Sjećanje na progon Hrvata s područja Knina

Predstavnici hrvatskih branitelja Općine Biskupija zajedno s predstavnicima UHBDDR Grada Knina položili su u utorak vijence i zapalili svijeće na novootvorena spomen obilježja kod crkve Sv:Marije u Biskupiji i Sv.Ane u Zvjerincu (Kosovo). Branitelji su tako na skroman način u zajedništvu s mještanima i katoličkim svećenstvom obilježili 23.godišnjicu progona Hrvata s tog područja koje je s povijesnog gledišta jedan od izvora hrvatske državnosti.Nakon polaganja vijenaca održana je misa za hrvatske branitelje koju je predvodio kninski gvardijan fra.Marko Duran uz pomoć fra.Ivana Lukača i vojnog kapelana fra.Bože Ančića. Naime,sa širog kninskog područja i početkom srbočetničke agresije protjerani su gotovo svi hrvatski katolici a radi se o 2864 osobe (96,47% hrvatskog stanovništva) dok su im domovi i crkve potom opljačkani,zapaljeni iii srušeni.Većina njih protjerani su 1991.godine dok je preostalih 375 osoba pretežito starije životne dobi protjerano u prvoj polovici 1993.godine kao čin odmazde nakon VRO Maslenica. Bilo je to drugo u povijesti stradanje Hrvata s tog područja i mjesta stolovanja kralja Zvonimira pri čemu se valja podsjetiti na veliku žrtvu koju je 1941. godine podnio hrvatski narod s tih prostora kada su vjernici organizirano krenuli na hodočašće u Bosansko Grahovo pri čemu su pali u ruke četničkim zlikovcima i doživjeli pogrom klaonice. Godinama potom,nažalost i u današnjoj Hrvatskoj,sjetimo se nedavnih događanja u Srbu, taj se tragični događaj slavio kao komunistički Dan ustanka SR Hrvatske, pri čemu su organizatori po svome nahođenju prekrajali povijesne istine i time skrivali zločince od lica pravde.˝Neka se osuši desnica moja, dome moj, ako tebe zaboravim. Nek' mi se jezik za nepce prilijepi, ako spomen na te smetnem ja ikada, ako ne stavim tebe, dome moj vrh svake radosti moje!'˝ Domovina je jedna od nezaobilaznih tema u Bibliji. Bog ju je dao čovjeku da u njoj podigne sebi dom gdje će moći uživati Božije darove i gdje će moći sebe doživjeti i ostvarivati se kao osoba u miru, zajedništvu i ljubavi s drugim ljudima. Naša je zemlja sačuvala uspomene naše, a naša Gospa lozu našu. Hrvat je znao da se neće moći ostvariti ni kao čovjek ni kao kršćanin bez dva doma i obiteljskog i Božijeg u kući uči kako postati i ostvarivati se kao čovjek, a u crkvi kako postati i biti Božje dijete. Zato kralj Zvonimir sagradi i dade posvetiti crkvu Naše Gospe. Ova crkva iz 9. st. je izvor iz kojega smo potekli u svijet noseći svu vjeru, ufanje i ljubav. Ovo je izbor iz kojega se napajamo i tečemo kroz ovaj svijet u vječnu luku. Od tada do danas naša povijest je u znaku križa. Križ je ljubav. (Horizontala i vertikala). Krist je rekao, da je najveća ljubav u tome da se dadne svoj život za prijatelje. Sv. M. Terezija je govorila: ˝Prava ljubav boli!˝ Domovina se brani i čuva, oplemenjuje i obogaćuje znoj kralja. Svjedoci smo toga kroz povijest od stoljeća sedmog do 21. Ovdje smo zato da kažemo Hvala Kristu na križu žrtve i ljubavi kojom nas iznimno s Bogom i otvorio nam put u vječnu domovinu. Zahvaljujemo BRANITELJIMA od stoljeća sedmog do danas koji su položili živote za krst časni i slobodu zlatnu. Pošli su u smrt da mi imamo život. Oslobodili su nam Hrvatsku u kojoj je snaga života i plodnosti. Mi smo njihovi dužnici koji svoj dug ne možemo i ne smijemo vraćati u novcu, nego u osjećajima i ljubavi prema njima. Zahvaliti znači nekoga voljeti jer te je zadužio svojom žrtvom (žrtvom života). POTICAJ-da radom, molitvom i žrtvom izgrađujemo bolju Božju budućnost. Budimo svjesni trenutka u kojem živimo i odgovornosti koju smo na se preuzeli. Živimo u svijetu laži, beznađa i mržnje. Križ i mučenici nas zovu da živimo život koji pobjeđuje strah i očaj. Život koji je ispunjen darivanjem i ljubavlju i život koji potvrđuje život prema Bogu i hrvatskom rodu. Isusovim svjetlom, krvlju mučenika branitelja pobijedimo tamu, donoseći ljudima svijetlo, nadu, radost-ŽIVOT- naglasili su svećenici na svečanom euharistijskom slavlju.