Gospićka afera postaje noćna mora za Plenkovića: Počinje veliko prebrojavanje i podjela u njegovim redovima

Pad HDZ-ova rejtinga, praćen gospićkom ekološkom krizom i prosvjedom, i nadolazeća politička jesen koja bi, po svemu sudeći, mogla biti prilično neugodna za premijera Andreja Plenkovića, otvorili su pitanje njegovih najodanijih suradnika. U vladajućoj stranci reći će kako se krug potpuno vjernih, odnosno najlojalnijih Plenkovićevih kadrova sastoji od nekoliko kategorija.

U prvu spadaju oni kadrovi koji čine njegov savjetnički tim i Vladinu administraciju. Druga kategorija pripada članovima Vlade. Onu treću čine pojedinci u stranci i Saboru. Tu je još i struja koju čine lokalni lideri, no treba napomenuti da pojedini HDZ-ovci i unutar ove kategorizacije pokrivaju nekoliko polja.

Tako u skupinu odanih iz Plenkovićeva najužeg kruga spada prije svega i iznad svih Vladin glasnogovornik Marko Milić. Riječ je o dečku kojeg je Plenković politički stvorio, odgojio i lansirao u sam vrh državne politike imenujući ga dužnosnikom. Milić mu stoga samo može biti vječno zahvalan. Kojim god smjerom išla njegova karijera, za nju će biti zaslužan Plenković, stoga Milić vrlo dobro zna da mu bez Plenkovića u HDZ-u nema života. Odužuje se tihom lojalnošću, čuvajući premijeru leđa u svim velikim medijski popraćenim krizama.

Sličan status ima i predstojnik Ureda premijera Zvonimir Frka Petešić, koji je u svojevrsnoj simbiozi s Plenkovićem. Vjerojatno je fasciniran njime, a premijer to cijeni. Ni njemu, kao ni Miliću, nema života u HDZ-u nakon Plenkovića pa ni Frkina lojalnost nije upitna.

Nekoliko puta na dan premijer kontaktira sa svojim posebnim savjetnikom Matom Granićem. Plenković je, uostalom, njegov projekt i može se očekivati da će Granić do kraja ostati uz njega. Ima lagodnu poziciju, dobru plaću i nalazi se u vrhu političke moći kao čovjek iz sjene. Vjerojatno se uz Plenkovića osjeća bolje nego što se osjećao uz Tuđmana, a Plenković u njemu i dalje vidi korisnog savjetnika i cijeni njegovu dugogodišnju odanost. U Tuđmanovo doba Granić je neprekidno bio na rubu, posebno zato što je bio na suprotnoj strani od Gojka Šuška. Nije bio istinski lojalan Tuđmanu, a pokojni predsjednik uzvraćao mu je sumnjama i ograničenim povjerenjem. S Plenkovićem tih problema nema.

Glavni tajnik stranke, saborski zastupnik HDZ-a i premijerov prijatelj iz mladosti, sve je to u jednom Krunoslav Katičić. U premijerovu timu nazivaju ga ključnim Plenkovićevim operativcem i članom njegove ekipe za košarkaški hakl. Katičić je apsolutno vjeran Plenkoviću i jasno mu je da bez njega ne bi imao nikakav rejting u HDZ-u. Na popisu najlojalnijih među članovima Vlade vodeću poziciju drži ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek. Premijer je svojedobno simpatije prema njoj iskazao rekavši da je u nju zaljubljen. Obuljen Koržinek, međutim, samo čeka kada će se oprostiti od Vlade i uz Plenkovićevu pomoć otići na dug diplomatski boravak u UNESCO u Pariz. Sigurno je vječno zahvalna premijeru što je u aferi “Geodezija” nije predao europskoj tužiteljici Lauri Kovesi. Osim toga, ona je jedna od njegovih najdugovječnijih suradnica, pa sada već ima status Plenkovićeve prijateljice.

Medvedova potpora

Odnos premijera Plenkovića i ministra branitelja te drugog čovjeka HDZ-a Tome Medveda karakterizira uzajamna lojalnost. U kritičnom trenutku 2020. Medved je na unutarstranačkim izborima stao na njegovu stranu i bio njegov kandidat za potpredsjednika stranke, okrećući leđa desnom krilu Milijana Brkića i karamarkovcima. Plenković ga je promaknuo u potpredsjednika Vlade, što Medved, čini se, cijeni pa će vjerojatno ostati uz Plenkovića do kraja.

