27. listopada 1991. – na Sajmištu poginuo Robert Lončarević „Lonac“: Ranjen se vratio na prvu crtu

Robert Lončarević rođen je 7. prosinca 1959. u Zagrebu, u obitelji Ladislava i Ane. Imao je dvije godine starijeg brata Mladena, završio je strojarsko-tehničku školu i stekao zvanje strojobravara.

Prije rata oženio se Jasnom, rođenom Damjanović.

Kako navodi Hrvatska katolička mreža, Lončarević je po izbijanju rata sa skupinom zagrebačkih dragovoljaca krenuo pomoći obrani Vukovara. Krajem rujna 1991. uspjeli su se probiti u grad i pojačati hrvatsku obranu na Sajmištu.

Sajmište – borba za kuću i ulicu

Sajmište je tijekom Bitke za Vukovar bilo jedno od mjesta na kojima su se vodile najteže borbe.

Radilo se o izrazito urbanom bojištu: branitelji i protivničke snage često su bili udaljeni svega nekoliko kuća, a borbe su se vodile u dvorištima, kroz kuće i ruševine.

Grad Vukovar u svojoj kronologiji Sajmište opisuje kao jednu od najteže pogođenih gradskih četvrti, na kojoj su se vodile krvave borbe prsa o prsa, uz velike gubitke među hrvatskim braniteljima i civilima.

U takvom okruženju našao se i Lončarević.

Jedan od njegovih najbližih suboraca bio je Tihomir Gredelj, koji je poginuo 12. listopada. Nakon Gredeljeve smrti, prema svjedočanstvima koja prenosi Hrvatska katolička mreža, Lončarević se sve manje štedio i odlazio u izrazito rizične borbene zadaće.

Teško ranjen 20. listopada

Robert je tijekom borbi više puta ranjavan.

Najozbiljnije ranjavanje prije pogibije doživio je 20. listopada 1991.

Teško su mu stradala pluća.

Liječnik mu je izričito preporučio mirovanje, pa je nekoliko dana proveo u skloništu tadašnje Osnovne škole Ive Lole Ribara.

No na Sajmištu je svaki branitelj bio važan.

Nakon samo četiri do pet dana Lončarević se vratio na prvu crtu.

Još uvijek se teško kretao i brzo umarao, ali nije želio ostati izvan borbe dok su njegovi prijatelji branili položaje.

Svjedočanstvo Darka Sikavice, koje prenosi i PRESS 032, opisuje koliko ga je pogodila Gredeljeva smrt te koliko je, unatoč ranama, inzistirao na povratku među suborce.

„Htio je biti na položaju“

Dan prije pogibije, 26. listopada, Lončarević je sa suborcem Ivanom Mašićem bio na liječničkom pregledu.

Iako još nije bio oporavljen od ranjavanja, ponovno se vratio na Sajmište.

Sljedećeg dana, 27. listopada 1991., uslijedio je novi topnički napad.

Robert je ponovno teško stradao.

Suborci su se nadali da će se, kao i prethodnih puta, izvući. Međutim, organizam mu je već bio iscrpljen prethodnim ranjavanjem, posebno teškom ozljedom pluća.

Prema zapisu povjesničara Borne Marinića koji je objavila Hrvatska katolička mreža, Lončarević je ubrzo nakon novog ranjavanja preminuo na rukama svojih prijatelja.

Imao je 31 godinu.

Tijelo pronađeno tek nakon mirne reintegracije

Njegova priča nije završila 27. listopada.

Robertovo tijelo ostalo je na okupiranom području nakon pada Vukovara.

Tek 1998. godine, nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, njegovi posmrtni ostaci bili su ekshumirani i identificirani.

Evidencija ratnih žrtava potvrđuje Roberta Lončarevića, sina Ladislava, rođenog 7. prosinca 1959. u Zagrebu, kao hrvatskog branitelja stradalog 27. listopada 1991. u Vukovaru.

Danas počiva na zagrebačkom groblju Mirogoj, u Aleji poginulih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata.

Jedan od ljudi koji su došli iz Zagreba braniti Vukovar

Robert Lončarević nije bio Vukovarac.

U grad je došao iz Zagreba u trenutku kada je već bilo iznimno teško ući u Vukovar, a još teže iz njega izići.

Krajem rujna pridružio se ljudima koji su držali Sajmište i ondje ostao u najtežim tjednima bitke.

Bio je ranjen, zatim teško ranjen, poslan na mirovanje – i ponovno se vratio.

Dana 27. listopada 1991. Robert Lončarević „Lonac“ poginuo je na Sajmištu, na položaju na koji se vratio iako se još nije oporavio od teške ozljede pluća. Njegovi su ga suborci posljednje trenutke držali na rukama.

Trideset i pet godina poslije njegovo ime ostaje dio priče o ljudima koji su iz različitih dijelova Hrvatske došli u opkoljeni Vukovar i ostali ga braniti do krajnjih granica vlastite snage.