KRVAVA ODESA 23. 10. 1916.: Oko 10.000 hrvatskih vojnika ubijeno nakon odbijanja prisilnog novačenja

Na današnji dan, 23. listopada 2026., navršava se 110 godina od pokolja hrvatskih zarobljenika u Odesi. Prema podatcima dr. Slavka Pavičića i ing. Franje Perše, ondje je ubijeno oko 10.000 hrvatskih vojnika, a njihova tijela bacana su u Crno more. Među pojedinačno zabilježenim zločinima bio je pokolj 13 hrvatskih dragovoljaca na Kulikovu polju.

Odbili su se odreći hrvatskog imena

Hrvatski domobrani dospjeli su u rusko zarobljeništvo nakon borbi na istočnom bojištu. U Odesi su ih srpski časnici pokušavali uključiti u postrojbe koje su okupljale ratne zarobljenike za odlazak na Solunsko bojište. Od Hrvata se tražilo da pristupe pod srpskim imenom i znakovljem te da se očituju kao Srbi.

Hrvatski zarobljenici tome su se opirali. Tražili su hrvatsko ili jugoslavensko ime i obilježja. Na njihov otpor odgovoreno je prisilom: premlaćivanjem, zatvaranjem i teškim kažnjavanjem. Svjedočenja povratnika opisuju hrvatske vojnike koji su se kući vratili slomljenih rebara, izmučeni i osakaćeni.

Kulikovo polje i Kanatni zavod

Dana 23. listopada 1916. pobuna hrvatskih vojnika na Kulikovu polju završila je krvavim obračunom. Ubijeno je 13 Hrvata, a 18 ih je ranjeno. To je jedan od najpoznatijih zločina u širem stradanju hrvatskih zarobljenika u Odesi.

Nasilje se nastavilo i u Kanatnom zavodu, tvornici brodske užadi koja je pretvorena u zarobljenički logor. Svjedočenja opisuju fizičko zlostavljanje, prisiljavanje zarobljenika da kopaju vlastite grobove, ubojstva i skrnavljenje tijela. Objavljeni prikazi stradanja navode da su ubijeni hrvatski vojnici bacani u Crno more.

Jedan grobar iz Odese svjedočio je da su mu jedne noći dovezena tijela 18 Hrvata. Kada je zatražio osobne podatke kako bi ih upisao u evidenciju, rečeno mu je da ne mora znati tko su: „To su Hrvati.“

Horvatova interpelacija: svjedočanstva povratnika

Aleksandar Horvat, predsjednik Čiste stranke prava, 6. srpnja 1918. podnio je Hrvatskom saboru interpelaciju „Grozote u Odesi“. U njoj je iznio svjedočenja hrvatskih vojnika koji su preživjeli zarobljeništvo i vratili se kući. Govorili su o prisili, premlaćivanju i mučenju zbog odbijanja da se odreknu hrvatskog imena.

Ta su svjedočenja sačuvana kao dokument o stradanju hrvatskih zarobljenika. Horvat je u Saboru upozorio na sudbinu ljudi koji su bili zatočeni daleko od domovine, bez mogućnosti da se zaštite od svojih zlostavljača.

O Odesi je pisao i Miroslav Krleža: „U Odesi je počelo. U krvavoj Odesi…“ Njegove su riječi ostale povezane sa sjećanjem na hrvatske vojnike čija su tijela pokapana bez imena i čiji je nestanak dugo bio prešućivan.

Hrvatski branitelji poslije su pomogli postaviti spomen-obilježje poginulim hrvatskim vojnicima u Odesi. Ono čuva sjećanje na hrvatske zarobljenike koji su ostali vjerni svojem imenu i domovini, premda su zbog toga bili izloženi nasilju i smrti.