Branitelji danas 4.dio

Projekt rješavanja braniteljske problematike CILJEVI PROJEKTA Ciljevi projekta proizilaze iz dijagnoze trenutačnog stanja i onoga za što se opredijelimo da želimo dostići. Pod pretpostavkom da vlast u dolasku prihvaća gore opisano stanje u kome se nalaze hrvatski branitelji iz DR, te da želi uspravne, domovini i hrvatskom narodu odane, ekonomski „neovisne“ (koliko je to moguće), mentalno stabilne i zdrave hrvatske branitelje, logično je da će postaviti slijedeće ciljeve: 1.Pripremiti dokumentaciju i obaviti druge pripreme za utemeljenje ministarstva hrvatskih branitelja iz DR koje će se baviti isključivo hrvatskim braniteljima iz DR i koje neće biti otuđeno branitelja. Da bi se ovaj cilj mogao ostvariti, nužno je: Izraditi zakonski okvir za utemeljenje jedinstvene (krovne) organizacije, organizirane unutar upravnog ustroja Republike Hrvatske, koja će predstavljati branitelje i biti birana i nadzirana od strane branitelja, programski okupljena oko javno objavljenog programa, temeljenog na ciljevima koji će promicati i čuvati neupitne interese hrvatskog naroda i države. Druga opcija bi mogla biti „ukrupnjavanje“ atomiziranog braniteljskog korpusa (postojećih udruga) u jednu udrugu /organizaciju, (što bi, najvjerojatnije, izazvalo otpore vodstva brojnih postojećih udruga). Tako ukrupnjena (konsolidirana) braniteljska organizacija bi sazvala utemeljiteljski sabor na kojemu bi verificirala statut, izabrala predstavničko i organizacijska tijela, te programsku deklaraciju. Izaslanici utemeljiteljskog Sabora hrvatskih branitelja iz DR bi se birali u izbornim jedinicama koje bi se podudarale sa županijama, proporcionalno broju hrvatskih branitelja u toj izbornoj jedinici. (Možda asocira na SUBNOR??, ali namjere su potpuno drugačije.) 2. Utemeljiti Ministarstvo hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, (bez partizana, civilnih žrtava, nevojnih invalida i drugih, koje treba odgovarajuće zbrinuti u ministarstvu koje će se baviti socijalnom problematikom) koje bi bilo dio Vlade RH, ali bi se Ministar, Zamjenik i svi Pomoćnici birali iz reda branitelja (uz uvjet da su neupitnog braniteljskog statusa i ispunjavaju opće uvjete za obnašanje dužnosti). Navedeni dužnosnici bi bili imenovani od strane Predsjednika Vlade RH i bili potvrđeni u Državnom Saboru Republike Hrvatske (po postojećoj proceduri) i za svoj rad bili odgovorni Predsjedniku Vlade kao i svi drugi ministri, uključujući i smjenu. Postaviti kriterije za sve ostale osobe na službi u Ministarstvu hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji i provjeriti udovoljavaju li uposlene osobe tim kriterijima. Ministarstvo se mora očistiti od onih koji nanose nepravdu i rade protiv hrvatskih branitelja. Na primjer: Nedopustivo je da osoba koja je za vrijeme Domovinskog rata pobjegla iz RH, u vrijeme vlade Ivice Račana kao istaknuti član Tomčićevog HSS-a na županijskoj razini postavljena na visoku dužnost u „Pančićevo“ Ministarstvo koju je „zaslužila“ dezerterstvom i javnim agitiranjem protiv hrvatskih branitelja i dr. Franje Tuđmana, nakon promjene vlasti (2003,/04.) (da bi zadržala poziciju) prešla u HDZ i sada se (u pijanom stanju) hvali „osvećivanjem“ hrvatskim braniteljima. Ili slučaj Tome Bogovića koji se godinama iživljavao na hrvatskim braniteljima, (da ne govorim o onome sto osobno znam a ne mogu dokazati) dok je sam sebi lažirao dokumentaciju. Na žalost, puno je takvih. Za savjetovanje i pomoć u radu tako ustrojenog i popunjenog ministarstva, moglo bi se utemeljiti obvezno savjetodavno ili nadzorno tijelo koje bi bilo sastavljeno od istaknutih