DINO SIMIĆ, VITEZ HOS-a: Nestao kod Jasenovca, posmrtno promaknut u čin časničkog namjesnika
Zagrebački dragovoljac 1. satnije HOS-a „Ante Paradžik” nestao je 14. listopada 1991. u napadu na Jasenovac. Njegova je postrojba kasnije ušla u sastav 125. brigade HV-a, a majka Đurđica do smrti je tražila njegove posmrtne ostatke

Dino (Petar) Simić
Rođen 28. srpnja 1966. u Zagrebu; nestao 14. listopada 1991. kod Jasenovca
Dino Simić imao je 25 godina kada je nestao na jasenovačkom ratištu. Bio je sin jedinac Petra i Đurđice, Zagrepčanin, keramičar i dragovoljac HOS-a. Njegovi suborci svjedočili su da je poginuo tijekom napada na Jasenovac, ali njegovo tijelo nikada nije pronađeno. Ministarstvo unutarnjih poslova i danas ga vodi kao nestalu osobu, s datumom nestanka 14. listopada 1991. i mjestom nestanka Jasenovac.
Mladić iz Zagreba
Simić je u Zagrebu završio osnovnu i srednju građevinsku školu te stekao zvanje keramičara. Volio je nogomet, bio je društven i miran. U njegovu ratnom putu ostalo je posebno mjesto za kratko vrijeme u kojem ga je upoznao suborac Tomislav Čaušić – Jabuka.
Čaušić ga je zapamtio kao povučenog i nenametljivog mladića koji je u postrojbu stigao večer prije napada. „Vrlo simpatičan dečko, fin, nježan”, govorio je, dodajući da „uopće nije bio za tu ratnu gužvu”. Njihov susret, prema Čaušićevu sjećanju, trajao je kratko. Već sljedećeg jutra postrojba je krenula u akciju.
Napad preko kanala Strug
Napad na Jasenovac pokrenut je 14. listopada 1991. na južnom dijelu novljanskog ratišta. Pripadnici 1. satnije HOS-a „Ante Paradžik”, uz potporu dvaju tenkova, krenuli su iz pravca Bročica i prešli kanal Strug. Hrvatske snage stigle su do samog ulaza u Jasenovac, ali akcija nije uspjela. Neprijateljska obrana zaustavila je napredovanje, a jedan hrvatski tenk bio je uništen.
Dino Simić bio je član posade tenka. Prema svjedočenju Tomislava Čaušića, nakon što je izdana naredba za povlačenje, Simić se s još nekoliko pripadnika odvojio od glavnine. Tijekom daljnjeg povlačenja našli su se pod vatrom. Čaušić je svjedočio da je Dino poginuo, a njegovo tijelo ostalo je na području koje tada nije bilo pod hrvatskom kontrolom.
Podatak MUP-a o mjestu nestanka navodi Jasenovac, dok se povijesni prikazi napada usredotočuju na pravac Bročice–Jasenovac i prijelaz preko Struga. Posmrtni ostaci nisu pronađeni ni nakon što je to područje vraćeno pod hrvatsku kontrolu.
Ratni put i čin časničkog namjesnika
Dino je u listopadu 1991. bio pripadnik HOS-a i 1. satnije „Ante Paradžik”. Prema podatcima Udruge dragovoljaca HOS-a, satnija je početkom prosinca 1991. prešla u sastav 125. brigade Hrvatske vojske, gdje je preimenovana u izviđačko-diverzantski vod. Taj ustrojbeni prijelaz dogodio se nakon Dinina nestanka.
Udruga navodi i da je Simić posmrtno promaknut u čin časničkog namjesnika te odlikovan Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana i Spomenicom Domovinskog rata.
Majčina potraga
Dina majka Đurđica nikada nije dočekala vijest o pronalasku sinovih posmrtnih ostataka. Do svoje smrti 2017. godine nadala se da će ga pronaći i pokopati. U razgovorima s ljudima koji su je poznavali ostale su zapamćene njezine riječi: „Samo da mi je jedna kost da je pokopam.”
Simićevo ime nalazi se na spomen-obilježjima posvećenima poginulim pripadnicima HOS-a. Njegova obitelj i suborci čuvaju uspomenu na mladića koji je iz Zagreba došao na jasenovačko ratište i nestao u borbi. Trideset pet godina poslije, njegovo ime ostaje upisano i u evidenciji nestalih.
Izvori
Hrvatska katolička mreža – „Poginuo dragovoljac Dino Simić” HKM
Domovinski rat – „Tenk kod kojeg je stradao mladi HOS-ovac…” Domovinski rat
24sata – „Upao u zasjedu četnika: Našeg Dinu tražit ćemo dok smo živi” 24sata
24sata – „Nakon smrti mame, uspomenu na nestalog Dinu nastavljaju njegovati njegovi prijatelji” 24sata
Udruga dragovoljaca HOS-a – podatci o poginulim pripadnicima i postrojbi
Izvor:PHB