Odanost ministra rada Alena Ružića premijer Plenković permanentno je nagrađivao gurajući ga na lokalnim izborima u utrku za najvažnije dužnosti. Kada su svi pokušaji propali, smjestio ga je u Vladu. Njih je dvojicu možda dodatno zbližio Ozempic ili neki sličan dijetalni program. Ružić je smršavio sto kilograma pa je moguće da je, kao liječnik, svoje iskustvo u brizi za zdravlje prenio Plenkoviću, koji se relativno brzo riješio dvadeset kilograma viška i vratio dobru tjelesnu formu. Može se pretpostaviti da se Plenković drži jelovnika koji mu je preporučio doktor Ružić, koji također spada u kategoriju kadrova lojalnih do kraja.

Disciplinirani Plenkovićev vojnik i uzorni model dužnosnika kakva Plenković želi vidjeti u svojoj Vladi svakako je ministar pravosuđa Damir Habijan. On radi sve što mu zapovjednik kaže i ne propušta priliku da u javnim nastupima spomene predsjednika Vlade kao vrhovnog kreatora svake politike, što je Plenkoviću sasvim dovoljno. Njegovu lojalnost premijeru stoga vjerojatno nije ni potrebno naglašavati. U profil kadrova odanih Plenkoviću unutar Vlade savršeno se uklapa i ministrica Marija Vučković. Njezin politički uspon, način rada i uloga u HDZ-u u cijelosti odražavaju Plenkovićev način upravljanja strankom. Vučković je jedna od rijetkih ministara koji su uspjeli zadržati kontinuitet u Vladi, najprije kao ministrica poljoprivrede, a sada kao ministrica zaštite okoliša, koja je ujedno glavna i odgovorna za rješavanje ličke krize. Odmjerena, pristojna i stručna, spada u skupinu kadrova koji u cijelosti ovise o Plenkovićevoj zaštiti, stoga nema namjeru okretati mu leđa.

Herman i Hrstić

U Plenkovićevoj eri ministricom zdravstva postala je bivša ravnateljica bolnice u Puli Irena Hrstić, koja, iako vrlo uspješna u svojem liječničkom poslu, do pada Vilija Beroša nije mogla ni sanjati o visokoj političkoj dužnosti. Njezin ostanak u vrhu politike izravno je vezan uz Plenkovića, pa i ona spada u skupinu lojalnih kadrova.

Među istaknutim stranačkim pojedincima i zastupnicima HDZ-a na listi najlojalnijih treba istaknuti Mislava Hermana. Čini se da je on trajno zahvalan Plenkoviću što mu je iskazao toliko povjerenje da ga je poslao u utrku za zagrebačkoga gradonačelnika, bez obzira na to što je objektivno imao malo šanse da pobijedi. Očito je osjećao osobitu čast zbog toga što ga je Plenković odabrao da bude HDZ-ov kandidat. Među rijetkim je važnijim HDZ-ovcima koji otvoreno hvale Plenkovića u svakoj prilici.

Nevidljiva potpredsjednica HDZ-a Zdravka Bušić, koja je na tu dužnost došla samo voljom Andreja Plenkovića, jedna je od njegovih najodanijih suradnica. Vjerojatno se, otkako je postala potpredsjednica HDZ-a, iskreno divi šefu i neće ga iznevjeriti. Da nije Plenkovića, ne bi bilo ni zastupnika Marka Pavića, koji je svojedobno bio i ministar. Jedan je od mlađih kadrova koji u potpunosti duguje svoj politički uspon Plenkoviću i njegovoj viziji modernog HDZ-a, pa se može očekivati da će Plenkoviću ostati vjeran do kraja. Bivši ministar rada Marin Piletić spada u sličnu kategoriju. Plenković ga je u nacionalnog političara lansirao s pozicije gradonačelnika Novske i on uz Plenkovića ostaje dok god bude potrebno, iako više nije ministar nego samo saborski zastupnik. Školski primjer kadra koji potpuno pripada Plenkovićevu “klubu” odanih jest i Maksimilijan Šimrak, mladi zastupnik koji uspon također duguje stranačkom šefu pa njegova lojalnost ne bi trebala biti upitna.