branitelja (predstavnika županija), a ti predstavnici bi bili birani natpolovičnom većinom svih hrvatskih branitelja iz te županije. (ili na drugi, odgovarajući, način) 3. Vratiti dostojanstvo hrvatskim braniteljima i DR U ovom procesu je najvažnije, u prvom koraku, uvjeriti branitelje da (najvećim dijelom) sami, svojim snagama, moraju promijeniti (neopravdano) stvorenu paradigmu o braniteljima kao „problemu2 hrvatskog društva i države, i u tom smislu je nužno: a) -suočiti branitelja sa stvarnim stanjem državnih financija i mogućnostima proračuna RH, te uključivanje predstavnika hrvatskih branitelja u proces traženja optimalnog rješenja, b) -pristupiti hrvatskim braniteljima kao neangažiranom potencijalu koje može pomoći u preobrazbi hrvatskog društva i države (biti dio rješenja a ne problema). (Promjena paradigme.) Ovo se sigurno neće dogoditi samo od sebe. Branitelje se mora uvjeriti da oni to moraju i mogu. Ako branitelji sami odluče postati konstitutivni supstrat, temeljno gradivo bolje budućnosti naše Domovine, moraju zbiti redove, vratiti vjeru u sebe i svoju bolju budućnost i budućnost svoje djece, moraju smoći snage i podvući crtu ispod gubitničkih petnaest godina, moraju biti na razini koju određuje politička i ekonomska stvarnost. c) -pomoći hrvatskim braniteljima u programskom, organizacijskom i svim drugim oblicima da se žurno uključe u politički i javni život republike Hrvatske na promoviranju Domovinskog rata, čestitosti, zajedništva, domoljublja, obitelji….. Dužnost Domoljubne koalicije je (prije pobjede na predstojećim parlamentarnim izborima): a) pronaći u braniteljskoj populaciji one koji razumiju svu pogibelj koja već stoluje u našoj Domovini i spremni su (iskreno i iz domoljubnih pobuda) podnijeti žrtvu za spas i boljitak svoje Domovine i Naroda. b) iskoristiti svoje stranačke resurse (postojeću organizacijsku strukturu, financijsku potporu, kadrove koji nisu kompromitirani a imaju znanje i iskustvo) i ODMAH započeti sa planiranjem i paralelnim organiziranjem branitelja navedenih u prethodnoj točci u snažnu, čvrstu, uvjerljivu i vjerodostojnu organizaciju (udrugu), koja će imati snage pokrenuti najširi sloj branitelja. c) istodobno započeti planiranje i pripreme za provedbu konkretnih projekata preko kojih će se na terenu provesti glavni ciljevi. Vodstvo Domoljubne koalicije (kao jedine ozbiljne političke snage na domoljubnoj strani političkog spektra, bez obzira na svoje unutarnje slabosti) MORA (u najvećoj mogućoj mjeri) shvatiti da je ovo stanje „odsudne obrane“ Domovine, Hrvatskog naroda i Hrvatstva općenito. Pod pojmom odsudne obrane treba razumjeti obranu „svim sredstvima“ i pod „svaku cijenu“, ali je jednako tako nužno zadržati demokratski smjer, demokršćanski vrijednosni sustav i poštivati temeljna načela uljudbenog kruga kome težimo (ili pripadamo). Vodstvo Domoljubne koalicije ima pravo i dužnost (ponovno) okupiti i aktivirati branitelje, ali strogo u svrhu izgradnje bolje, snažnije, pravednije i sretnije Domovine. Ali ima i dug prema braniteljima. Prije ostalih, HDZ mora smoći snage i priznati svoje greške i propuste, ne na način da „se posipa pepelom“, nego sa ciljem sagledavanja i osvješćivanja pogrešaka i propusta kako se iste ne bi ponavljalo. Temeljnim pogreškama HDZ smatram: a) prepuštanje medijskog prostora uvjerenim komunistima, političkim Jugoslavenima, kolebljivim Hrvatima, ateistima, „običajnim – simboličnim“ vjernicima i njihovim klonovima, koji su uspješno uzurpirali kompletan medijski prostor, b) dopuštanje da se od većine (katolika, domoljuba, čestitih Hrvata), po glasnosti, nazočnosti