RATNI ZAPOVJEDNICI: ODNOS PREMA HRVATSKOJ HIMNI = ODNOS PREMA DRŽAVI !

Ovaj vrhunac (izdajničkog!?) ponižavanja hrvatske himne koju ovih dana uživo zapanjeni gledasmo, rezultat je dosadašnjeg odgoja za, i odnosa prema: himni=državi...Svaka čast ponosnim i borbenim Hrvatskim rukometašima koji kao lavovi brane boje hrvatske i Hrvatske Himne!

Svaka čast ponosnim i borbenim hrvatskim rukometašima koji kao lavovi brane boje svoje domovine Hrvatske i prekrasan tekst Hrvatske himne! Oni svoje vrhunski i srčano odrađuju na zadovoljstvo svih Hrvatica i Hrvata. Oni su pobjednici! Ne tek i samo posljednjih nekoliko dana, nego unatrag gotovo dva desetljeća svjedočimo nemaru prema državnim simbolima: – poderane, izlizane, ‘naopako’ izvješene (ili uopće ne) izvješene hrvatske državne zastave diljem Hrvatske na brojnim institucijama ponajprije, – neobvezno planiranje postolja za državnu zastavu pri arhitektonskom osmišljavaju novih objekata planiranih za državne institucije – državna  himna ‘Lijepa naša Domovino’ (Antun Mihanović/Josip Runjanin) čije mjesto u školskim udžbenicima hrvatskoga jezika, povijesti, glazbene (i likovne) kulture često prostorom i sadržajem zauzimalo marginalno mjesto, – mnogima potpuno nepoznato ime, a kamoli biografski podatci skladatelja i stihotvorca, – tekst himne Lijepa naša Domovino, koji (i nakon intervencija koje su umjesto reda, unijele zbrku) malo tko naizust zna krasnosloviti, a još manje primjereno (dostojanstveno) otpjevati, – izvođenje državne himne sa (često nekvalitetne) snimke, najčešće samo instrumentalne (prilikom koje oni koji ju slušaju na taj način, ne pjevaju, te s vremenom postepeno zaboravljaju tekst), – držani blagdani koje državne institucije ‘ne prepoznaju’, pa osim što na pročelja (nekažnjeno?) ne stavljaju hrvatsku zastavu, ne izvode niti himnu pri zbivanjima (obljetnicama – svih državnih institucija: obrazovnih, športskih, kulturnih, gospodarskih…), koja bi po svom sadržaju i poruci mogla i trebala započeti himnom… – izvođenje državne himne povjereno je (ili prepušteno?) manje (rijetko više), o važnosti načina na koju ju se izvodi, potpuno neosviještenim organizatorima, pa često svjedočimo pretihom ozvučenju-razglasu, previsokom ili preniskom tonalitetu, u kojem, uz najbolju volju i želju za pjevanjem, nazočni himnu ne mogu otpjevati, te je ono što se čuje, porazno. – izvođenje državne himne koju izvodi samo jedan izvođač – solist, pri čemu nazočni uglavnom šute ili nešto mumljaju, te zapravo i opet ne izvode himnu, nego, i u ovom slučaju, pogađate, pomalo zaboravljaju tekst. – stav za vrijeme izvođenja državne himne također puno govori o stavu prema himni=državi. Svjedočili smo unatrag nekoliko dana kulminaciji odnosa prema himni=državi. Je li moguće da se taj dio posla (svjesno?!) prepušta onima koji to ne znaju ili ne žele napraviti (odgajati) kako treba; posebno na velikim, međunarodnim športskim događajima koje prati i izravno gleda hrvatski narod i milijuni gledatelja diljem svijeta u izravnom prijenosu? Izvođenje himne i televizijski prijenosi postoje već desetljećima i zacijelo se detaljno zna i postoje iskustva kako se i u glazbenom i u tehničkom smislu treba pripremiti i na što sve obratiti pozornost. Teško je vjerovati da se u Hrvatskoj ne zna kako se to radi i da nema ljudi koji to znaju i mogu: – pozvati ponajbolji zbor, ili više njih, – jedan, ili više, orkestara, – odabrati dirigenta i asistente, suradnike, producente… – pravovremeno prirediti probe, dovoljan broj proba muzičkih, akustičkih, tehničkih – primjereno mjesto u dvorani – pozornici na kojemu će se himna dostojanstveno izvoditi, – primjeren odabir odjeće i dostojanstveno ponašanja svih izvođača, – pripremiti kvalitetnu i poticajnu izvedbu državne himne na najvišoj mogućoj umjetničkoj i profesionalnoj razini…. Postoji li uopće u Hrvatskoj državi pravilnik o izvođenju himne u pojedinim i određenim prigodama? Mnogi su iskusni športaši govorili, a i sâma Hrvatska rukometna momčad posvjedočila, o lošijoj igri na početku utakmica. Razumljivo je da igrači ne moraju biti svjesni i upoznati s utjecajem glazbe na čovjeka, no zacijelo svi imamo iskustvo, posebno u današnjem svijetu, cijele palete osjećaja i psiholoških stanja koja smo doživjeli, a koji su uzrokovanih i potaknutih glazbom. No nakon možda i nesvjesne zbunjenosti što neposredno uoči utakmice nisu imali priliku energično i ponosno, punim plućima ‘zagrmiti’ svoju državnu himnu, i to ne najbolje što mogu, nego najbolje što osjećaju, (barem u onolikoj količini u kojoj energijom ‘pršte’ reklame vezane uz Europsko prvenstvo), taj ‘mlaki’ i zbunjujući osjećaj od možda tek nekoliko sekundi u kojemu um i tijelo igrača nisu dobilo pozitivni ‘adrenalin’, dozu ponosa i motivacije po stihovima i melodiji državne himne, teško da su i prve korake utakmice mogli ispuniti puno većom energijom. Ili je to nekom bio i cilj? Ovaj vrhunac (izdajničkog!?) ponižavanja hrvatske himne koju ovih dana uživo zapanjeni gledasmo, rezultat je dosadašnjeg odgoja za, i odnosa prema: himni=državi. Hrvatskoj državi.

Uredništvo/Braniteljski portal