DAN PRIJE BARUTANE: Veze među skladištima bile su presječene, ali kada su diverzanti ušli u Bedenik?

Subota, 28. rujna 1991., bila je unutar roka koji je Glavni stožer Hrvatske vojske odredio za rješavanje situacije u bjelovarskom i koprivničkom garnizonu JNA. Zapovijed za provedbu plana „Bilogora” izdana je dan ranije, a dokumentacija koju je istražio povjesničar Željko Karaula navodi da se stanje trebalo razriješiti između 28. i 30. rujna. Bjelovar je tako ulazio u posljednje sate prije napada na vojne objekte.

U šumi Bedenik nalazilo se skladište ratne pričuve 265. motorizirane brigade JNA. Kompleks je imao više odvojenih skladišnih prostora, a prema lokalnoj kronologiji skladišta su bila pripremljena za lančano miniranje. Hrvatski branitelji presjekli su vezu između južnog skladišta te srednjeg i sjevernog dijela kompleksa. Kada je 29. rujna došlo do eksplozije, detonirano je južno skladište.

Što se dogodilo 28. rujna?

Jedan od izvora koji izrijekom navodi datum 28. rujna jest tekst D.I.C.-a Veritas, objavljen 2013. U njemu se navodi da su diverzanti toga dana ušli u skladišta i presjekli žice koje su povezivale objekte. Tekst, međutim, ne imenuje svjedoka za tu pojedinost niti upućuje na ratni dnevnik ili drugi dokument koji bi precizno utvrdio dan i vrijeme zahvata.

Ratni zapovjednik Stjepan Budinski u razgovoru za Bjelovar.live opisao je rad diverzantske skupine Siniše Paunovića, ali je posao smjestio u razdoblje od tri noći. Prema njegovu svjedočenju, pripadnici skupine razminirali su objekte i presjekli žice kojima su skladišta bila povezana. U tom iskazu nije navedeno koje su se točno noći radnje odvijale.

Drugi objavljeni prikaz, časopis Hrvatski vojnik, opisuje pokušaj hrvatskih branitelja da ujutro 29. rujna uđu u skladišni prostor sa sjeverne strane. Taj prikaz potvrđuje napad na kompleks toga jutra, ali ne potvrđuje da je upravo tada prvi put ušao diverzantski tim niti isključuje prethodni rad u skladištu.

Ti zapisi mogu govoriti o različitim fazama: višednevnom razminiranju i presijecanju veza, a zatim pokušaju zauzimanja skladišta 29. rujna. Ipak, dostupni objavljeni izvori ne zatvaraju kronologiju dovoljno precizno da bi se bez ograde tvrdilo kako su diverzanti baš 28. rujna prvi put ušli u cijeli kompleks. Ono što se može potkrijepiti jest da su pripreme prethodile napadu i da su presječene veze ograničile razmjere eksplozije.

Bjelovarska bolnica čekala je ranjenike iz Pakraca

Dok se u Bedeniku pripremala operacija, bolničko osoblje u Bjelovaru očekivalo je dolazak većeg broja ranjenika iz Pakraca. Tako se 28. rujna prisjetio bjelovarski urolog Vladimir Ferenčak u razgovoru za lokalni portal Klikni.hr. Njegovo svjedočenje dobiva dodatni kontekst u zabilješci brigadira Ivana Plasaja: 28. rujna u 17 sati počeo je snažan napad iz smjera Kusonja, a zrakoplovi JNA raketirali su Pakrac i okolna mjesta. Plasaj bilježi i da je pomoć Pakracu stigla u 19.30.

Priprema bolnice za ranjenike iz Pakraca bila je, dakle, dio šire ratne stvarnosti toga dana. No već sljedećeg jutra bjelovarski liječnici morali su zbrinjavati ranjene iz vlastitoga grada. Ginekolog Nikola Galkowski kasnije je opisao kako su nakon uzbune u podrum premjestili novorođenčad i opremu potrebnu za porode. Prema njegovu sjećanju, bolnica je 29. rujna primila oko stotinu pacijenata; 60 ih je obrađeno, 32 su hospitalizirana, a na kirurgiji su obavljene 32 operacije.

Dan prije Barutane bio je tako dan dviju pripravnosti: diverzantska skupina radila je na tome da spriječi lančano uništenje skladišta u Bedeniku, dok su bjelovarski zdravstveni djelatnici čekali ranjenike s pakračkog područja. Precizan datum ulaska u skladišni kompleks ostaje otvoren, ali važnost prethodnih zahvata potvrđuju različita svjedočanstva i lokalni prikazi događaja. Sljedećeg dana eksplozija je odnijela živote hrvatskih branitelja, no nije se aktivirao cijeli lanac skladišta.