u medijima, stavotvoriteljstvu (opinionmakering op.a. u slobodnoj tvorbi), uspjeli napraviti manjinu, a od (brojčane) manjine, (komunisti, jugoslaveni, homofili, neoliberali, ateisti…), stvori većina. c) neshvaćanje pogibelji od „udbaške hobotnice“ (nedirnuta infrastruktura, od stratega do običnih doušnika, vojnih i „civilnih“ sigurnosnih službi), od kojih su neki inkorporirani u vrh nacionalne i lokalne sigurnosne arhitekture i u toj ulozi postavljali organizacijsku i kadrovsku strukturu istih, kreirali ili preoblikovali događaje, subverzivno djelovali prema institutima (i institucijama) mlade Hrvatske države, i na kraju da konkretiziram, maliciozno djelovali na braniteljsku populaciju, eliminirali najsposobnije i izravno utjecali na proces koji je doveo do sadašnjeg (gore opisanog) stanja. d) neprepoznavanje (na vrijeme) svrhe i zadaća procesa naglog premrežavanja javne pozornice NGO (Non Govermental Organization) koje su odigrale (i sada igraju) značajnu ulogu u poodmaklom procesu disolucije (Hrvatske države, njenih institucija i vrijednosti) i nereagiranje u suprotnom smjeru (proces solucije), na vrijeme, na primjeren način i (na javnoj pozornici) dopuštenim sredstvima, e) dopuštanje stvaranja paradigme nazivane „mračnim devedesetim“, temeljene na neistinama, olako dopuštanje adresiranja odgovornosti za pretvorbu i privatizaciju isključivo na HDZ, nedovoljno inzistiranje na prikupljanju dokaza i objavi imena osoba koje su od 1989. do 1995/6. godine stekli vlasništvo nad privatiziranom imovinom, i drugi propusti u sferi odgovornosti za pogrešne ekonomske procese u tom razdoblju. f) promašen proces preustroja OS RH i negativna selekcija u vođenju kadrovske politike u HV, loše provedeno razvojačenje, nebriga za razvojačene branitelje, eliminiranje većine zapovjednika koji su dobili rat i promicanje podobnih…. g) pretvaranje branitelja od generacije pobjednika u naponu snage, sa visokim stvaralačkim potencijalom u socijalne slučajeve i ovisnike o proračunu, h) atomiziranje braniteljske populacije u veliki broj (više ili manje) beznačajnih i (uglavnom interesno) međusobno suprotstavljenih udruga. 4.-suočiti branitelje sa nužnošću njihovog novog doprinosa domovini, ovoga puta na planu ekonomskog oporavka, rasterećenja proračuna i stvaranja uvjeta mladim generacijama za pristupanje tržištu rada, 5.Osvijestiti kod branitelja činjenicu da je naša Domovina ponovno u pogibelji, te da su DUŽNI učiniti sve (svim svojim snagama), kako bi se ta pogibelj neutralizirala i otklonila. 6.U poštenom savezu sa svim domoljubnim snagama, zaustaviti rashrvaćenje Republike Hrvatske, vratiti punu kontrolu nad političkim, pravnim, gospodarskim i financijskim suverenitetom, te (bezuvjetno) pitanje teritorijalne cjelovitosti podići na razinu najbitnijih pitanja nacionalne sigurnosti, naravno poštujući sva načela primjene međunarodnog prava. 7. Djelovanjem svih državnih institucija i instituta izravno i neprekidno doprinositi povećanju stupnja sigurnosti države, nacije i lokalnih zajednica, ali i pojedinaca (građana). 8.U postupanju državnih tijela osigurati najviši stupanj zaštite ljudskih prava i sloboda sadržanih u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima UN i Europskoj konvenciji o temeljnim ljudskim pravima i slobodama, ali se oštro suprotstaviti zlouporabi istih za djelovanje protiv interesa Republike Hrvatske. Problematizirati selektivnu primjenu i „prigodničarsko“ tumačenje Ustava i Zakona koje smo imali prigodu vidjeti od strane sudbene, zakonodavne i izvršne vlasti za vrijeme mandata aktualne vlade. 