'Za desetak godina ostat će samo SUBNOR-ovci jer oni nikad ne umiru'

No, ono što osobito brine je činjenica da među onima koji ne mogu vraćati kredite sigurno ima najviše hrvatskih branitelja, koje ni metak nije okrznuo, a koji su prošli gotovo sva ratišta, u nadi da se bore za jednu novu, bolju, pravedniju Hrvatsku u kojoj oni i njihova djeca nikada ne će biti gladni, bez posla i u kojoj će živjeti kao ljudi.

Koprivnička Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. obratila se Vladi Republike Hrvatske u priopćenju koje prenosimo u cijelosti:

Otpišite dugove, ljudi nemaju ni za kruh!

Koprivnička Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.) predlaže prije svega Vladi Republike Hrvatske da pokrene akciju, od banaka pa do poglavito bogatih hrvatskih i inih gospodarstvenika da počnu masovno otpisivati dugove ljudima koji su ne svojom krivicom došli u situaciju da ne mogu otplaćivati rate kredita. Na taj način na desetine hrvatskih građana ostalo je gotovo bez svega, i jedino im preostaju – kante za smeće.

Činjenica je da su se mnogi zadužili (kad su mogli i imali uvjete), ali nitko pa ni najveći europski (a o hrvatskih ekonomistima da i ne govorimo) nisu imali pojma da se priprema i da dolazi jedna od najvećih gospodarskih kriza, koja je u prvom redu "pomela" one s najnižim primanjima. Oko 360.000 ljudi koji su čitav svoj životni radni vijek pošteno, mukotrpno i uz bezbroj odricanja proveli u nekoj tvrtki danas su na popisu Zavoda za zapošljavanje, i gotovo nemaju nikakve mogućnosti pronaći novi posao, tim prije što se nova radna mjesta ne otvaraju, već sve velike firme rade na otpuštanju što većeg broja ljudi, koji na taj način postaju socijalni slučajevi.

No, ono što osobito brine je činjenica da među onima koji ne mogu vraćati kredite sigurno ima najviše hrvatskih branitelja, koje ni metak nije okrznuo, a koji su prošli gotovo sva ratišta, u nadi da se bore za jednu novu, bolju, pravedniju Hrvatsku u kojoj oni i njihova djeca nikada ne će biti gladni, bez posla i u kojoj će živjeti kao ljudi. Kad su odlazili u rat bili su svjesni da mogu i poginuti, ostati teški invalidi (što su na žalost mnogi i ostali), ali nitko ih nije mogao zaustaviti. Čak su im govorili- "Vaša će imena zauvijek ostati upisana zlatnim slovima!" Lagali su i varali. Gdje su danas ta "zlatna slova"? Bilo je i ljudi koji su imali sređeni obiteljski i ini život, koji su vodili gospodarske i ine tvrtke, kojima ništa nije nedostajalo.

Jedan dobar dio tih ljudi, Hrvata, u određenom je trenutku sve to napustio i otišao u rat- za bolju Hrvatsku, za svoju djecu. Kad su se vratili, država im je dala neke kredite, pomogla (u nabavci šećera, soli, brašna, odjeće, obuće i drugoga), nekima su sagradili i kuće (ali ni izdaleka onakve kakve su imali prije rata), drugima kupila stanove, tako da se tih prvih godina, kad je još bio živ najveći hrvatski državnik i vojskovođa dr. Franjo Tuđman još i pristojno živjelo.

Nitko tada nije kopao po kantama za smeće, a osobito to nisu činili kao danas branitelji i umirovljenici. No, kako su godine prolazile ljudi su počeli primati otkaze, manje plaće, počela su šikaniranja, i sad smo došli tu gdje jesmo! Na desetine tisuća hrvatskih branitelja je umrlo (mnogi od jada, boli i žalosti), a oko tri tisuće je izvršilo suicid. Zajedno s njima oboljeli su i članovi njihovih obitelji, jer ponekad doma nema novaca ni za kruh, a kamoli da se djeci kupi nešto "pristojnije" za školu. Stoga takvi kakvi jesu (i to ne samo branitelji) ne mogu i da hoću (a hoću) vraćati kredite, a državnici kažu – "nemaš novaca po zakonu ostaješ bez svega!" Ako se tim tempom nastave ubijati hrvatski branitelji, a ubijaju se dobrim dijelom i zbog toga jer ne mogu (a ne da ne žele) vraćati kredite i ostala zaduživanja, za desetak godina ostat će samo SUBNOR-ovci jer oni izgleda "nikada ne umiru, sve plaćaju na vrijeme i nemaju ovrha".

Pa, ako je to tako, a jeste, onda hrvatska Vlada mora predložiti Zakon da se hrvatskim milijarderima naprosto uzme (da uzme) jedan dobar dio njihova profita, da banke prestanu "pljačkati" hrvatske građane, da javni bilježnici i slični enormno ne zarađuju na sirotinji, te da se u svakom većem gradu pod hitno otvore javne pučke kuhinje i prihvatilišta, da ljudi barem mogu spavati u krevetu, a ne na klupama u parku.

Ako je već gospodarska kriza, ona onda treba obuhvatiti sve, a ne samo sirotinju, a poglavito ne one koji su dali krv za hrvatsku Domovinu, a koje se danas posprdno prikazuje kao "povlaštene" građane, a povlašteni su oni koji poput bivših partizana i istaknutih komunista i dalje imaju vile na Pantovčaku i u najelitnijim dijelovima grada te na Jadranskoj obali.

Šteta što i kod nas nema neki Robih Hud, pa da uzima bogatima, a daje sirotinji!

Kriza će se svake godine još više produbiti jer će oni koji su zaduženi "do grla" svake godine biti još zaduženiji, pa vi hrvatski ekonomisti (teoretičari) odgovorite javno – kako da netko vrati dug kad to nije u stanju, ili još bolje, kako litru vode staviti u pola litrenu bocu?

Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.) Izvornu vijest možete pogledati OVDJE