ZRAČNI NAPADI JNA 1991.: Tko je izdavao zapovijedi za bombardiranje hrvatskih gradova i koliko je slučajeva dobilo sudski epilog

Zrakoplovi JNA napadali su hrvatske gradove i naselja tijekom 1991. godine. No izraz „bombardiranje” u ratnim izvještajima može označavati napade zrakoplovima, topništvom ili brodskim oružjem. Ta se djelovanja ne smiju poistovjećivati: za svaki napad potrebno je utvrditi tko ga je izveo, koje je oružje upotrijebljeno i što je bilo cilj.

Najpotpunije javno dokumentiran zapovjedni lanac zračnog napada na hrvatski grad odnosi se na raketiranje i bombardiranje Banskih dvora u Zagrebu 7. listopada 1991. U tom su predmetu imenovani ljudi od zapovjednika zrakoplovnog korpusa do pilota. Tužiteljske tvrdnje, međutim, još nisu sudski utvrđene: suđenje je počelo u srpnju 2026. i vodi se u odsutnosti. [1]

Zapovjedni lanac JNA

Formalno vrhovno zapovijedanje oružanim snagama SFRJ bilo je u rukama Predsjedništva SFRJ. Savezni sekretarijat za narodnu obranu i Generalštab činili su ključni dio stožerne strukture, dok su se zadaće Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane (RV i PVO) provodile kroz zapovjedništvo grane, korpuse, zrakoplovne pukove i eskadrile.

Anton Tus bio je zapovjednik RV i PVO JNA do svibnja 1991., kada je razriješen dužnosti. Naslijedio ga je Zvonko Jurjević, koji je zapovijedao zrakoplovstvom tijekom većeg dijela otvorenog rata u Hrvatskoj. Zapovjedna funkcija sama po sebi ne dokazuje odgovornost za svaki pojedinačni napad. Za to je potrebno utvrditi tko je izdao konkretnu zapovijed, tko ju je prenio i tko ju je proveo. [2]

Zagreb: optužnica rekonstruira napad na Banske dvore

Oko 15 sati 7. listopada 1991. zrakoplovi JNA napali su Banske dvore, tadašnje sjedište hrvatskoga državnog vrha. U prostoriji koja je pogođena neposredno prije napada bili su predsjednik Franjo Tuđman, predsjednik Predsjedništva SFRJ Stjepan Mesić i predsjednik Saveznoga izvršnog vijeća Ante Marković. U napadu je poginuo civil Marko Mihić, a četiri su osobe ranjene. [3]

Prema optužnici Županijskoga državnog odvjetništva u Zagrebu, pukovnik Slobodan Jeremić, pomoćnik za zrakoplovnu potporu u zapovjedništvu RV i PVO, upoznao je zapovjednika 5. zrakoplovnog korpusa Ljubomira Bajića s planom napada. Jeremić je potom otišao na aerodrom Udbina, gdje je bio smješten 105. lovačko-bombarderski avijacijski puk. Ondje se, prema optužnici, sastao s Đurom Miličevićem, načelnikom štaba i zamjenikom zapovjednika puka.

Tužiteljstvo tereti Miličevića da je zapovijed prenio Ratku Dopuđi, pilotu 249. eskadrile. Čedomir Kovačević, pripadnik kontraobavještajne službe, optužen je da je raspolagao podacima o prostorijama u kojima se trebao nalaziti Tuđman. Dopuđa je, prema optužnici, avionom Super Galeb G-4 bombardirao Banske dvore bombama MK-82, dok je Damir Lukić iz drugog zrakoplova ispalio 16 raketa M-74 Munja na objekte u blizini. Tužiteljstvo štetu procjenjuje na gotovo 37 milijuna kuna. [4]

Optužnica tvrdi da je napad bio dio ranije pripremljenog plana zapovjednog vrha JNA i da se njime nastojalo usmrtiti Tuđmana te izazvati velika razaranja u gusto naseljenom središtu Zagreba. To su tvrdnje tužiteljstva koje će se provjeravati u postupku, a ne sudski utvrđene činjenice.

U javnim izvorima naveden je različit broj zrakoplova. MUP i tužiteljski opis navode dva zrakoplova G-4 u napadu obuhvaćenom optužnicom, dok Muzej grada Zagreba opisuje napad četiriju zrakoplova na šire područje Gornjega grada. Te navode treba prikazati odvojeno jer dostupni izvori ne daju jedinstven opis broja zrakoplova uključenih u sve napade toga dana. [3][4]

Svjedočanstvo Ivice Urse, pripadnika osiguranja predsjednika Tuđmana, o napadu na Banske dvore — Radio Banovina, 7. listopada 2025.:

Zračni napadi i napadi topništvom nisu isto

Zagreb je bio izložen zračnim napadima i prije raketiranja Banskih dvora. HRT-ova arhiva bilježi da su 16. rujna 1991. zrakoplovi JNA ispalili šest navođenih raketa na televizijski odašiljač na Sljemenu. Sljedećeg dana, prema istom izvoru, napadnuti su sjeverni dio grada, područje Lučkoga, Centar za obuku Hrvatske vojske i odašiljač na Sljemenu. Ti se događaji ne smiju automatski izjednačiti s napadom na civilno stanovništvo: za svaki cilj treba utvrditi njegovu ulogu i okolnosti napada. [5]

