Traže transparentnost, a ne objavljuju imena: Prosvjedi koriste stvarne probleme, ali nude nepotpunu sliku Hrvatske
Korupcija, rast troškova stanovanja i teško osamostaljivanje mladih nisu izmišljeni problemi. Međutim, iza širokih parola pojavljuje se niz proturječja: organizatori koji traže potpunu transparentnost ne objavljuju vlastita imena, građane pozivaju na ulicu prije nego što su dovršili zahtjeve, a tvrdnju o „prevelikom odazivu” ne potkrepljuju nijednim podatkom
Jedan prosvjed ima otvoreno antikapitalističku i anti-NATO pozadinu, dok se drugi predstavlja politički neutralnim iako mu je cilj pritisak na aktualnu vlast
Od građana se traži povjerenje. Ne zna se, međutim, kome bi to povjerenje trebalo biti dano.
Inicijativa „Vrijeme za promjenu” pozvala je građane na prosvjede u trinaest hrvatskih gradova. Otvoreni su profili, izrađeni videozapisi i plakati, uspostavljene lokalne grupe, određeni datumi i pokrenuta medijska kampanja.
Takva organizacija ne nastaje sama od sebe.
Netko izrađuje vizuale. Netko upravlja profilima. Netko bira slogane. Netko otvara komunikacijske grupe. Netko povezuje gradove. Netko donosi odluku o promjeni datuma. Netko procjenjuje sigurnost i očekivani broj sudionika.
Taj organizacijski krug postoji, ali javnosti nije predstavljen.
Umjesto imena, funkcija i odgovornosti ponuđeni su naziv inicijative, nekoliko korisničkih računa i inicijali „V, L, P i M”.
Za pokret koji od institucija zahtijeva transparentnost, to nije sporedan nedostatak. To je njegovo središnje proturječje.
Stvarni problemi ne znače da je cijela prosvjedna slika istinita
Organizatori se pozivaju na korupciju, skupo stanovanje, rast cijena, niske plaće, neodgovorne institucije i nemogućnost osamostaljivanja mladih.
Dio te slike potvrđuju službeni podaci.
Prema Europskoj komisiji, 88 posto ispitanika u Hrvatskoj smatra da je korupcija raširena, a 61 posto da utječe na njihov svakodnevni život. Potrošačke cijene u rujnu 2026. bile su 4,7 posto više nego godinu prije. Troškovi stanovanja, vode i energenata porasli su 11,7 posto, a prijevoza 16 posto.
Eurostat navodi da mladi u Hrvatskoj roditeljski dom napuštaju prosječno s 31,5 godina, najkasnije u Europskoj uniji. Čak 75,3 posto mladih odraslih osoba živi s roditeljima ili unutar zajedničkog obiteljskog kućanstva.
To su ozbiljni pokazatelji.
Međutim, inicijativa tvrdi i da su „plaće sve manje”. Službeni podaci Državnog zavoda za statistiku govore drukčije.
Prosječna neto plaća za kolovoz 2026. iznosila je 1.543 eura. U odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je porasla 6,7 posto, a realno, nakon uračunate inflacije, 2,4 posto. Medijalna neto plaća iznosila je 1.336 eura i bila je 7,3 posto viša nego godinu ranije.
Plaće mnogim građanima mogu biti nedovoljne. Troškovi stanovanja mogu poništavati osjećaj rasta prihoda. Deset posto zaposlenih primilo je do 885 eura, a približno dvije trećine zaposlenih manje od prosječne plaće.
Ali opća tvrdnja da su plaće sve manje nije točna.
Ni tržište rada nije moguće prikazivati samo kao potpuni društveni slom. Registrirana nezaposlenost u rujnu iznosila je 3,4 posto. Istodobno je broj zaposlenih bio 0,8 posto manji nego godinu ranije, što pokazuje razlog za oprez, ali ne potvrđuje sliku sveopćeg gospodarskog urušavanja.
Prosvjedna kampanja, dakle, ne izmišlja sve probleme. Ona bira one podatke koji podržavaju mobilizaciju, a zanemaruje one koji njezinu poruku čine manje dramatičnom.
To je političko oblikovanje stvarnosti.
„Štrajk mladih” nije običan prosvjed zbog studentskog standarda
Poziv na „Štrajk mladih” 20. studenoga dio je šire međunarodne kampanje International Youth Strike.