9.Osigurati vladavinu prava, demokratske izbore i miran transfer vlasti u Republici Hrvatskoj, kao neupitan dostignuti standard. Do sada nije bilo potrebe ovaj prostor posebno regulirati, međutim, iskustva iz (i nakon) nedavno provedenih predsjedničkih izbora pokazuju da vrijeme nepriznavanja rezultata izbora, normalnog, civiliziranog i neometanog prijenosa vlasti nije (kako smo mislili) iza nas, te je potrebno dobro preispitati mehanizme koji osiguravaju stabilnost državne vlasti u takvim slučajevima. 10.Ostvariti najviši stupanj zaštite nacionalnih interesa, te političke (vanjskopolitičke), pravne i gospodarske sigurnosti Republike Hrvatske. Preispitati ustavna rješenja i mogućnosti reakcije na slučajeve ugroze interesa Republike Hrvatske od strane onih koji su je dužni zastupati. Svjedoci smo (na primjer) istupanja bivšeg Predsjednika RH (na granici veleizdaje) posebno prigodom obraćanja u Parlamentu BiH i ustavnih ograničenja za reakciju reakcije Vlade i Sabora RH. Ovakve (incidentne) slučajeve treba prevenirati i osigurati jednostavniji i učinkovitiji mehanizam reakcije za tako drastične slučajeve povrede ili zanemarivanja interesa RH. 11.Razmotriti (zakonsko) rješenje koje će onemogućiti (krajnje otežati) nasrtaje na hrvatske branitelje iz DR i Domovinski rat. Svjestan sam činjenice da je jako teško (nemoguće) u demokracijama zabraniti izražavanje mišljenja u javnosti, no treba razmisliti o odgovornosti za javno izrečenu (napisanu) uvredu, klevetu, neistinu, namjerno vrijeđanje, omalovažavanje… i sl. Braniteljima treba pomoći u (auto)senzibiliziranju za prepoznavanje ovih nasrtaja i učinkovite odgovore na njih (javno prihvatljivim sredstvima i metodama). 12.Osigurati zakonsko rješenje koje će onemogućiti (krajnje otežati) ukidanje ili reduciranje stečenih prava hrvatskih branitelja i invalida DR. 13.Aktivno pomagati da se što širi krug branitelja uključi u sve sfere društvenog djelovanja, uključivo političku, gospodarsku, socijalnu, kulturnu, športsku, medijsku i druge sfere djelovanja. Činjenica je da su branitelji kao akteri događaja nedovoljno nazočni (u afirmativnom smislu) u politici, gospodarstvu, humanitarnom radu, inkluziji isključenih, kulturi, športu, medijima. Nije istina da među nama nema potencijala za veću nazočnost u ukupnom političkom, gospodarskom, socijalnom i kulturnom životu, te je nužno istražiti razloge zbog kojih nas nema dovoljno u tim područjima djelovanja i što se može učiniti da bi se to stanje promijenilo na bolje. 14. Razraditi programe zbrinjavanja hrvatskih branitelja sukladno mogućnostima hrvatske države i naroda, ispravljajući propuste koji su uočeni u dosadašnjoj provedbi i institucionalno riješiti trajnu zaštitu dostignute razine braniteljskih prava 15. Unutar tog (zakonodavnog) okvira, intervencijom u potrebit broj postojećih zakona (ili donijeti novi – sveobuhvatni) osigurati pretpostavke da se, (postupno), utemelji fond iz kojega će se (prilikom odlaska u mirovinu) svim braniteljima (bez obzira imaju li status HRVI ili ne) osigurati isplata braniteljskog dodatka uz mirovinu, a njegova visina bi se mogla podijeliti u tri kategorije: a) prva, „A“ kategorija, bi se odnosila na dragovoljce DR, na primjer: indeks 100 b) druga, „B“ kategorija, bi se odnosila na ostale branitelje koji nemaju status dragovoljca DR, npr. indeks 50, c) treća, „C“ kategorija, bi se odnosila na vrijeme provedeno u DR i pribrajala bi se prvoj, odnosno drugoj kategoriji. (A+C) i (B+C) 16. Organizirati najširi mogući krug mjera solidarnosti i humanitarnog djelovanja, (prije svega) među braniteljima, sa ciljem pomoći najpotrebnijim među nama, ali i