Mažar i Radić

U ovu se priču uklapa i Ivan Malenica. Bivšeg ministra pravosuđa Plenković je “izmislio” i uveo u visoku politiku profilirajući ga kao vrsnog ustavnog stručnjaka, koji će premijeru ostati vjeran dok god bude trebalo. Plenkovićev je čovjek i saborski zastupnik Nikola Mažar, Vukovarac koji će uvijek spremno i elokventno tumačiti i, ako treba, vatreno braniti svaku premijerovu odluku. On je još jedan ogledni primjer kadra koji u cijelosti pripada lojalnoj i modernoj garnituri. Ono što je za Plenkovića Habijan u Vladi, to je Mažar u Saboru.

Među istaknutim lokalnim HDZ-ovcima upućeni navode sisačkog župana Ivana Celjaka, koji slovi kao jedan od najvažnijih i najvjernijih Plenkovićevih ljudi na terenu. Celjak je na lokalnim izborima konkurenciju pomeo već u prvom krugu. Riječ je o mladom pravniku koji u svakom javnom istupu čvrsto stoji uz Plenkovića naglašavajući kako se povijesna obnova i revitalizacija županije događaju isključivo zahvaljujući izravnoj premijerovoj potpori i viziji. Celjak je mladi tehnokrat, lišen radikalne ideologije, čija politička težina u županiji raste proporcionalno s potporom koju dobiva s Markova trga, pa nikoga ne bi začudilo da do kraja ostane lojalan Plenkoviću. I osječkog gradonačelnika Ivana Radića stvorio je, odgojio i u politički vrh lansirao Plenković. Radić je ovisan o Plenkoviću jer u slavonskom HDZ-u nad glavom ima Anušića, koji mu nije sklon. Premijer je njegov mentor i zaštitnik. Radić bi grdno pogriješio da mu okrene leđa prije vremena.

Najvećim gradom u zagrebačkom prstenu uz Plenkovićev blagoslov upravlja Krešimir Ačkar. Magistar teologije i gradonačelnik Velike Gorice na prošlim je parlamentarnim izborima privukao pozornost velikim brojem preferencijskih glasova koje je osvojio u prvoj izbornoj jedinici, u koju ga je, na iznenađenje mnogih, pozicionirao upravo Plenković. On mu i jest omogućio da postane gradonačelnik pa lojalnost u ovom odnosu ne treba dovoditi u pitanje. U Zadru je pak Plenkovićev lojalni kadar Šime Erlić, mladi tehnokrat koji je vodio fondove EU-e u Plenkovićevoj vladi, dok je u Splitu to Tomislav Šuta koji tamošnji ogranak HDZ-a kao i Grad Split vodi po premijerovim napucima, pa Plenković može računati na njegovu odanost.

Glavni oponenti

U suprotnoj kategoriji, među HDZ-ovcima željnima promjene, prednjači, čini se, predsjednik Sabora Gordan Jandroković. Na nedavnom koalicijskom sastanku on je diplomatski prkosio Plenkoviću solidarizirajući se s Darijem Hrebakom, iako vrlo dobro zna da se šef HSLS-a već nekoliko puta zamjerio premijeru. To je pouzdan znak da je Plenkovićev autoritet u stranci oslabio. Hrebak je, naime, na sastanku odrješito rekao premijeru da Bjelovar nije dobio europski novac milošću Vlade, nego zato što je on kao gradonačelnik imao dobre projekte i planirao na vrijeme. I na sastancima HDZ-ova Predsjedništva Jandroković sjedi smrknut pored Plenkovića, a kad šef govori nešto važno, uopće ne gleda u njega. Govor tijela ne govori sve, ali govori dovoljno.
Željan je promjene zacijelo i Ivan Anušić. Kad smo posljednji put ministra obrane uopće vidjeli s Plenkovićem u kakvoj situaciji koja bi pokazivala da su u prisnijem odnosu? Kada daje izjave u ime Vlade, Anušić upadljivo izbjegava spomenuti premijera kao ključnog čovjeka. On vrlo dobro zna da je 2023. postao ministar obrane i potpredsjednik Vlade samo zato što ga je Plenković time htio ušutkati i ograničiti mu samostalnost te smanjiti moć u Slavoniji. Nije puki slučaj to što je njegova najvjernija suradnica, županica Nataša Tramišak, ovih dana izjavila da ne želi tuđi otpad u svojoj županiji. Anušić dobro pamti i poniženje koje mu je priredio Plenković kada je njegovu pouzdanicu Tramišak smijenio s ministarske dužnosti.

