HRTKOVCI – PRAVOSUDNI EPILOG PROGONA HRVATA

Predstavljanje knjige i komemoracije vraćaju Hrtkovce u javnost, ali pravni epilog počiva na sudskim odlukama. Žalbeno vijeće Mehanizma za međunarodne kaznene sudove 2018. djelomično je preinačilo oslobađajuću presudu Vojislavu Šešelju i osudilo ga za zločine protiv čovječnosti povezane s njegovim govorom u Hrtkovcima 6. svibnja 1992. Presuda je utvrdila njegovu individualnu odgovornost, ali nije sudila Srbiji, svim osobama koje su sudjelovale u progonu ni ukupnom broju prisilno odseljenih.

Presuda u predmetu Šešelj često se opisuje kao pravosudni odgovor na progon Hrvata iz Hrtkovaca. To jest točno, ali samo ako se precizira što je sud utvrdio i do koje je granice išao. Prvostupanjsko vijeće MKSJ-a 2016. oslobodilo je Šešelja po svim točkama optužnice. Dvije godine poslije, Žalbeno vijeće Mehanizma za međunarodne kaznene sudove preinačilo je presudu u dijelu koji se odnosio na Hrtkovce. Konačna osuda obuhvatila je zločine protiv čovječnosti povezane s govorom na mitingu Srpske radikalne stranke 6. svibnja 1992.

Dvije presude, dva različita zaključka

Raspravno vijeće MKSJ-a u predmetu IT-03-67-T 31. ožujka 2016. utvrdilo je da je Šešeljev govor bio jasan poziv na protjerivanje ili prisilno premještanje Hrvata iz sela. No većina vijeća zaključila je da tužiteljstvo nije dokazalo da je govor bio razlog odlaska hrvatskih stanovnika ili dio kampanje progona koju je optužba opisala. Vijeće je izrazilo sumnju u dio dokaza o razlozima odlaska, a zaključilo je i da nije utvrđen poseban ratni kontekst u Vojvodini koji bi podupro optužbu za zločine protiv čovječnosti.

To prvostupanjsko oslobađanje nije ostalo konačno. U žalbenom postupku tužiteljstvo je osporilo, među ostalim, način na koji je Raspravno vijeće procijenilo vezu između govora i kasnijih odlazaka. Žalbeno vijeće nije tražilo dokaz da bi zločini bili nemogući bez Šešeljeva govora. Prema standardu za poticanje, govor je morao biti čimbenik koji je bitno pridonio postupanju počinitelja.

Što se dogodilo 6. svibnja 1992.

Na mitingu u Hrtkovcima okupilo se oko 700 simpatizera Srpske radikalne stranke i stanovnika okolnih mjesta; prema izvještaju Službe državne bezbednosti koji je sud smatrao dokazom visoke dokazne vrijednosti, oko 60 posto okupljenih bili su srpski izbjeglice iz Hrvatske. Među prisutnima bio je i Ostoja Sibinčić, tadašnji član SRS-a koji je poslije postao predsjednik mjesne zajednice, odnosno lokalni čelnik.

Žalbeno vijeće prenijelo je sadržaj govora u kojem je Šešelj poručio da „u Hrtkovcima nema mjesta za Hrvate” te govorio o njihovu odlasku prema granici. Presuda se nije oslonila samo na riječi izgovorene na pozornici. Vijeće je razmatralo i iskaze te druge dokaze o prijetnjama i uznemiravanju hrvatskih i drugih nesrpskih stanovnika, pritisku da razmijene kuće ili ih napuste, nasilju te slaboj reakciji lokalnih vlasti i policije.

Za žalbeno vijeće bila je važna cjelina događaja koja je uslijedila nakon govora. Dokazi su pokazivali da su ljudi odlazili zbog straha, prijetnji i zastrašivanja, a da su se neke razmjene kuća odvijale u prisilnom kontekstu. U takvim okolnostima vijeće je zaključilo da nesrpski civili nisu doista pristali napustiti Hrtkovce. Usto je utvrdilo da je Šešeljev govor bitno pridonio postupanju počinitelja te da je on namjeravao potaknuti zločine ili je barem bio svjestan velike vjerojatnosti da će biti počinjeni.

To je važna pravna nijansa: sud nije morao zaključiti da je govor bio jedini uzrok svakog odlaska. Zaključio je da je bitno pridonio zločinima u kontekstu kasnijeg nasilja, prijetnji i prisilnih razmjena. Šešelj je odgovarao za poticanje i za progon koji je sam počinio govorom, a ne zato što bi sud utvrdio da je osobno sudjelovao u svakom iseljenju ili prijetnji.