samopomoći. Kroz ovaj rad i djelovanje treba reafirmirati braniteljsku solidarnost, pripadanje, sigurnost, zadovoljstvo davanja, što bi sigurno značajno podiglo kvalitetu života najpotrebnijih ali dalo značajan doprinos koheziji braniteljske populacije, prevenciji pojava asocijalnog ponašanja (alkoholizam, kocka i drugi oblici ovisnosti), osjećaja isključenosti, manifestiranja simptoma psihičkih poremećaja, disfunkcionalnosti braniteljskih obitelji, preveniranje suicida i drugih pojava koje razorno djeluju na branitelje i članove njihovih obitelji. Mi, branitelji, se moramo upitati: -„Je li dopustivo da bilo koji(a) od nas živi isključen iz zajednice, napušten, očajan, bolestan, u ponižavajućoj neimaštini, zarobljen u porocima, a da mu Mi, nismo ni pokušali pomoći, da mu nismo pružili ruku“??!! Dovoljno je sjetiti se 1991.godine. Koliko smo tada bili jaki!! Sjetiti se da su ti ljudi bili sa nama. Dio nas. Koliko je značio prijatelj do tebe?? Gdje smo sada?! Ja? TI? MI? Dužni smo i sebi i Nama postaviti pitanje: -„Što smo mogli učiniti za njih a nismo“??!! Što još možemo učiniti??!! Imamo li pravo na ovakav odnos prema sebi, drugima i Domovini??!! A možemo puno. I dužni smo. Nismo završili posao do kraja, nismo sve dok možemo još nešto dati. Sebi, obitelji, bližnjemu, Domovini!!!! Nijedan branitelj nema pravo zaboraviti suborca, prijatelja!! Nema pravo prezreti sebe!! Nema pravo izgubiti vjeru u budućnost Domovine!! Vjeru u jednoga Boga!! Moramo obvezu međusobnog pomaganja podići na razinu pomaganju ranjeniku u ratu!!! Možemo li i HOĆEMO LI to učiniti?? Ako zaključimo da možemo i ako to učinimo, onda imamo pravo i od drugih tražiti razumijevanje i pomoć. Postavimo si logično pitanje. Ako Mi, koji smo zajedno prošli Scile i Haribde, ali i sve ono lijepo u Domovinskom ratu, nismo sposobni razumjeti jedan drugoga u dobru i u zlu, ako nismo sposobni pružiti ruku ohrabrenja i potpore, kako to možemo očekivati i tražiti od drugih??!! Od ljudi koji nas ne razumiju. Od ljudi koji (načelno) nemaju ništa protiv nas, ali nas jednostavno ne vide. Koji ne razumiju tko smo i što hoćemo. Isto tako moramo biti svjesni da (na žalost) postoje i oni koji nas preziru, mrze, kojima smo (kako reče pokojni Miljenko Smoje) „kurbini sinovi“ koji su razorili njihovu Jugoslaviju., koji nas smatraju „nižom vrstom“, ili polupismenom sirotinjom (da parafraziram Milanovića). Moramo se okrenuti sebi. Pomoći jedni drugima koliko možemo a onda, (samosvjesni, ujedinjeni, ekonomski stabilni, društveno korisni), artikulirati svoje stavove prema „drugima“. 17. Utemeljiti namjenske razvojne fondove koji će poticati zapošljavanje branitelja i članova njihovih obitelji Republika Hrvatska se nalazi u izuzetno teškom položaju. Svi ekonomski i financijski pokazatelji idu u negativnom smjeru. Fiskalno opterećenje je postalo kočnica razvoju gospodarstva. Zaoštravaju se socijalne suprotnosti. Lijevi „intelektualci“, aktivisti i mediji propovijedaju doktrinu „raspodjele siromaštva“, potiče se „idelologija zavisti“ (Nikolaj A.Berdjajev: „Socijalizam je ideologija zavisti“) koja otvara put boljševičkom bezumlju i ideologiji zla. Branitelji su obezglavljeni, oni koji su uspješni i situirani odvojeni su od većine koja je bez posla i sredstava za život ili radi za minimalnu plaću. Oni koji su ostvarili neka od braniteljskih prava ulovili su se u zamku konzumerizma, (neopravdano) prezadužili i, unatoč (relativno) visokim primanjima žive na rubu siromaštva. Jedan dio, iako umirovljen, radi „na crno“ ili u „sivoj zoni“. Među nas (branitelje) su se uvukli poroci. Ne samo da smo podijeljeni, razbijeni