje na njihovoj strani.

Pojedini lokalni izvori i kasnije rekonstrukcije početak tenkovsko-pješačkog pritiska smještaju već u 21. kolovoza. Zbog toga nije opravdano tvrditi da se tijekom 21. kolovoza nijedno vozilo ili pripadnik JNA nije pojavio u borbenom prostoru.

Ali ono što je dobro dokumentirano jest sljedeće:

22. kolovoza JNA više nije bila nikakav „tampon“ između sukobljenih strana. Oklopom je izravno sudjelovala u probijanju hrvatske obrane.

Četiri tenka i tri transportera mijenjaju bitku

Prema Hrvatskom vojniku, 22. kolovoza u borbu su uvedena četiri tenka i tri oklopna transportera JNA.

Njima je probijena policijska crta obrane.

Detaljna rekonstrukcija borbi navodi i da je u jutarnjim satima pored PP Darda prošla kolona od sedam tenkova i transportera JNA, nakon čega je zapovjednik postaje procijenio da se položaj više ne može braniti i zapovjedio povlačenje prema Bilju i Osijeku.

Razlika između tih dvaju podataka nije nužno proturječnost: prvi govori o oklopnim sredstvima neposredno angažiranima u proboju, a drugi o opaženoj koloni tenkova i transportera.

Hrvatski policajci sada više nisu bili suočeni samo s pješačkim i minobacačkim napadima pobunjenika.

Pred njima su bili tenkovi, oklopni transporteri, a ubrzo se u borbu uključilo i zrakoplovstvo JNA.

Posljednji otpor u osnovnoj školi

Jedna skupina hrvatskih policajaca nije se uspjela izvući.

U zgradi Osnovne škole Darda ostalo je opkoljeno dvanaest pripadnika SJP-a, uz pripadnike temeljne policije.

Marko Pole, tadašnji pomoćnik zapovjednika SJP-a „Orao“ i jedan od ljudi koji su bili u školi, poslije je opisao da su nakon višednevne borbe ostali bez streljiva. Pokušali su pregovorima osigurati izlazak, koristeći zarobljene pripadnike protivničkih snaga kao osnovu za razmjenu, ali dogovor nije postignut.

Bez streljiva i opkoljeni oklopom, više nisu imali realnu mogućnost nastavka obrane.

Predali su se.

Prema Hrvatskom vojniku, tijekom borbi u Dardi ukupno su zarobljena 22 pripadnika Policijske uprave Osijek: 12 pripadnika SJP-a, četiri policajca I. PP Osijek i šest policajaca PP Darda.

Policijska uprava osječko-baranjska službeno potvrđuje da je skupina specijalaca zarobljena upravo na području današnje Osnovne škole Darda. Ondje je 2024. postavljena spomen-ploča.

Miro Mehić poginuo, Kušić i Grbešić odvedeni u smrt

U borbi za Dardu poginuo je pripadnik SJP-a Osijek Miro Mehić.

Među zarobljenim specijalcima bili su Darko Kušić i Mile Grbešić.

Njih dvojica nisu se vratila u razmjeni sa svojim suborcima.

Odvedeni su u zarobljeništvo i ubijeni. Policijska uprava osječko-baranjska danas ih službeno komemorira kao pripadnike SJP-a „Orao“ zarobljene u Dardi 22. kolovoza 1991. i potom ubijene u neprijateljskom zarobljeništvu.

Dokumentacija Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju dodatno pokazuje da nisu ubijeni neposredno nakon zarobljavanja u Dardi.

U izmijenjenoj optužnici protiv Gorana Hadžića Darko Kušić, rođen 1968., naveden je među žrtvama zločina počinjenog na području Baranje/Dalja 21. rujna 1991., dok se Mile Grbešić, rođen 1962., nalazi među žrtvama događaja od 4. listopada 1991.

To je važna dopuna kronologiji: njihova tragedija nije završila zarobljavanjem u školi. Nakon Darde slijedili su zatočenje, premještanja i, naposljetku, ubojstva.

Civili su se povlačili prema Osijeku

Dok je obrana pucala pod oklopnim pritiskom, počelo je i izvlačenje stanovništva.

Uz zaštitu policije i ZNG-a civili iz Darde povlačili su se prema Osijeku. Istodobno su hrvatske snage pokušavale izvući ljude, opremu i dio imovine iz pogona Belja.

Borba se tako više nije vodila samo za policijsku postaju ili nekoliko ulica.

Vodila se i za vrijeme potrebno da se stanovništvo izvuče pred nadiranjem snaga koje su iza sebe ostavljale prostor bez hrvatske vlasti.

Padom Darde neprijatelju je otvoren daljnji pravac prema Bilju i samom Osijeku.

Zašto je 21. kolovoza važan?

Ako se događaj promatra samo kroz konačan ishod – okupaciju Darde 22. kolovoza – propušta se važan dio priče.

Dan ranije malobrojni hrvatski policajci uspjeli su zaustaviti višestruke napade.

Prije dolaska osječkih specijalaca bilo ih je tek tridesetak, iz PP Darda i ispomoći iz Našica.

Nisu raspolagali tenkovima.

Nisu imali oklopne transportere.

Nisu imali zrakoplovstvo.

Imali su uglavnom pješačko oružje i zadaću zadržati mjesto na jednom od najvažnijih prometnih pravaca južne Baranje.

Napadači ih nisu uspjeli slomiti prvim naletima.

Tek kada se u sukob otvoreno uključio oklop JNA, a hrvatskim braniteljima počelo ponestajati streljiva i prostora za manevar, obrana više nije mogla izdržati.

Zato 21. kolovoza 1991. u Dardi nije samo uvod u okupaciju mjesta.

To je dan otpora.

Dan u kojem je nekoliko desetaka hrvatskih policajaca, a zatim i pristigli specijalci i pripadnici ZNG-a, pokazalo koliko je daleko već otišla transformacija sukoba u Baranji: s jedne strane stajala je još nedovoljno naoružana hrvatska policija i tek stvarane vojne postrojbe, a s druge pobunjeničke snage iza kojih je stajala golema vojna infrastruktura JNA.

Darda nije pala u prvom napadu. Prije nego što su na njezine branitelje krenuli tenkovi, transporteri i zrakoplovstvo, višestruki napadi razbijali su se o položaje policajaca koji su imali vrlo malo ljudi, vrlo malo teškog oružja – i gotovo nikakav prostor za uzmak.