23. listopada 1991. – Vukovarska bolnica pogođena s približno 40 raketa

Dana 23. listopada 1991., unatoč tadašnjem primirju, Vukovar se ponovno našao pod gotovo neprekidnom topničkom vatrom.

Povjesničar Davor Marijan u znanstvenom radu Bitka za Vukovar 1991., kao i Ministarstvo obrane RH u tekstu prenesenom iz Hrvatskog vojnika, navode da je vukovarska bolnica toga dana pogođena s oko 40 raketa, nakon čega je izbila vatra i pojavila se opasnost da požar zahvati prostor u kojem su bili ranjenici.

Bolnica ni prije toga nije bila pošteđena napada. Tijekom višemjesečne opsade njezini gornji katovi teško su razoreni, pa su liječnici, medicinske sestre, ranjenici i bolesnici sve više bili prisiljeni koristiti prizemlje, podrume i atomsko sklonište. Veliki znak Crvenoga križa postavljen na krovu nije spriječio granatiranje objekta.

Napad trajao satima, bolnica se zapalila

Detaljna kronologija ratne bolnice donosi još precizniji opis događaja.

Prema njoj, napad je trajao približno od 12 do 17 sati, a bolnicu je pogodilo oko 30 granata velikoga kalibra. Požar koji je potom izbio ugrozio je ranjenike i bolesnike te uništio dio pomoćnih prostorija i skladišta.

Razlika između podatka o 30 granata velikog kalibra i približno 40 raketa pojavljuje se i u relevantnim izvorima. Vjerojatno je riječ o različitim ratnim evidencijama odnosno različitom načinu bilježenja projektila, zbog čega nije opravdano jedan od ta dva podatka predstavljati kao apsolutno točan.

Ono oko čega se izvori slažu jest da je 23. listopada bio jedan od najtežih dana za vukovarsku bolnicu.

Projektil probio ulaz u sklonište

Posebno dramatičan trenutak dogodio se kada je jedan od projektila pogodio i probio ulaz u sklonište.

U njemu nisu bili samo ranjeni hrvatski branitelji. Ondje su se sklanjali i bolesnici, trudnice te novorođena djeca.

U napadu je teško ranjena 50-godišnja medicinska sestra. Prema kronologiji bolnice, posljedice ranjavanja bile su toliko teške da je ostala stopostotni invalid.

Istoga dana u bolnicu je dovezeno još najmanje 26 novih ranjenika.

U tom trenutku u objektu se već nalazilo više od 200 ranjenika i oko 70 drugih bolesnika, a medicinsko osoblje suočavalo se i s pojavom plinske gangrene te sve ozbiljnijim nedostatkom lijekova i medicinskog materijala.

Nekoliko dana ranije evakuiran dio najtežih ranjenika

Samo četiri dana ranije, 19. listopada, jedan humanitarni konvoj uspio je iz opkoljenoga grada izvući dio najteže ranjenih.

Bio je to praktički posljednji takav uspješan pokušaj većeg izvlačenja pacijenata. Nakon toga bolnica je ponovno ostala gotovo potpuno odsječena.

HRT navodi da je nakon te djelomične evakuacije u bolnici ostalo oko 170 ranjenika te 70 bolesnika, uz trudnice i novorođenčad. Broj ranjenika zatim je ponovno brzo rastao jer su borbe u gradu nastavljene.

Već 22. listopada lijekovi su bili pri kraju, a zbog opasnosti na cestama razmatrana je čak mogućnost dopreme lijekova helikopterom na gradski stadion.

Dan poslije uslijedio je napad na samu bolnicu.

Bolnica je tijekom opsade postala podzemni grad

Prije rata vukovarska bolnica raspolagala je s 421 krevetom, imala 93 liječnika i približno tisuću zaposlenih. Tijekom opsade uvjeti su se potpuno promijenili.

Ranjenici su ležali po hodnicima i podrumskim prostorijama, liječnici su operirali u uvjetima nestašice krvi, antibiotika, lijekova i vode, dok je velik dio osoblja praktički živio u bolnici.

Prema podacima objavljenima u publikaciji Nacionalne i sveučilišne knjižnice, tijekom opsade ondje je obrađeno oko 2.500 pacijenata, obavljeno više od 1.000 većih operacijskih zahvata, a u ratnoj bolnici rođeno je i 16 djece.

Vukovarska bolnica bila je označena kao zdravstvena ustanova, no to je nije zaštitilo. Muzejski dokumentacijski centar navodi da su gornja četiri kata tijekom bombardiranja bila uništena te da su za rad ostali prizemlje, podrum i sklonište.

Tri i pol tjedna poslije uslijedila je Ovčara

Napad 23. listopada nije bio kraj stradanja vukovarske bolnice.

Nakon sloma obrane Vukovara u studenome, JNA je 18. studenoga 1991. ušla u bolnicu. Dio ranjenika, branitelja i civila potom je izdvojen i odveden, a mnogi od njih završili su na Ovčari gdje su ubijeni.

Tako je bolnica, mjesto na kojem su liječnici i medicinske sestre gotovo tri mjeseca pokušavali sačuvati ljudske živote, postala i jedno od središnjih mjesta stradanja Vukovara.

Napad 23. listopada 1991. ostao je posebno zapamćen, bolnica puna ranjenika, bolesnika, trudnica i novorođenčadi bila je pogođena desecima projektila i zahvaćena požarom, dok je medicinsko osoblje usred granatiranja nastavilo spašavati živote.