HRVATSKI BRANITELJI IZVAN VUKOVARA – progonstvo i stradanje Slunja, Saborskog, Rakovice i Cetingrada 1991.
Više od 15.000 ljudi iz širega slunjskog područja bilo je prisiljeno napustiti domove. Njihova priča obuhvaća obranu, pad mjesta, odlazak preko Bosne i Hercegovine i godine provedene u progonstvu

Studeni 1991. u hrvatskom se sjećanju povezuje s Vukovarom i Škabrnjom, ali slunjski kraj ima vlastite datume stradanja i progonstva. Saborsko je napadnuto i okupirano 12. studenoga, odlazak Rakovčana u progonstvo obilježava se 15. studenoga, a Slunj je pao 16. studenoga. Borbe za Cetingrad trajale su do kraja mjeseca.
Ovo nije kronologija događaja od 18. studenoga. Riječ je o zasebnim sudbinama stanovnika i branitelja susjednih mjesta, čiji se ratni put odvijao različitih dana. Nekadašnja općina Slunj obuhvaćala je područje današnjega Grada Slunja te općina Cetingrad i Rakovica; Saborsko je susjedno mjesto s vlastitom ratnom kronologijom.

SLUNJ: 104 DANA OBRANE I PUT PREMA SIGURNOSTI
Slunj je od kolovoza 1991. bio u okruženju. Grad je branilo oko 700 pripadnika Zbora narodne garde i policije, suočenih s višestruko nadmoćnijim neprijateljem i kroničnim nedostatkom oružja i opreme. Grad je ostao bez struje i vode, a opskrba hranom i streljivom bila je otežana.
Ujutro 16. studenoga počeo je snažan napad na Slunj. Nakon prodora neprijateljskih snaga obrana se povlačila, a stanovništvo je napuštalo domove. Cesta prema slobodnom hrvatskom području bila je presječena, pa je glavni pravac izvlačenja vodio preko Bosne i Hercegovine, prema Velikoj Kladuši i Cazinu. Taj se pravac pamti kao „put spasa“.
Procjene o broju prognanih odnose se na šire područje Slunja i okolnih naselja, a ne samo na gradsko naselje Slunj. Ministarstvo hrvatskih branitelja navodi više od 15.000 ljudi prisiljenih napustiti domove, dok je Vlada u ranijem izvješću navela procjenu od 15.000 do 20.000 spašenih organiziranom evakuacijom. Odlazak se odvijao tijekom više dana: dio je stanovništva otišao i prije pada Slunja, a 16. studenoga označio je slom obrane i masovno progonstvo.
Za slunjsko se područje navode 352 poginula branitelja i civila, a za 16 osoba još se traga. Brojke podsjećaju da progonstvo nije bilo samo napuštanje kuća: mnoge obitelji izgubile su članove, domove i mogućnost da se vrate svojim mjestima sve do završetka okupacije.
SABORSKO: NAPAD, UBOJSTVA I PROGONSTVO 12. STUDENOGA
Saborsko je bilo pod napadima i u okruženju od kolovoza 1991. Nakon približno stotinu dana obrane, 12. studenoga uslijedio je napad iz više smjerova. Obrana je slomljena, stanovnici su protjerani, a civili koji su ostali u mjestu ubijeni. Selo je opljačkano i spaljeno, a župna crkva sv. Ivana Nepomuka razorena.
Općina Saborsko u objavi povodom 35. obljetnice navela je da je toga dana život izgubila 41 osoba, a da je ukupan broj poginulih i ubijenih tijekom obrane i stradanja Saborskog 51. U ranijem izvještaju Ministarstva hrvatskih branitelja objavljen je drukčiji broj, pa uz zbirne podatke treba navesti i izvor.

Branitelji i stanovnici koji su napustili Saborsko krenuli su u progonstvo. Povratak je bio moguć tek nakon oslobađanja toga područja u operaciji Oluja 1995. godine. Iza njih su ostali razoreni domovi, crkva i groblje te obitelji koje su izgubile svoje najbliže.
RAKOVICA: ODLASCI U PROGONSTVO 15. STUDENOGA
U Rakovici se 15. studenoga obilježava kao Dan sjećanja na dan kada su Rakovčani morali napustiti domove i otići u progonstvo. Njihova se sudbina odvijala u istom ratnom prostoru kao i slunjska, ali nije vezana uz datum pada Slunja. Stanovnici Rakovice i okolnih mjesta također su odlazili prema Bosni i Hercegovini, a zatim tražili smještaj i sigurnost u Hrvatskoj ili drugim mjestima.
CETINGRAD: OBRANA SE NASTAVILA NAKON PADA SLUNJA
Cetingrad je nastavio pružati otpor i nakon pada Slunja. Službena kronologija Općine Cetingrad navodi da je posljednji napad počeo 27. studenoga, da su branitelji izdržali do sljedećega dana te da je mjesto palo 28. studenoga 1991. Drugi prikazi navode drukčiji datum završetka borbi, pa je važno uz svaki točan datum navesti izvor. Nakon zauzimanja mjesta stanovništvo je protjerano, a crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije minirana i srušena.

GODINE PROGONSTVA I POVRATAK
Za mnoge obitelji put iz slunjskog kraja vodio je preko Cazinske krajine. Mještani Cazina i okolice primali su prognanike u svoje domove i pomagali im u prvim danima nakon odlaska. Dio je obitelji potom stigao u Karlovac, Zagreb i druga mjesta. U Karlovcu su prognani Slunjani nastavili organizirati zajednički život: radile su škola i druge institucije, okupljali su se kroz sportske i vatrogasne udruge, a svećenici su ostali uz svoje župljane.
Povratak je počeo nakon oslobodilačkih operacija 1995. godine. Slunj je oslobođen 6. kolovoza, a Cetingrad 7. kolovoza. Povratak nije mogao vratiti živote, domove i godine provedene daleko od zavičaja, ali je omogućio obnovu mjesta i povratak dijela prognanih obitelji.
Na 18. studenoga obilježavaju se žrtve Vukovara i Škabrnje. Slunjski kraj pamti zasebne datume: Saborsko 12. studenoga, progonstvo Rakovčana 15. studenoga, pad Slunja 16. studenoga i borbe za Cetingrad krajem mjeseca. Njihova mjesta, žrtve i prognaničke sudbine pripadaju istoj povijesti obrane Hrvatske, ali svako ima svoju kronologiju.
Izvor:PHB