Hrvatskoj javnosti naglašavaju se životni troškovi, položaj mladih, obrazovanje, stanovanje i protivljenje obveznom vojnom osposobljavanju. Međutim, službeni manifest međunarodne kampanje otkriva znatno širi politički projekt.
International Youth Strike ne traži samo više novca za obrazovanje i zdravstvo. U njegovu manifestu kapitalizam se opisuje kao uzrok ratova, klimatske krize i društvene nejednakosti. NATO se prikazuje kao instrument zapadnih imperijalnih interesa i traži se njegovo raspuštanje.
Pokret zahtijeva ukidanje svih oblika vojne obveze, prekid veza s Izraelom, suprotstavljanje vojnoj industriji te međunarodno povezivanje studentskih, radničkih i društvenih pokreta.
To je jasan antikapitalistički, antimilitaristički i anti-NATO politički program.
Hrvatski profil poziva na bojkot nastave i govori o koordiniranom djelovanju s europskim kolegama. Time je međunarodna povezanost javno priznata. Nije riječ o tajnoj vezi koju tek treba otkriti.
Pitanje je nešto drugo: zašto se hrvatskoj javnosti naglašavaju cijene, stanovanje i studentski problemi, dok se znatno manje govori o cjelokupnom ideološkom programu međunarodnog pokreta?
Građani imaju pravo znati podržavaju li prosvjed zbog studentskog standarda ili kampanju koja zagovara raspuštanje NATO-a, ukidanje vojne obveze i radikalnu promjenu gospodarskog sustava.
To nisu iste stvari.
„Vrijeme za promjenu”: najprije mobilizacija, zatim zahtjevi
Inicijativa „Vrijeme za promjenu” koristi drukčiju strategiju.
Umjesto jasnog ideološkog manifesta nudi široke poruke koje gotovo svatko može prihvatiti: protiv korupcije, za odgovorne institucije, za pošteno upravljanje javnim novcem, za dostupno stanovanje, zdravstvo i obrazovanje.
Takve poruke nisu program.
„Borba protiv korupcije” ne govori treba li mijenjati Zakon o javnoj nabavi, proširiti ovlasti neovisnih tijela, povećati kazne, objavljivati sve ugovore ili mijenjati sustav financiranja političkih stranaka.
„Dostupno stanovanje” ne otkriva traže li organizatori državnu stanogradnju, ograničavanje najamnina, nove poreze, subvencije ili oduzimanje pogodnosti privatnim iznajmljivačima.
„Bolje zdravstvo” ne govori ništa o listama čekanja, dugovima bolnica, doprinosima, privatnom zdravstvu ili kadrovskoj politici.
„Veće plaće” ne objašnjava tko ih treba povećati, kojim sredstvima i u kojem sektoru.
Kristijan Fereža u ranijem je članku PHB-a precizno upozorio: „Pozivanje na korupciju nije zamjena za konkretan program.”
Organizatori odgovaraju da će zahtjeve oblikovati zajedno s građanima.
Time se redoslijed okreće naglavačke.
Građane se najprije poziva da dođu na prosvjed. Tek nakon toga treba odlučiti što će prosvjed tražiti. Najprije se prikuplja masa, a zatim se određuje politički sadržaj koji će ta masa navodno zastupati.
Takav model ostavlja mogućnost da konačne zahtjeve ne oblikuju svi okupljeni građani, nego uzak organizacijski krug koji upravlja profilima, grupama, govornicima i pozornicom.
A imena tog kruga nisu objavljena.
„Ne lijevi, ne desni” marketinška je poruka, a ne politička činjenica
Inicijativa se predstavlja sloganom „Ne lijevi. Ne desni. Građani.”
Ta poruka ne dokazuje političku neutralnost.
Prosvjed kojim se traži promjena državne politike, drukčije trošenje proračunskog novca, odgovornost Vlade i promjena načina rada institucija po svojoj je prirodi politički.
Može biti nestranački, ali ne može biti nepolitički.
Tvrdnja da inicijativa nije povezana ni s jednom strankom zasad je tvrdnja same inicijative. Nisu objavljeni podaci koji bi je potvrdili, ali nema ni dokaza koji bi potvrdili suprotno.
To znači da stranačko upravljanje nije dokazano. Ne znači da je nestranački karakter neovisno potvrđen.
Razlika je važna.
Inicijativa može objaviti imena organizatora, njihove eventualne stranačke funkcije, ranije političke angažmane, izvore financiranja i popis partnerskih organizacija. Dok to ne učini, javnost raspolaže samo samoproglašenom oznakom „građanski”.
