OTKOS-10: Kako je pripremljena operacija oslobađanja Bilogore – zapovijedi, postrojbe, zemljovidi i odluke koje su prethodile napadu

U 6 sati 31. listopada 1991. počela je topnička priprema, a zatim i istodobni napad hrvatskih snaga na više pravaca. Iza početka operacije „Otkos-10” stajali su tjedni planiranja, izviđanja, prikupljanja podataka, pripreme postrojbi i usklađivanja zapovijedanja.

Cilj nije bio samo osloboditi okupirana sela. Plan je predviđao ponovno otvaranje prometnice Virovitica – Grubišno Polje, razbijanje neprijateljskih snaga na Bilogori i sprečavanje njihova povezivanja sa snagama 5. korpusa JNA. Širi operativni cilj bio je zaustaviti pritisak na zapadnoslavonskom bojištu, povezati hrvatske snage i olakšati obranu Pakraca i Posavine.

Od zapovijedi do operativnog plana

Početkom listopada zapovjedništvo II. operativne zone Bjelovar procijenilo je da postoje uvjeti za napadnu operaciju na Bilogori. Zapovjednikom operacije imenovan je pukovnik Franjo Kovačević, a za zapovjedno mjesto određeno je Grubišno Polje. Njegov zamjenik bio je Đuro Crkvenac, pomoćnik za sigurnost Ivica Debić, a za borbeni moral bio je zadužen Ante Delić.

Zapovijed II. operativne zone od 7. listopada, operativni broj 59, odredila je za sudjelovanje slobodne snage s područja Bjelovara, Virovitice, Đurđevca, Grubišnoga Polja, Daruvara i Garešnice te policijske snage iz Grubišnoga Polja, Velikoga Grđevca i Virovitice.

Dan poslije Kovačević je izdao zapovijed za borbena djelovanja združenih snaga Zbora narodne garde i policije, operativni broj 1. Njome je napad određen s polukružne osnovice, u tri sektora. Prva faza trebala je otvoriti prometnicu Virovitica – Grubišno Polje i osloboditi prostor zapadno od nje. U drugoj fazi planirano je pregrupiranje snaga i nastavak prema prometnici Đulovac – Bastaji, uz pričuvu koja bi mogla odgovoriti na mogući protunapad s istoka.

Zapovijed nije ostala samo na tekstu. Zapovjednicima su osobno uručene šifrirana karta „Ledina” i upute za uspostavu veza i suradnju postrojbi. Time su osigurani zajedničko zapovijedanje i usklađeno djelovanje na različitim pravcima.

Tri sektora i raspored hrvatskih snaga

Operativni raspored podijeljen je na sjeverni, zapadni i južni sektor.

• Sjeverni sektor: glavnu ulogu imala je 127. brigada iz Virovitice, ojačana satnijom dragovoljaca iz Koprivnice. Glavni pravac vodio je od Virovitice preko Lončarice prema Velikoj Dapčevici.

• Zapadni sektor: nositelj djelovanja bila je Specijalna jedinica policije PU Bjelovar „Omega”, uz Protudiverzantsku satniju Bjelovar te samostalne satnije iz Đurđevca i Velike Pisanice. Glavni napor bio je na pravcu Nova Pisanica – Zrinska – Mali Grđevac.

• Južni sektor: glavne snage činili su 57. samostalni bataljun iz Grubišnoga Polja i policija, uz vod iz Velikoga Trojstva te oklopnu i topničku potporu. Glavni pravci polazili su iz Grubišnoga Polja prema Dapčevačkim Brđanima, Velikoj Dapčevici i okolnim položajima.

U pričuvi su bile predviđene snage 55. samostalnog bataljuna iz Bjelovara, dijelovi 52. samostalnog bataljuna iz Daruvara i samostalna satnija iz Garešnice. U širem rasporedu sudjelovale su i druge postrojbe ZNG-a i MUP-a, topničke snage te oklopna potpora.

Prema radu Franje Kovačevića i Đure Crkvenca, u operaciji je bilo angažirano 2.647 pripadnika hrvatskih snaga. HRT je u izvještaju s obilježavanja obljetnice objavio zaokruženu procjenu od oko 2.800 branitelja.

Izviđanje, obuka i odgode početka

Pripreme su obuhvatile pojačano obavještajno djelovanje, zapovjedna izviđanja, pregrupiranje i uvježbavanje postrojbi, popunu oružjem, streljivom i opremom te uspostavu veza. Hrvatska obrana držala je otporne točke na cestama koje su s Bilogore vodile prema Virovitici, Grubišnom Polju i Velikom Grđevcu.

Napad se isprva planirao za sredinu listopada. Početak je odgođen zbog teškog stanja na pakračkom bojištu, angažiranja dijela snaga na drugim zadaćama i odredbi o poštivanju primirja. To vrijeme iskorišteno je za nastavak izviđanja, pripremu postrojbi i zatvaranje pojedinih prilaza na zapadnom dijelu bilogorskog bojišta.

