ORIGINALNA SNIMKA S TRPINJSKE CESTE: Blago Zadro, Marko Babić i heroji Vukovara 18. rujna 1991.
Ratna kamera 18. rujna 1991. zabilježila je Blagu Zadru, Marka Babića, Andriju Marića, Ivana „Doka“ Anđelića i pripadnike Turbo voda na Trpinjskoj cesti – mjestu koje će postati Groblje tenkova

Na Trpinjskoj cesti kamera nije zabilježila samo ratnu ulicu i uništene tenkove. Zabilježila je ljude koji su tu ulicu držali u najtežim danima obrane Vukovara – umorne, naoružane i svjesne da se iza njih nalaze njihove obitelji, kuće i grad.
Na kratkoj ratnoj snimci pojavljuju se Blago Zadro, Marko Babić, Andrija Marić, Ivan „Dok“ Anđelić, Tomislav Orešković i drugi pripadnici obrane Borova naselja. U kasnijim objavama snimka se pripisuje Zlatku Jurčeviću, koji je 18. rujna 1991. kamerom zabilježio Trpinjsku cestu i njezine branitelje u predahu od žestokih napada.
Kadar sam nosi datum i mjesto
Najvažniji detalj nalazi se u samoj slici. Na ratnom kadru vidljive su oznake „BOROVO NASELJE“ i „18.9.1991.“. Zbog toga se ovaj zapis ne treba predstavljati kao naknadno rekonstruirana scena ili kao fotografija snimljena godinama poslije, nego kao javno dostupna kopija ratnog videozapisa s jasno označenim mjestom i datumom.
Trpinjska cesta nakon velikih napada JNA
Snimka je nastala u trenutku kada je Trpinjska cesta već postala ključna točka obrane Borova naselja. Davor Marijan u znanstvenom radu „Bitka za Vukovar 1991.“ navodi da je JNA 14. i 15. rujna izvela snažne napade te uspjela presjeći Vukovar od Vinkovaca. Upravo zato kadar od 18. rujna treba promatrati kao zapis ljudi koji su iza sebe već imali dane neprekidnih borbi i napada oklopništva.
Trpinjska cesta nije bila samo prometnica. Na tom se prostoru organizirala obrana s protuoklopnim skupinama koje su koristile zasjede, kratke izlaske na ulicu i povlačenje u zaklon. Zbog velikog broja onesposobljenih tenkova JNA, cesta je tijekom rata dobila naziv Groblje tenkova.
Hrvatski vojnik navodi da se u kući obitelji Majić, na adresi Trpinjska cesta 97, sredinom rujna 1991. nalazilo ratno zapovjedništvo obrane Trpinjske ceste, poznato kao Mustang. U tom se prostoru danas čuvaju fotografije, dokumenti, naoružanje i videozapisi o Blagi Zadri, Žutim mravima i Pustinjskim štakorima.
Blago Zadro, Marko Babić i ljudi koji su držali cestu
Blago Zadro na snimci nije samo simbol obrane Vukovara. On je bio zapovjednik kojemu su se branitelji obraćali i koji je okupljao ljude oko obrane Borova naselja. Njegova prisutnost na snimci pokazuje koliko je kratko vrijeme dijelilo ratnu svakodnevicu od kasnije memorijalne slike heroja Trpinjske ceste.
Marko Babić bio je jedan od ključnih organizatora protuoklopne obrane. Tomislav Orešković, pripadnik Žutih mrava, u kasnijim je svjedočenjima govorio da je Babić u nekoliko dana uništio 14 tenkova, uz procjenu da je stvarni broj možda bio i veći. Prema tom svjedočenju, Babić je u broj ubrajao samo potpuno uništene tenkove.
Tu brojku treba pošteno označiti: riječ je o svjedočenju suborca i dijelu braniteljske memorije, a ne o javno dostupnom službenom popisu s pojedinačno evidentiranim vozilima. To, međutim, ne umanjuje Babićevu ulogu u organiziranju obrane i protuoklopnih skupina na Trpinjskoj cesti.
Andrija Marić – borac s Lipovačkog puta
Andrija Marić, rodom iz Ivanjske kraj Banje Luke, u Borovu se naselju zatekao u prvim ratnim danima, gdje se priključio obrani. U javno objavljenim sjećanjima suboraca navodi se da je ondje živio njegov prijatelj Marin Mrdan te da je Blago Zadro u Mariću prepoznao iznimno hrabrog i samostalnog borca.
Njegovo se ime posebno veže uz borbe 14. i 15. rujna na Lipovačkom putu, na ulazu u Borovo naselje. U tim se svjedočenjima navodi da je JNA tada izgubila približno tridesetak oklopnih vozila, pri čemu su dio uništili Marić i njegovi suborci, a najveći dio pripadnici Žutih mrava.
I taj broj treba čitati kao ratnu procjenu, a ne kao konačan službeni saldo. Znanstveni rad Davora Marijana potvrđuje težinu napada 14. i 15. rujna i njihovu posljedicu na komunikaciju Vukovara s Vinkovcima, ali ne potvrđuje pojedinačni obračun od „tridesetak“ vozila niti zasluge po imenima.
Na snimci su zato važni i oni koji se mogu prepoznati i oni čija imena nisu ostala zapisana. Ivan „Dok“ Anđelić, pripadnici Turbo voda, Žutih mrava i drugih skupina predstavljaju isti obrambeni lanac: ljude koji su, bez dovoljno oružja i bez sigurnosti da će dočekati sljedeći dan, zaustavljali oklopne kolone na ulazu u grad.
Dokument vremena, a ne samo ratna atrakcija
Vrijednost ove snimke nije u tome da još jednom ponovi legendu o „Groblju tenkova“. Ona pokazuje lica ljudi koji su tu legendu stvorili. Na ekranu nema spomenika, svečanosti ni naknadnog govora – samo branitelji u Borovu naselju, nekoliko dana nakon najtežih rujanskih napada.
Zato je treba sačuvati i objavljivati uz preciznu napomenu o izvoru. Datum i mjesto vidljivi su u samom kadru, identifikacije osoba dolaze iz kasnijih objava i svjedočenja, a brojke o uništenim vozilima treba navoditi kao procjene suboraca. Tako snimka ostaje ono što doista jest: dragocjeni dokument obrane Vukovara i svjedočanstvo o ljudima koji su stajali na Trpinjskoj cesti.
Izvori i provjera
Izvor:Portal dnevnih novosti
Autor: PDN-arhiva/Foto: snimka zaslona/YouTube