Politička neutralnost ne utvrđuje se sloganom koji su napisali sami organizatori.
Trinaest gradova ne organizira se spontano
Pozivi su se proširili iz Zagreba na Split, Rijeku, Pulu, Osijek, Zadar, Varaždin, Dubrovnik, Slavonski Brod, Sisak, Karlovac, Šibenik i Vukovar.
Takvo širenje zahtijeva koordinaciju.
Potrebni su lokalni kontakti, lokacije, komunikacijske grupe, ljudi zaduženi za redare, govornike, ozvučenje, medije, prijevoz, sigurnost i prijavu okupljanja.
Inicijativa zato više nije neformalna internetska ideja. Pretvorila se u organiziranu političku kampanju nacionalnog dosega.
Unatoč tome, javnost još nema popis glavnih organizatora ni lokalnih odgovornih osoba.
Građane se poziva da ostave podatke, priključe se WhatsApp grupama, šire materijale i pomognu organizaciji. Nije javno objašnjeno tko upravlja prikupljenim kontaktima, kako se čuvaju osobni podaci i tko ima pristup organizacijskim grupama.
Pokret koji zahtijeva odgovornost institucija ne može vlastitu odgovornost svesti na korisnička imena i inicijale.
Odgoda zbog „prevelikog odaziva” bez ijedne brojke
Prosvjed prvotno najavljen za 21. studenoga pomaknut je na 12. prosinca.
Organizatori su naveli sigurnosne razloge i očekivani broj sudionika koji je navodno premašio prvotne procjene.
Nisu objavili nijednu brojku.
Nije poznato koliko je ljudi potvrdilo dolazak, na koji je način odaziv mjeren, kolika je bila početna procjena ni tko je izradio sigurnosnu analizu.
Nije objavljeno je li promjenu zatražila policija, gradske službe, lokalni koordinatori ili organizatori na temelju vlastite procjene.
Bez tih podataka tvrdnja o neočekivano velikom odazivu ostaje promotivna poruka organizatora, a ne neovisno provjerena činjenica.
Broj pratitelja i pregleda na društvenim mrežama nije broj ljudi na ulici. Klik nije dolazak. Dijeljenje nije prijava. Komentar podrške nije sudjelovanje.
Ako je odaziv uistinu premašio sigurnosne kapacitete, objava osnovnih brojki samo bi ojačala vjerodostojnost inicijative. Njihov izostanak čini suprotno.
Srbija je priznata inspiracija, ali nije dokazan zapovjedni centar
Organizatori su potvrdili da su događaji u Srbiji pokazali važnost građanskog zajedništva i ustrajnosti.
Time je usporedba sa Srbijom postala legitimno novinarsko pitanje. Nije, međutim, postala dokaz upravljanja iz Srbije.
Slogan „Korak po korak, grad po grad” podsjeća na poruku kojom je inicijativa Ne da(vi)mo Beograd 2017. podržala platformu Zagreb je NAŠ!: „Korak po korak, grad po grad, povratićemo naše.”
To dokazuje da poruka nije nova.
Ne dokazuje da iste osobe ili organizacije upravljaju sadašnjom kampanjom.
Za takav zaključak potrebni su dokumenti, potvrđeni organizatori, financijske transakcije, službena komunikacija ili zajedničke odluke. Ništa od toga zasad nije javno predstavljeno.
Tvrdnje o „istočnim agenturama”, plaćenim organizatorima i uvozu revolucije zato nisu dokazane činjenice. Ali organizatori svojom zatvorenošću stvaraju prostor u kojem takve tvrdnje lakše opstaju.
Imena i dokumenti taj bi prostor brzo zatvorili.
Politička igra postoji – skriveno stranačko upravljanje nije dokazano
Pitanje postoji li politička igra ima jasan odgovor.
Postoji.
Organizira se masovna mobilizacija, vrši pritisak na aktualnu vlast, oblikuje javno nezadovoljstvo, povezuju se gradovi i pokušava utjecati na državnu politiku. To je političko djelovanje.
Ono što nije dokazano jest tko njime upravlja izvan javno vidljivih profila i postoji li prikriveno stranačko vodstvo.
Oporbenim strankama odgovara svaki prosvjed koji slabi Vladu. Ta korist nije dokaz da su ga organizirale.
Vladajućima i njihovim podupirateljima odgovara prikazivanje prosvjeda kao strane ili ekstremističke operacije. Ni ta politička korist nije dokaz da je takva ocjena istinita.