U predmetima koji se odnose na istočnu i zapadnu Slavoniju tužiteljstva su teretila visoke časnike JNA za napade na civilne ciljeve. Izvješće OESS-a navodi da su Veljko Kadijević i Zvonko Jurjević bili optuženi za bombardiranje civilnih ciljeva u više mjesta zapadne Slavonije, uz poginule civile i veliku materijalnu štetu. U predmetu iz Osijeka teretilo ih se za naređivanje napada na civilne ciljeve u više mjesta istočne Slavonije; izvješće OESS-a prenosi navod o najmanje 30 poginulih civila i velikom razaranju. Riječ je o navodima iz optužnih predmeta, a ne o konačnim sudskim utvrđenjima. [6]

Pri procjeni napada presudna je razlika između vojnih i civilnih ciljeva. Samo to što se objekt nalazi u gradu ne dokazuje da je bio civilni cilj. Istodobno, činjenica da je u blizini postojala vojna meta ne čini svaki napad dopuštenim: primjenjuju se načela razlikovanja, razmjernosti i poduzimanja mjera zaštite civila. [7]

Sudski epilog: što je završilo presudom?

U Hrvatskoj su se pojavila tri starija postupka povezana s vrhom JNA: u Bjelovaru je 1992. podignuta optužnica protiv Kadijevića i Jurjevića zbog bombardiranja civilnih ciljeva u zapadnoj Slavoniji; vukovarska optužnica iz 2002. obuhvatila je širi napad na Vukovar i druge zločine; osječka optužnica iz 2006. odnosila se na napade na civilne ciljeve u istočnoj Slavoniji. Godine 2007. predmeti iz Bjelovara i Vukovara prebačeni su na Županijski sud u Osijeku, gdje su objedinjeni s trećim predmetom. U izvorima pregledanima za ovaj tekst nije pronađena konačna presuda koja bi utvrdila krivnju za te navode o zračnim napadima. Kadijević je umro 2014., a MUP i dalje javno vodi Jurjevića na tjeralici koju su raspisali sudovi u Osijeku i Bjelovaru. [6][8]

U zagrebačkom predmetu za Banske dvore optužnica je podignuta krajem 2020., potvrđena 2022., a suđenje šestorici optuženih počelo je 7. srpnja 2026. Budući da su optuženici nedostupni hrvatskom pravosuđu, sudi im se u odsutnosti. Rasprava je nastavljena u rujnu, a u listopadu je HRT izvijestio da je postupak još u tijeku. Ljubomir Bajić javno je potvrdio da stoji iza odluke o bombardiranju, ali tvrdi da je napad bio dopušten. O tome sud još nije donio presudu. [4][9]

Odgovor na pitanje iz naslova: za napade zrakoplovima JNA na civilne ciljeve u Hrvatskoj u pregledanim izvorima nije pronađena konačna presuda koja izravno razrješava takav zračni napad. Jedan izravni predmet — raketiranje Banskih dvora — trenutačno je na suđenju. Stariji predmeti o napadima na civilne ciljeve u Slavoniji objedinjeni su, ali bez pronađene konačne presude.

Postoje presude za razaranja gradova izvedena drugim oružjem. Županijski sud u Zadru 1997. osudio je u odsutnosti 19 časnika JNA zbog opsade i topničkog granatiranja Zadra; taj se predmet ne odnosi na zračni napad. Haški sud osudio je Pavla Strugara zbog granatiranja dubrovačke povijesne jezgre, također topničkog napada. Te presude jesu sudski epilog napada na gradove, ali ne predstavljaju presude za bombardiranje hrvatskih gradova zrakoplovima JNA. [10]

Izvori

[1] HRT, početak suđenja za raketiranje Banskih dvora, 7. srpnja 2026.; izvještaji s rasprave u rujnu i listopadu 2026. HRT

[2] HRT, biografija Antona Tusa; transkript svjedočenja pred ICTY-jem o nasljeđivanju dužnosti zapovjednika RV i PVO. HRT

[3] Muzej grada Zagreba, arhivski materijali i obilježavanje napada na Banske dvore. Događanja

[4] DORH i MUP RH, optužnica i kriminalističko istraživanje napada na Banske dvore; HRT-ov prikaz optužnice. DORH

[5] HRT, „16. rujna 1991. – Prvo bombardiranje Zagreba”. Prvo bombardiranje Zagreba

[6] OESS, izvješća o optužnicama u predmetima Kadijević–Jurjević i njihovu prijenosu i objedinjavanju u Osijeku. osce.org

[7] Međunarodni odbor Crvenoga križa, pravila o razlikovanju civilnih i vojnih ciljeva te razmjernosti napada. ICRC

[8] MUP RH, javna tjeralica za Zvonkom Jurjevićem. policija.gov.hr

[9] HRT i medijski izvještaji sa suđenja za Banske dvore; svjedočanstvo Ivice Urse objavljeno na Radio Banovini. HRT

[10] International Crimes Database, presuda Županijskog suda u Zadru iz 1997.; ICTY, presuda u predmetu Pavle Strugar.