Za što je Šešelj pravomoćno osuđen

U pravnom smislu, riječ je o zločinima protiv čovječnosti, a ne o osudi za ratni zločin. Žalbeno vijeće izreklo je osudu po tri točke optužnice: za poticanje na deportaciju, progon kroz prisilno premještanje i druga nečovječna djela u obliku prisilnog premještanja. Uz to ga je osudilo za počinjenje progona diskriminacijom kojom je povrijeđeno pravo hrvatskih civila na sigurnost.

Što znače pravne kvalifikacije?

Deportacija je prisilno premještanje civila preko državne granice, bez osnove dopuštene međunarodnim pravom.

Prisilno premještanje stanovništva znači prisilno udaljavanje ljudi iz mjesta u kojem zakonito žive. Može se odvijati unutar državnih granica, za razliku od deportacije koja podrazumijeva prelazak granice.

Progon je teško i namjerno uskraćivanje temeljnih prava zbog pripadnosti određenoj skupini. U ovom predmetu Žalbeno vijeće utvrdilo je da je Šešeljevim govorom, promatranim u kontekstu, hrvatskom stanovništvu povrijeđeno pravo na sigurnost.

Žalbeno vijeće ocijenilo je da su prisilna premještanja hrvatskih i drugih nesrpskih civila bila dio raširenog ili sustavnog napada na nesrpsko civilno stanovništvo koji je obuhvaćao i područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Time je Hrtkovce pravno smjestilo u širi obrazac nasilja, a ne promatralo kao izdvojen politički skup.

Vijeće je Šešelja osudilo na deset godina zatvora, ali je kaznu proglasilo odsluženom uračunavanjem vremena provedenog u pritvoru MKSJ-a od 14. veljače 2003. do 6. studenoga 2014. Zato presuda iz 2018. nije značila da je nakon izricanja kazne ponovno upućen na izdržavanje zatvora.

Koliko je ljudi otišlo i što brojke zapravo mjere

Žalbena presuda navodi da je stručni izvještaj koji je vijeće razmatralo bilježio smanjenje hrvatskog stanovništva u Hrtkovcima od 76,3 posto. Taj podatak odnosi se na demografski pad u razdoblju od svibnja do kolovoza 1992. i nije popis pojedinačno utvrđenih žrtava niti broj osoba za koje je svaka zasebno dokazana deportacija.

Drugi dokumenti donose brojke koje mjere različite stvari. Fond za humanitarno pravo navodi da se do kolovoza 1992. iz Hrtkovaca iselilo oko 450 hrvatskih i nacionalno mješovitih obitelji. Izvješće posebnog izvjestitelja UN-a, oslonjeno na informacije nevladinih izvora, govori o oko 350 hrvatskih obitelji koje su otišle do 1993. te o 168 kuća koje su skupine nasilno zauzele. Razlike u razdoblju, kategorijama obitelji i metodi prikupljanja znače da se te brojke ne mogu jednostavno zbrojiti ni izjednačiti s nalazom kaznenog suda.

HRT je u izvještaju o komemoraciji 2024., pozivajući se na Popis stanovništva iz 2022., naveo da je u Hrtkovcima popisano 166 Hrvata, dok ih je početkom devedesetih bilo nešto više od tisuću. To je usporedba dvaju vremenski udaljenih popisa; sama po sebi ne razdvaja posljedice prisilnih odlazaka iz 1992. od kasnijih migracija, prirodnog kretanja stanovništva i načina nacionalnog izjašnjavanja.

Istodobno, izvješće posebnog izvjestitelja UN-a iz 1993. dokumentira širi kontekst Vojvodine: nastavak prijetnji i zastrašivanja nesrpskog stanovništva, uz pokušaje da se ono zamijeni srpskim izbjeglicama. Izvješće navodi i podatke nevladinih izvora o Hrtkovcima, uključujući prijetnje oružjem i telefonom te nasilno zauzimanje kuća. Opća skupština UN-a iste je godine izrazila ozbiljnu zabrinutost zbog fizičkog uznemiravanja, otmica, paljenja kuća, oduzimanja imovine i diskriminatornih postupaka u Vojvodini i Sandžaku koji su, prema rezoluciji, imali za cilj promjenu etničke strukture tih područja. To su važni dokumenti o stanju ljudskih prava, ali nisu presude protiv pojedinačnih počinitelja.