smo. Moramo otvoreno pogledati sami sebi u oči i progovoriti o tome. Moramo objektivno i odgovorno progovoriti o našim propustima i slabostima. Moramo krenuti u susret vladi u dolasku. Više nema prostora za kalkuliranje. Nova Vlada, bez obzira na (dobru) volju neće moći (u značajnoj mjeri) utjecati na financijski položaj branitelja, a i sadašnju razinu prava će biti vrlo teško održati. Budimo realni. Pritisak javnosti (pod utjecajem lijevih aktivista, političara i medija) na smanjivanje braniteljskih prava će biti sve veći, i može se očekivati val nezadovoljstva čak i onih koji (načelno) nisu protiv branitelja. Posebno treba voditi računa o tome da se Vlada u dolasku (u predizbornoj kampanji) ne optereti nerealnim obećanjima u pogledu braniteljskih prava. U tom pogledu MI (branitelji) moramo napraviti prvi korak. Moramo im olakšati, a za uzvrat tražiti čvrsto obećanje za otvoren i fer odnos u rješavanju braniteljske problematike. Obostrano. BRANITELJI NE SMIJU BITI TERET NOVOJ VLADI. TO JE JEDAN OD IMPERATIVA NJENOG USPJEHA. 18. Unutar granica naših mogućnosti i uz potporu države pokrenuti gospodarske aktivnosti primjenom načela „malih koraka“ Svi se kunu u „mlade i školovane2 koji će nas izvući iz sveopće krize. Na žalost, ti „mladi i školovani“ su (uglavnom) zaraženi virusom neoliberalnih pogleda na ekonomiju. Svima su puna usta „reformi“, „restrukturiranja“, „preustroja“ (sa stečajem ili bez njega), a nitko (ili gotovo nitko) ne postavlja pitanja: a.-Je li problem hrvatskih (javnih) tvrtki višak radne snage ili manjak posla??!! Manjak posla implicira nesposobnost managementa, pitanje opravdanosti njihovih ugovora, obeštećenja itd., pa je puno lakše «restrukturirati» poduzeće, otpustiti «višak» radnika i time kupiti mir do kraja mandata. b. -Može li se u javnim službama svačiji rad učiniti mjerljivim, raditi planski i organizirano, uvesti odgovornost za nerad i propuste a nagraditi rad i kvalitetu, ili je dovoljno zaključiti da ima previše zaposlenih? Uvjeren sam da unutar državne uprave i javnih servisa postoji veliki postotak neaktiviranih unutarnjih rezervi, aktiviranjem kojih bi se u znatnoj mjeri amortizirao njihov (javnih službi i državne administracije) negativan utjecaj na negativne trendove. c. -Je li realno očekivati da će manji broj zaposlenih (unutar iste organizacijske sheme, odnosa prema planiranju u sintetičkom i analitičkom pogledu, odgovornosti za provedbu) dati veće učinke, ili će (samo u prvom koraku) možda smanjiti rashodovnu stranu proračuna. Bez sustavnog planiranja nije moguće provoditi sustavan nadzor, nije moguće kontrolirati procese, nije moguće „u hodu“ primijeniti korektive na ranije donesene odluke u slučaju odstupanja od plana. d. -Hoće li bolje učinke dati nekoliko „velikih“ investicija (kojih uzgred budi rečeno nema na vidiku), ili, (možda) program masovnog zapošljavanja (recimo da svaki registrirani poslovni subjekt: d.o.o., obrt, OPG, zadruga zaposli po „jednu osobu“), bio bolje (srednjoročno) rješenje za naše posrnulo gospodarstvo? e. -Mora li svaki poslovni subjekt (kratkoročno i srednjoročno) ostvarivati ekstraprofit ili je (u ovim okolnostima) dovoljno ispunjavati zakonske obveze i ne proizvoditi gubitke? f. -Koliko se radnih mjesta može spasiti boljim planiranjem, (od razine ministarstva pa do vlasnika obrta – OPG-a)? g. –Kako pokrenuti branitelje? Slijedom ovog razmišljanja (samo od sebe) se nameće pitanje: -„Mogu li branitelji, sami, bez pomoći sa strane, zaposliti i jednog jedinog čovjeka“??!! Ili mogu više? Ako mogu, koliko? Gdje? Kojim sredstvima?? Kako to provesti? Ilija Vincetić