Vijesti
Bajiću, Ostojiću, uhitite ovog četničkog vojvodu čim stupi na hrvatsko tlo…zbog reciprociteta!
Podijeli:

Kada govorimo o odnosima susjednih zemalja često puta se upotrebljava pojam 'reciprocitet' posebno kada je u pitanju obostrano poštivanje osnovnih ljudska prava! 'Reciprocitet' bukvalno govoreći znači jednako postupanje dviju država u sličnim slučajevima radilo se to o trgovini, manjinskim pravima ali i pravosuđu, jer, po Josipoviću 'PravDa' je univerzalna kategorija, jednaka za sve.
Sve se to regulira međunarodnim, bilateralnim sporazumima koji ne smiju biti na štetu ni jednog partnera.
Pitanje pravosuđa i pravosudnih kriterija uz strogo izbjegavanje pravosudnih presedana od posebne je važnosti kada su u pitanju odnosi zemalja koje su donedavno ratovale.
U tom je ratu jedna od njih, Srbija, za većinu razumnih ljudi evidentno bila agresor a druga je, Hrvatska, bila žrtvom te agresije i, koja je na kraju pravednim ratom za slobodu pobijedila velikosrpskog agresora!
Nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, zbog mira i snošljivosti u 'regionu', velikoj većini srbijanskih ratnih zločinaca, Hrvatska je 'status' zločinca preinačila u benigni pojam 'oružanog buntovnika' te su kao takvi (glupim!) Zakonom o aboliciji-oslobođeni svake krivnje a mnogi od njih čak se i danas 'biraju' na visoke političke dužnosti, u Hrvatskoj, poput Bore Rkmana, dožupana Sisačko-Moslavačke Županije.
Međutim, kada je u pitanju Srbija, ne samo da nema nikakvog 'reciprociteta' u odnosu prema Hrvatskoj, ta država se danas ponaša kao da razlike između agresora i žrtve nikad nije bilo dok Hrvatska vlastitom podrepaškom politikom uz svesrdnu pomoć haškog suda i njegovih sponzora-nalogodavaca, polako a sigurno umjesto žrtve postaje jedinim agresorom u 'regionu'!?
Srbija i danas ima svoje strogo čuvane tajne spiskove hrvatskih branitelja ili političkih osoba koje su 'rušile ustavno-pravni poredak Jugoslavije', čekajući samo priliku 'kidnapirati ih sačekušom' kod prelaska granice.
Jasno, i suditi im na svom pristranom sudu za sve zločine koje su prema srbijanskim kriterijima napravili na području bivše SFRJ-e; 'bez obzira na državljanstvo učinioca ili žrtve'.
Izvan pameti, suludo!
Prvog srpnja Srbija nam u prijateljski posjet, pripremljen po eu-ministarki Vesni Pusić, drsko šalje svog predsjednika, i danas aktualnog četničkog vojvodu, kako bi našem poniznom lakeju na Pantovčaku uveličao dan pristupa EU; uistinu, grozomorno!
Hoće li tom 'radikalnom četničkom naprednjaku' i četničkom vojvodi, Josipović kazati da je i četništvo jedna najmračnija pojava u povijesti naše civilizacije; hoće li ga kamilični Ivo opomenuti da ne smije vrijeđati hrvatski narod kad tvrdi da je Vukovar oduvijek bio srpski grad i da se Hrvati ne trebaju tamo vračati?
Tomu Nikolića zvanog Grobar, Bajić i Ostojić ako imaju muda trebali bi uhititi čim stupi na hrvatsko tlo i zbog opravdane sumnje da je počinio ratni zločin 'teške kategorije', jer:
„On je '91., on lično, u selu Antin, zapadna Baranja, prilikom posete nekom dobrovoljačkom odredu SRS, došao kao funkcioner, i kad se tamo pekao vo, jagnjetina na ražnju i kad se malo napio, uveče je, kako bi im pokazao da je i on pravi Srbin, uzeo kalašnjikov i neke babe i dede, i njih jedno deset, petnaest pobio i bacio ih u bazen“, rekao je Popović, prenoseći tvrdnje Jovice Stanišića-ratnog zločinca, koji je nedavno oslobođen na haškom sudu.
Dakle, to je javno i bez krzmanja izjavio bivši šef Ureda za informiranje u Đinđićevoj Vladi, Vladimir Popović u intervjuu za beogradsku Televiziju B91 u svibnju 2007. godine….a potvrdila i Srpkinja Nataša Kandić iz Fonda za humanitarno pravo, Beograd.
Jasno, dugovječni Bajićev DORH kao i aktualni Ostojićev MUP nikad nisu podignuli optužnice(pred bg-sudom!?), čak niti protiv 'nepoznatih osoba' odgovornih za četnički pokolj nedužnih ljudi u selu Antin!
Treba li tome dodati i ovo:
„Vojislav Šešelj kao svjedok na suđenju Radovanu Karadžiću potvrdio je poznatu činjenicu kako je u zločine za koje njega optužuju umiješan sadašnji predsjednik Srbije Tomislav Nikolić kao dragovoljac…..Međutim, slabo to Šešelju vrijedi kad će Nikolić uveličati proslavu ulaska Hrvatske u EU i tom prilikom sastati s Ivom Josipovićem, čime će službeni Zagreb dati svoj obol negiranju ratnih zločina nad vlastitim stanovništvom“(hkv).
Ako sve navedeno nije dovoljno Bajiću i Ostojiću za uhićenje Nikolića onda ni oni nisu vrijedni dužnosti koju obavljaju a predsjednik ove države sluganskim primanjem osumnjičenog ratnog zločinca pljuje po 'PRAVDI' u koju se od svog ustoličenja neprestano ali i licemjerno poziva!
Vratimo se na temu 'reciprociteta' odnosno pogledajmo kako Srbija sprovodi neprimjerene pravosudne presedane. 'Slučaj' Veljka Marića (jasno, i Tihomira Purde) klasičan je primjer podle i nepravične srbijanske 'sačekuše'-otmice ali i žalostan dokaz nebrige (ne-)odgovornih državnih Institucija za hrvatske branitelje….
Prisjetimo se:
Hrvatski branitelj Veljko Marić, uhićen je u travnju 2010. g,, ustvari kidnapiran, na srbijansko-bugarskoj granici pod sumnjom da je počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva u listopadu 1991. u hrvatskom selu Rastovcu u grubišnopoljskoj općini. Uhićen je temeljem 'Zakona o suradnji' kojim je naivno hrvatsko pravosuđe propustilo niz bitnih stvari, za razliku od lukavog, srpskog.
Naime, Sporazum o suradnji u progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida između Hrvatske i Srbije potpisan je 2006. godine. Tome je prethodio Zakon o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine koji je Srbija donijela tri godine ranije.
U spornom članku III., koji je nakon 2003. dopunjavan još četiri puta, stoji: „Državni organi Republike Srbije određeni ovim zakonom nadležni su za vođenje postupka za krivična dela iz člana 2. ovog zakona koja su izvršena na teritoriji bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, bez obzira na državljanstvo učinioca ili žrtve.“