Tko je odgovarao u međunarodnom i domaćem postupku

U međunarodnom kaznenom predmetu pravomoćno je osuđen Vojislav Šešelj. Žalbeno vijeće nije prihvatilo žalbu tužiteljstva u dijelu koji se odnosio na njegovu odgovornost kroz udruženi zločinački pothvat. Nije ga pravomoćno osudilo ni za pomaganje i podržavanje drugih zločina obuhvaćenih optužnicom. Ti zaključci ograničavaju osnovu njegove individualne kaznene odgovornosti u tom predmetu; ne znače da su svi drugi navodi o zločinima u Vojvodini odbačeni ili da za njih nitko drugi nije mogao odgovarati.

Postojao je i domaći postupak u tadašnjoj SR Jugoslaviji. Fond za humanitarno pravo bilježi da su u kolovozu 1992. uhićeni Ostoja Sibinčić i četvorica izbjeglica iz Grubišnog Polja, osumnjičeni za ugrožavanje sigurnosti i neovlašteno posjedovanje oružja. U svibnju 1993. Sibinčić je dobio šest mjeseci uvjetne kazne, Rade Čakmak tri mjeseca uvjetno, a trojica optuženih oslobođena su krivnje. Taj postupak nije bio kazneno suđenje za kampanju progona i prisilnog iseljavanja hrvatskog stanovništva kao takvu.

Što presuda nije riješila

Pred MKSJ-om i Mehanizmom nije se vodio postupak protiv Srbije kao države. Riječ je o kaznenoj odgovornosti pojedinca, pa presuda Šešelju sama po sebi nije utvrdila međunarodnu odgovornost države niti je obiteljima automatski dosudila naknadu štete.

Odštetni postupak obitelji Baričević protiv Ministarstva unutarnjih poslova Srbije i Šešelja pokazuje tu razliku. Prema izvješću FHP-a za 2023., Viši sud u Beogradu odbio je zahtjeve obitelji za materijalnu i nematerijalnu štetu povezanu s prisilnom razmjenom imovine u Hrtkovcima, a žalba je u vrijeme izrade izvješća bila pred Apelacijskim sudom. To izvješće ne potvrđuje ishod žalbe nakon tog razdoblja.

Pravomoćna presuda također nije utvrdila kaznenu odgovornost svih osoba koje su prijetile stanovnicima, sudjelovale u prisilnim razmjenama ili zauzimanju kuća, niti je obuhvatila sva stradanja Hrvata u Vojvodini tijekom devedesetih. Konačan broj prisilno odseljenih u Hrtkovcima ostaje otvoren jer demografski izvještaji i evidencije obitelji ne mjere isto, a sud nije donio cjelovit popis svih žrtava.

To je granica pravosudnog epiloga, ali i njegova stvarna vrijednost. Sud je utvrdio da govor na mitingu nije ostao samo politička poruka: u kontekstu prijetnji, nasilja i prisilnih razmjena bitno je pridonio zločinima protiv čovječnosti. Istodobno, jedna pravomoćna osuda nije zatvorila pitanja odgovornosti drugih počinitelja, uloge institucija, naknade štete i potpunog utvrđivanja sudbine hrvatskih obitelji koje su napustile Hrtkovce.

Videoizvještaj Radija Slobodna Europa iz Hrtkovaca nakon prvostupanjske presude 2016.

Izvori

• Žalbena presuda u predmetu Vojislav Šešelj, MICT-16-99-A, 11. travnja 2018.

• Prvostupanjska presuda MKSJ-a, IT-03-67-T, 31. ožujka 2016.

• Službena stranica predmeta Šešelj – Mehanizam za međunarodne kaznene sudove

• Izvješće posebnog izvjestitelja UN-a o stanju ljudskih prava, E/CN.4/1994/47

• Rezolucija Opće skupštine UN-a 48/153 o stanju ljudskih prava u bivšoj Jugoslaviji

• Fond za humanitarno pravo: Hrtkovci – hronologija sećanja

• Fond za humanitarno pravo: Dossier – Crimes against Croats in Vojvodina

• Fond za humanitarno pravo: izvješće o radu za 2023.

• HRT – Glas Hrvatske: Sjećanje na protjerivanje Hrvata iz Srijema, 9. svibnja 2024.

• Republički zavod za statistiku Srbije: Popis 2022. – konačni rezultati