U prva dva mandata u svakom intervjuu, pa i gotovo svakoj izjavi, Davor Božinović, ministar unutarnjih poslova i potpredsjednik Vlade, isticao je Plenkovićevu ulogu. U trećem mandatu to se promijenilo. Teško je sjetiti se kad je posljednji put javno pohvalio šefa. Božinović bi se vjerojatno veselio da ga Plenković pošalje u NATO u Bruxelles ili na neko drugo ugodno veleposlaničko mjesto da predahne od tegobna rada i da više ne mora slušati ambicioznog i zahtjevnog šefa. Ako je ikad i bio fasciniran Plenkovićem, Božinović to odavna više nije.

Među hadezeovcima nije nikakva tajna da Plenković još od prvog mandata nimalo ne simpatizira ministra prometa i potpredsjednika Vlade Olega Butkovića. “Naslijedio” ga je od Karamarka i zato ga nikad nije primio u svoj krug povjerenja. Oduvijek Plenković zna da mu Butković nije istinski lojalan. Trpi ga samo zato što dobro kotira u Primorsko-goranskoj županiji. Butković je, kažu hadezeovci s velikim stranačkim stažem, među prvima koji bi Plenkovića gurnuli “niz štenge”. Plenkoviću je, reklo bi se, odan Branko Bačić, potpredsjednik Vlade i ministar graditeljstva, koji radi sve po premijerovim zapovijedima. No, upućeni kažu da je to samo privid, jer istinske lojalnosti tu nema. I Bačić priželjkuje promjenu, ali je dovoljno iskusan da ne trči pred rudo pa će do posljednjeg trenutka biti uz Plenkovića. Kad bude posve siguran da je Plenković izgubio moć, prisegnut će najjačem kandidatu za novog šefa stranke. Tako je preživio i nadživio Ivu Sanadera, Jadranku Kosor i Tomislava Karamarka.

Oprezni Sokol

Europarlamentarac Tomislav Sokol odnedavno se pritajio. Važno mu je da ostane u Bruxellesu i u HDZ-u pa ne želi riskirati nikakvim ispadima jer se opekao i osjetio Plenkovićev bijes kad je izjavio da na njegovu ženu, istaknutu članicu zagrebačkog HDZ-a, pritiske vrše ljudi na čelnim pozicijama u stranci. Zna da Plenković još ima moć i da bi ga mogao izbaciti iz HDZ-a. Sokol je strpljiv, lijepo živi u Bruxellesu i nada se da će Plenkovićeva era završiti prije nego što njemu istekne mandat u Europskom parlamentu. Priprema se za postplenkovićevsko doba i pazi da na Facebooku ne izlane kakvu iskrenu kritiku na račun svoje stranke.

Još je u drugom mandatu Plenković otpisao Šeksova posinka i svojeg gojenca Karla Resslera. Čim je Ressler otišao u Bruxelles, otkazao je slijepu poslušnost šefu. Prvi sukob s Plenkovićem imao je u raspravi o Istanbulskoj konvenciji. Plenković ju je gurao kako bi dokazao Bruxellesu da je pravi EPP-ovski, proeuropski premijer, a Ressler mu je oponirao kao najtvrđi konzervativac. Plenković mu je omogućio drugi mandat u Europskom parlamentu vjerojatno zato da ga udalji od sebe i makne iz domaće politike. Teško je sjetiti se Resslerove izjave iz novijeg doba u kojoj je spomenuo Plenkovića.

Prvi čovjek HVIDRA-e i dugogodišnji saborski zastupnik HDZ-a Josip Đakić sasvim sigurno Plenkovića nikada nije ni želio za šefa HDZ-a. Njemu je favorit zacijelo Anušić. Čim osjeti da Plenković gubi kontrolu nad strankom, kažu upućeni, vjerojatno se neće pretjerano suzdržavati u kritici njegova rada. Kad je riječ o Gordanu Grliću Radmanu, šefu diplomacije, među hadezeovcima s kojima smo razgovarali vlada mišljenje da on svojom nespretnošću prečesto privlači pozornost i izaziva lavinu negativnih komentara u javnosti te da je premijer toga itekako svjestan. Otkako ga je Plenković postavio za ministra vanjskih poslova, Grlić Radman gleda u njega kao u vrhovnog pokrovitelja i zaštitnika. No jasno mu je, kao što je jasno i cijeloj hrvatskoj javnosti, da je pravi ministar vanjskih poslova Plenković. Sada kad se počelo govoriti da bi ga premijer mogao smijeniti i imenovati veleposlanikom u nekoj manje važnoj zemlji, vrlo vjerojatno više ne vidi u Plenkoviću šefa kojega je dosad idealizirao i javno častio komplimentima u svakoj prigodi.