U pripremi je trebalo riješiti i praktične probleme: popuniti postrojbe, uvježbati zajedničko djelovanje različitih postrojbi te povezati zapovjedništva ZNG-a i policije. Sudionici operacije navode i poteškoće u raspoloživosti pojedinih planiranih snaga, jer su se neke od njih morale angažirati na drugim bojištima.

Neprijateljski položaji i glavni pravci

Prema svjedočenju zapovjednika Franje Kovačevića, obrana pobunjenih srpskih snaga bila je raspoređena oko Velike Peratovice, Velike Barne, Dapčevice, Lončarice i Turčević Polja. Posebno utvrđeno uporište bio je Buban, za koji je bila potrebna snažna topnička potpora.

Položaji su bili povezani cestama i utvrđenim točkama, a prilazi su bili zapriječeni barikadama i minskim poljima. Planirani napad iz više smjerova trebao je razbiti takvu obranu, presjeći kretanje neprijateljskih snaga i otvoriti put prema glavnoj prometnici.

Što je pokazivala arhivska karta

U pregledu vojnih karata pohranjenih u Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata navedena je karta „Operacija Otkos-10”, s datumima od 31. listopada do 4. studenoga 1991. Karta je mjerila 1:50.000, a u njoj su ucrtani raspored i položaji hrvatskih i srpskih snaga, zapovjedna mjesta te napredovanje hrvatskih postrojbi. Katalog navodi da ju je HMDCDR-u darovao Vojni muzej MORH-a.

Isti pregled opisuje i kodiranu kartu „Ledina” iz 1991., koju su koristili pripadnici 57. odnosno 77. samostalnog bataljuna. Digitalna preslika arhivske karte „Operacija Otkos-10” nije objavljena u tom pregledu; zato je ovdje prikazana jasno označena kasnija rekonstrukcija.

Napad počinje 31. listopada

U 6 sati 31. listopada počela je topnička priprema po utvrđenim neprijateljskim položajima. Prema radu Kovačevića i Crkvenca, trajala je oko 50 minuta, nakon čega je uslijedio pješački napad na cijeloj bojišnici.

Prvoga dana hrvatske su snage na pojedinim pravcima napredovale nekoliko kilometara i probile početne obrambene položaje. Operacija je otvorila put prema oslobađanju okupiranog dijela Bilogore i uspostavi sigurnije prometne veze između Virovitice i Grubišnoga Polja.

Glavna borbena faza najčešće se datira od 31. listopada do 4. studenoga. U pojedinim javnim prikazima operacija se vremenski proteže do 12. studenoga. Kovačević i Crkvenac bilježe da je dogovor o prekidu vatre 5. studenoga zaustavio planiranu drugu fazu, dok HRT u izvještaju s 34. obljetnice navodi širi vremenski raspon, do 12. studenoga.

Dokumenti koji potvrđuju da operacija nije bila improvizacija

Zapovijedi od 4., 7. i 8. listopada, raspored snaga po sektorima, obavještajne pripreme, zapovjedna izviđanja i šifrirana karta „Ledina” pokazuju kako je operacija građena prije prvog napada. Plan je povezivao postrojbe iz više gradova i općina u zajedničko djelovanje na širokoj bojišnici.

Dokumentarna rekonstrukcija ostaje nepotpuna bez objave preslika izvornih zapovijedi i arhivske karte „Operacija Otkos-10”. Njihovi su sadržaj i postojanje potvrđeni u dostupnim povijesnim radovima i arhivskom katalogu, ali se digitalne preslike tih dokumenata u pregledanim javnim izvorima ne nalaze.

Izvori

• Franjo Kovačević i Đuro Crkvenac, „Vojna operacija Otkos-10: Planiranje, izvođenje i rezultati”, Radovi Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru, 2014. 10: Planiranje, izvođenje i rezultati

• Grad Grubišno Polje, kronologija Domovinskog rata i pripreme za operaciju. Grubišno Polje

• Natko Martinić Jerčić, „Vojne karte zapadne Slavonije u zbirkama Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskoga rata”, pregled arhivskih karata i inventara. 28. listopada 2016.HRVATSKI

• HRT, izvještaj s obilježavanja 34. obljetnice operacije Otkos-10. HRT

• HRT, prikaz dokumentarnog filma „Velike pobjede Domovinskog rata: Otkos 10”. HRT

• Intervju s pukovnikom Franjom Kovačevićem, Klikni.hr. Klikni.hr

• Karta operacije: rekonstrukcija Bariloche2018 prema radu Kovačevića i Crkvenca; licenca CC BY-SA 4.0. Wikimedia Commons

• Arhivska fotografija tenka: Grad Grubišno Polje, fotomonografija „Od Otkosa 10 do Oluje”. Grubišno Polje

• Fotografija branitelja: Vojna povijest, „Bilogorska istina za slobodnu Hrvatsku”.