5. LISTOPADA 1991. – IMOTSKI BRANITELJI PRED ZADROM: Gdje je 3. bojna zaustavljala Kninski korpus

Kad su se branitelji Crnog sredinom dana povukli, Imoćanima je ostao otvoren desni bok. Premjestili su se na pričuvnu crtu i nastavili držati prilaz gradu. Toga dana poginulo je pet pripadnika bojne.

Gdje je bojna bila raspoređena

U listopadu 1991. obrana Zadra nije bila jedna neprekinuta postrojba na jednoj crti. Pojedine su bojne, lokalni vodovi, postrojbe policije i rajonski štabovi držali različite sektore. U toj je obrambenoj mreži 3. imotska bojna 4. gardijske brigade dobila sjeverni sektor prema Musapstanu i Bokanjcu.

Prema rekonstrukciji borbenog rasporeda 4. i 112. brigade, njezina je prva crta išla Musapstan – Ćubrijan – zaseok Žodani. Pričuvni položaj oslanjao se na staru talijansku bunkersku crtu Bili brig – Grbica, kota 102 – crkva u Bokanjcu. Bunkere su za obranu ranije uredili pripadnici zadarskih rajonskih štabova, a bojna je bila pojačana vodom branitelja iz Kruševa. Marko Čulina u kasnijem je svjedočenju procijenio da je bojna držala položaje sve do Bokanjca i brojila oko 270 ljudi. Druga rekonstrukcija navodi oko 250. Riječ je o procjenama, a ne o sačuvanom poimeničnom stanju postrojbe za 5. listopada. [1][2]

Bojnu je toga dana vodio Slaven Zdilar. Monografija 4. gardijske brigade navodi da je pri ustrojavanju bojne Zdilar imenovan zapovjednikom, a Ivica Tolić njegovim zamjenikom. U javno dostupnim izvorima nije pronađen potpun, datumom potvrđen popis zapovjednika svih triju satnija za 5. listopada. Mate Juroš u biografskim se izvorima navodi kao zapovjednik satnije u sastavu bojne, ali bez pouzdanog podatka o satniji i položaju na taj dan. Jedan ratni dnevnik spominje imotsku satniju na Ploči pod zapovjedništvom Milana Perkovića; drugi prikazi Perkovića navode kao zapovjednika 1. bojne u borbama na Dračevcu. Bez dnevne zapovijedi ili ratnog dnevnika satnija se ta imena ne mogu pretvoriti u pouzdan raspored za 5. listopada. [4][5][10][11]

Napad otvorio bok prema Bokanjcu

Opći napad na Zadar počeo je 5. listopada iz više smjerova, uz topničku pripremu i djelovanje zrakoplovstva. Zapovijed 9. kninskog korpusa, koju je potpisao general-major Vladimir Vuković, kao glavnu napadnu snagu određivala je 180. motoriziranu brigadu, ojačanu 9. oklopnim bataljunom i 1. bataljunom 592. motorizirane brigade. Za Imotsku bojnu osobito je važan pravac Murvica – Musapstan – Sokin brig – zadarska luka. Ondje je 1/592. motorizirane brigade, uz tenkovsku satniju, imao zadaću razbiti obranu na prostoru Musapstana i Sokinog briga te nastaviti prema luci i vojarnama. Taj je pravac vodio neposredno prema sektoru 3. imotske bojne. [3]

Istodobno je glavni napad na južnom pravcu išao prema Dračevcu i Ploči, a druge su se snage kretale preko Babinduba, Crnog, Murvice i Briševa. Napad na svaki sektor utjecao je na susjedne položaje. [3][4]

Crno su branila dva lokalna voda rajonskog štaba u sektoru 1. bojne 4. brigade. Sredinom dana branitelji su se povukli prema Bilom brigu. Time je otkriven desni bok 3. imotske bojne i otvorena mogućnost da oklop iz Crnog krene prema Bilom brigu, Bokanjcu i središtu grada. Treća bojna premjestila se na svoju pričuvnu crtu Bili brig – Bokanjac. Ondje je, zajedno s lokalnim snagama, nastavila držati prilaz Zadru. Crno je ostalo okupirano; premještanje na pričuvne položaje nije značilo da je bojna napustila obranu grada. [4][5]

Bruno Zorić u dnevniku obrane Zadra bilježi da je 5. listopada Ljubo Barić uputio snage Rajonskog štaba Centar prema drugoj crti, na kojoj je djelovala i Imotska bojna. Satnije Bili brig, Stanovi i Plovanija prihvatile su borbu na položajima Čubrijan, Vodovod i Vidilica prema Bokanjcu. To pokazuje da se obrana nakon pada Crnog oslanjala na zajedničko djelovanje gardista i zadarskih teritorijalnih snaga, a ne samo na jednu bojnu. [4]

Dračevac je bio povezan sa širim sustavom obrane, ali je ondje glavni položaj držala 1. bojna 4. gardijske brigade, uz snage i potporu 112. brigade. Crno su branili lokalni vodovi, dok je Imotska bojna držala položaje sjevernije, prema Musapstanu i Bokanjcu. Pojedini izvori spominju i imotsku satniju na Ploči, ali ne razjašnjavaju kada je i pod čijim zapovjedništvom bila ondje. Zato se prodor i protunapad na Dračevcu ne mogu pripisati cijeloj 3. imotskoj bojni. [1][4][5]

