8. LISTOPADA 1991. – STRADANJE PLITVIČKOG KRAJA: Zločini u Vagancu, Smoljancu i Poljanku i pogibija Nikole Hodaka
Na dan kada je Hrvatski sabor raskinuo državnopravne veze sa SFRJ, napadnuta su sela plitvičkog kraja. U danima i tjednima koji su slijedili ubijani su civili, paljene kuće i protjerivani stanovnici, a hrvatski policajac Nikola Hodak poginuo je braneći Selište Drežničko

VAGANAC, 8. listopada 2026. – U organizaciji Općine Plitvička Jezera i Udruge branitelja Domovinskog rata općine Plitvička Jezera obilježena je 35. obljetnica stradanja Vaganca, Smoljanca i Poljanka te pogibije hrvatskog policajca Nikole Hodaka. Program je započeo u Smoljancu, nastavio se u Poljanku i kod spomen-obilježja Nikoli Hodaku u Selištu Drežničkom, a potom je počast odana i u Vagancu.
Počast su odali članovi obitelji poginulih, nestalih i umrlih branitelja te civilnih žrtava. U ime predsjednika Republike bio je brigadir Rudolf Lovraković, a u ime potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda njegov savjetnik Marko Ratković. Među predstavnicima Ličko-senjske županije bili su Božica Šuper i Juraj Verzon. Vijence su položili i načelnik Općine Plitvička Jezera Hrvoje Matejčić, predsjednik općinske braniteljske udruge Ivica Jandrić, predstavnik Općine Rakovica Milan Hodak, predstavnici braniteljskih udruga i mještani.
Odluka o raskidu veza sa SFRJ i napad na plitvička sela
Hrvatski sabor 8. listopada 1991. donio je odluku o raskidu državnopravnih veza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ. Hrvatska je odluku o suverenosti i samostalnosti donijela 25. lipnja, a njezina je primjena bila odgođena tromjesečnim moratorijem. Zato se 8. listopada u povijesnom smislu obilježava kao dan raskida preostalih veza sa SFRJ, a ne kao dan kada je prvi put proglašena hrvatska neovisnost.
Istoga dana napadnuta su sela u plitvičkom kraju. U tom su prostoru živjeli stanovnici Vaganca, Smoljanca i Poljanka te okolnih naselja i zaseoka. Među njima su Poljanak s Vukovićima i Matovinskom Lisinom te zasebno naselje Sertić Poljana. Tijekom jeseni napadi, ubojstva i razaranja događali su se u više navrata, pa stradanja tih mjesta ne pripadaju samo jednom danu.
Vaganac: ubijeni stariji mještani i spaljene kuće
Napad na Vaganac počeo je 8. listopada iz smjerova Ličkog Petrovog Sela, Rešetara i Arapovog Dola. Nakon napada pješaštva i oklopnih snaga, hrvatski branitelji pokušavali su izvući stanovništvo iz sela. Dio starijih mještanki ostao je u svojim kućama. Prema objavljenom povijesnom prikazu, u noći ili tijekom sljedećeg dana ubijeno je šest starica: Kata Bilen, Manda Čančar, Milka Kukuruzović, Mara Kukuruzović, Rojka Mikuljan i Jelka Mikuljan. Ostaci Jelke Mikuljan pronađeni su nakon oslobađanja sela; okolnosti njezine smrti nisu razjašnjene.
Nasilje se nastavilo i nakon napada. Dana 9. listopada ubijen je 81-godišnji Dane Jandrić, koji se vratio u selo kako bi nahranio stoku. Sljedećeg dana ubijen je Stipe Kukuruzović, hrvatski branitelj koji se nedavno vratio iz neprijateljskog zarobljeništva. Vaganac je opljačkan i teško razoren, a stradala je i župna crkva Uzvišenja sv. Križa.
Smoljanac: ubojstva u listopadu i prosincu
JNA i lokalne pobunjeničke snage zauzele su Smoljanac 8. listopada 1991. U selu su zatekli Anu Bujadinović i Josipa Matovinu, starije mještane koji su ubijeni. Za njihova ubojstva optuženi su pripadnici Teritorijalne obrane Udbina Nikola Cvjetićanin i Milan Milošević. Cvjetićanin je bio osuđen, ali je nakon žalbe oslobođen; Miloševiću nije suđeno u njegovoj prisutnosti.
Stradanja Smoljanca nastavila su se i kasnije. Dana 4. prosinca 1991. ubijeno je još sedmero mještana. Nakon toga spaljeno je 85 kuća s gospodarskim objektima, škola i drvena kapela sv. Ivana Krstitelja. Selo je bilo opljačkano i gotovo potpuno uništeno.
Poljanak, Vukovići i Sertić Poljana
Prvog dana napada na Poljanak, 8. listopada, ubijen je Tomo Vuković. Kata Matovina teško je ranjena i umrla je sljedećeg dana. U zaselku Vukovići istoga je dana nakon granatiranja došlo do pucnjave, a više je kuća uništeno.
Ubojstva su se nastavila u listopadu i studenome. Dana 7. studenoga 1991. ubijeno je osam hrvatskih civila u Vukovićima i još dvoje u Poljanku. Raspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju utvrdilo je da su ta ubojstva bila zločini protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja, kao i da su kuće i druga imovina namjerno paljene.
U Sertić Poljani, nakon ulaska pripadnika Teritorijalne obrane Plitvice 8. listopada, pronađene su ubijene dvije starije žene, Ankica i Ana Sertić. Anina kći Marija bila je teško ranjena, ali je preživjela. Naselje je spaljeno, a stanovnici su se povukli prema Saborskom.
Nikola Hodak poginuo braneći Selište Drežničko

Hrvatski policajac Nikola Hodak poginuo je 8. listopada 1991. u Selištu Drežničkom tijekom kombiniranog napada pješaštva i oklopno-mehaniziranih snaga. Zajedno s bratom Antom Hodakom, Josipom „Jolom” Lončarom i Nikolom Vukovićem postavio je zasjedu koloni oklopnih transportera. Naoružani lakim oružjem i tromblonima pokušali su zaustaviti njezino napredovanje. Hodak je pogodio oklopni transporter, a zatim je pogođen iz teške strojnice. Njegovi suborci pokopali su ga u obližnjoj šumi.
Sudski epilog nije jednak za sva mjesta
Za pojedine zločine pokrenuti su postupci, ali njihov ishod razlikovao se od mjesta do mjesta. U slučaju ubojstava u Smoljancu jedan je optuženik nakon žalbe oslobođen, a drugome nije suđeno u njegovoj prisutnosti. Za ubojstva civila u Poljanku hrvatski je sud 1994. osudio osam osoba u odsutnosti. U postupku protiv Milana Martića ICTY-jevo Žalbeno vijeće 2008. ukinulo je njegove osude koje su se odnosile na pojedine zločine u Vukovićima i Poljanku, dok je kaznu za druge zločine potvrdilo. Zbog različitih postupaka i ishoda pravosudni epilog ne može se svesti na tvrdnju da sudskih postupaka nije bilo; za obitelji žrtava pitanje odgovornosti ostaje bolno i otvoreno.
Sjećanje na Vaganac, Smoljanac, Poljanak, Vukoviće, Matovinsku Lisinu i Sertić Poljanu čuva se imenima žrtava, svjedočanstvima preživjelih i dokumentima o napadima i ubojstvima. Komemoracija 8. listopada podsjetila je da su slobodu ovoga kraja platili hrvatski branitelji i nedužni civili, a da se činjenice o svakom mjestu i svakom stradalom moraju prenositi bez spajanja različitih datuma i događaja.
Izvori
Izvor:PHB