Međunarodnom Youth Strikeu odgovara širenje pokreta na Hrvatsku. Ta veza je javna i potvrđena.
Inicijativi „Vrijeme za promjenu” odgovara predstavljanje kao nadstranačkog glasa svih građana. Ali nitko ne može govoriti u ime „građana” samo zato što je tu riječ napisao na plakatu.
Politički legitimitet ne nastaje samoproglašenjem.
Nisu dokazane veze s fakultetima i komunističkim organizacijama
U pregledanim javnim objavama inicijative „Vrijeme za promjenu” nije pronađena službena potvrda da prosvjede organiziraju Možemo!, Filozofski fakultet, Fakultet političkih znanosti, Klub studenata Filozofskog fakulteta ili Revolucionarni komunistički savez.
Otkazana tribina „Upoznaj komunista” zaseban je događaj. Vremenska blizina, ideološka sličnost ili sudjelovanje pojedinaca u komentarima nisu dokaz zajedničke organizacije.
Takve se veze mogu objaviti kao činjenica tek nakon pronalaska zajedničkih organizatora, službenih objava, dokumenata ili potvrđenog financiranja.
Oštrina članka ne opravdava izmišljanje dokaza kojih nema.
Što organizatori moraju objaviti
Ako se pozivaju građani u trinaest gradova, više nisu dovoljni slogani i anonimni profili.
Potrebno je objaviti puna imena vodećih organizatora, lokalne koordinatore, konačne zahtjeve, govornike, program, izvore financiranja, troškove kampanje, partnerske organizacije i način zaštite podataka ljudi uključenih u komunikacijske grupe.
Potrebno je objasniti tko je procijenio očekivani odaziv, zbog čega je promijenjen datum i vrijedi li 12. prosinca za sve ranije najavljene gradove.
Prijava prosvjeda policiji u ovoj fazi nije dokaz spora. Zakonski rok iznosi pet dana prije okupljanja, a iznimno 48 sati. Zato se sada ne može tvrditi da prosvjed nije prijavljen.
Ali zakonski rok za prijavu policiji nije razlog da se javnosti skrivaju organizatori.
Policija može čekati formalnu prijavu. Građani kojima se već sada traže vrijeme, povjerenje i sudjelovanje imaju pravo odgovore dobiti odmah.
Stvarno nezadovoljstvo postalo je sredstvo političke mobilizacije
Prosvjedi se temelje na stvarnim problemima, ali javnosti nude selektivnu sliku.
Korupcija je ozbiljan problem. Stanovanje je za mlade teško dostupno. Cijene rastu. Mnogi građani s niskim plaćama teško podnose troškove života.
Ali plaće na ukupnoj razini nisu „sve manje”. Realno su porasle. Nezaposlenost nije eksplodirala. Hrvatska se ne nalazi u slici potpunog društvenog i gospodarskog raspada koju sugeriraju najdramatičnije objave.
International Youth Strike nije samo borba za studentski standard. Iza njega stoji jasan antikapitalistički, antimilitaristički i anti-NATO manifest.
„Vrijeme za promjenu” nije samo spontani razgovor nezadovoljnih građana. Riječ je o koordiniranoj kampanji koja je povezala trinaest gradova, ali nije objavila vodstvo ni dovršen program.
Politička igra zato nije skrivena mogućnost. Ona se već odvija.
Skriveno je tko u cijelosti postavlja pravila te igre.
Dok se traži povjerenje građana, nude se korisnička imena. Dok se zahtijeva transparentnost države, javnosti se daju inicijali. Dok se najavljuju konkretne promjene, konkretni zahtjevi tek se sastavljaju.
To nije dokaz zavjere.
To je dokaz ozbiljnog manjka vjerodostojnosti.
Izvori
https://www.instagram.com/vrijemezapromjene/
https://www.instagram.com/vrijemezapromjene/p/DfKDgegjS1L/
https://www.instagram.com/strajk_mladih.hr/
https://youthstrike.org/?page_id=2
https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX:52026SC0911
https://podaci.dzs.hr/2026/hr/121033
https://podaci.dzs.hr/2026/hr/121041
https://podaci.dzs.hr/2026/hr/121043
https://ec.europa.eu/eurostat/web/products-eurostat-news/w/ddn-20260915-1
https://ec.europa.eu/eurostat/documents/15216629/24279737/KS-01-26-036-EN-N.pdf
https://www.morh.hr/temeljno-vojno-osposobljavanje-35-godina-hrvatske-vojske/
Izvor:PHB