Protuoklopna skupina

Ivica Kukavica prisjetio se da je vodio skupinu od desetak pripadnika koju su nazvali „lovcima na tenkove“. U svjedočenju je naveo ručne protuoklopne bacače RPG, Osa, Zolja i RB M57. Njegov opis potvrđuje da su se manje pokretne skupine premještale među položajima i napadale oklop na prilazima gradu. Ne daje, međutim, točan broj oružja i projektila ni provjerljiv popis pogođenih vozila 3. bojne toga dana. [9]

Važno je razdvojiti taj opis od događaja na Dračevcu. Tenk koji je ondje zaustavljen pogotkom iz „Ose“ uništio je Željko Vujić, pripadnik 1. bojne 4. gardijske brigade. Protunapad na dračevačkom pravcu organizirao je Milan Perković. To je bio zaseban sektor borbe, premda je sudbina svih položaja utjecala na obranu grada kao cjeline. [5]

Pet poginulih i dvadesetak ranjenih

Udruga veterana 4. gardijske brigade i Hrvatski vojnik potvrđuju da su 5. listopada na Bokanjcu poginuli Matko Buljubašić, Stanislav Matković, Josip Kvesić i Mile Bošnjak. Poginuli su na položajima uz stare talijanske bunkere. Hrvatski vojnik navodi da su imali 20, 21, 21 i 24 godine. Rajko Lozo, peti pripadnik bojne poginuo toga dana, stradao je u Zadru. [6][7][8]

Povjesnica 3. imotske bojne navodi da je u toj borbi ranjeno i ozlijeđeno dvadesetak pripadnika. Budući da nije objavljen poimenični dnevni popis ranjenih za 5. listopada, broj treba zadržati kao procjenu postrojbe, a ne prikazivati ga kao konačnu evidenciju. [6]

Što je 3. imotska bojna stvarno napravila

Treća imotska bojna nije zauzela natrag Crno i nije bila jedina postrojba koja je zaustavila napad na Zadar. Njezin je zadatak bio držati sektor Musapstan – Ćubrijan – Žodani, a nakon povlačenja branitelja Crnog premjestiti se na pripremljenu pričuvnu crtu Bili brig – Grbica – Bokanjac i spriječiti da protivnik iskoristi otvoreni bok za prodor prema gradu. Istodobno su se na Dračevcu borili pripadnici 1. bojne, a obranu su ojačavale snage 112. brigade i lokalnih štabova.

Petorica poginulih svjedoče o cijeni te obrane. Raspored i svjedočanstva pokazuju i njezin vojni značaj: kad je Crno palo, Imotski sokolovi povukli su se na sljedeći položaj, povezali s braniteljima Zadra i nastavili zatvarati prilaz gradu.

Izvori

1. Marko Čulina i Dušan Nikitović, „U pripremu odupiranja neprijatelja uključili su se i brojni građani“ – raspored 1. i 3. bojne, obrambene crte i procjena jačine 3. bojne. Zadarski list

2. Nikolina Lucić, „Na liniji obrane grada od Starog Bokanjca do Dračevca položeni vijenci“, Zadarski list, 5. listopada 2023. – Čulinino svjedočenje o rasporedu i procjena od oko 270 pripadnika. Zadarski list

3. Marko Čulina i Dušan Nikitović, „Napad je srbijanski agresor sinkronizirao po vremenu i prostoru“, Zadarski list, 2. listopada 2024. – zapovijed 9. korpusa, napadne snage i pravac preko Musapstana. Zadarski list

4. „Borbe za Murvicu“, Zadarski list, 7. listopada 2019. – pravci napada, povlačenje s Crnog, premještanje 3. bojne i protunapad na Dračevcu. Zadarski list

5. Bruno Zorić, „Kako se branio grad Zadar (dnevnik)“, Politički zatvorenik 154 i 155 – položaji rajonskih štabova, satnija na Ploči i obrana nakon pada Crnog. hdpz.hr

6. Udruga veterana 4. gardijske brigade, „Prije 23 godine osnovana je 3. imotska bojna 4. brigade“ – ratni put i procjena ranjenih. Udruga veterana 4. gardijske brigade

7. „Hrabrost i žrtva ostale su nepobjedive“, Hrvatski vojnik, 3. rujna 2024. – bunker i pogibija četvorice pripadnika na Bokanjcu; fotografija bunkera Domagoja Vlahovića. Hrvatski vojnik

8. Udruga veterana 4. gardijske brigade, „Pretraga poginulih branitelja“ – datum i mjesta pogibije. Udruga veterana 4. gardijske brigade

9. Ivica Kukavica, razgovor o obrani Zadra, Cronika – skupina „lovaca na tenkove“ i sredstva koja su nosili. Cronika

10. „Razvoj pješačkih bojni HV-a“, Vojna povijest – ustroj 3. bojne, imenovanje Slavena Zdilara i Ivice Tolića te brojno stanje krajem srpnja. Magazin za vojnu povijest

11. „Tigar iz Rakitja… poginuo heroj Mate Juroš“ – navod da je u sastavu 3. imotske bojne zapovijedao satnijom. Domovinski rat

12. Grad Imotski, „Čestitamo 28. obljetnicu Treće imotske bojne“, 1. lipnja 2019. – fotografija pripadnika na obilježavanju obljetnice.