LOGOR NEGOSLAVCI: Tko je bio zatočen, što je utvrđeno pred sudovima i koja pitanja ostaju bez odgovora

Negoslavci se u svjedočenjima, sudskim dokumentima i službenim evidencijama pojavljuju kao mjesto zatočenja, ispitivanja i zlostavljanja ljudi odvedenih s vukovarskog područja. Međutim, dostupni izvori ne opisuju jedan jasno omeđen logorski kompleks s jednim popisom zatočenika. Govore o više mjesta, različitim razdobljima i postupcima koji nisu obuhvatili sve žrtve.

Uoči projekcije dokumentarnog filma „Magistrala ratnog zločina – Logor Negoslavci”, koja je najavljena za četvrtak, 12. studenoga 2026. u 19 sati u Hrvatskom domu Vukovar, potrebno je razdvojiti svjedočenja, navode iz istraga, pravomoćno utvrđene činjenice i procjene udruga. Tek se tako može pokazati što je poznato, a da se pritom ne pripisuju sudovima zaključci koje nisu donijeli.

Više mjesta zatočenja, a ne jedan dokumentirani kompleks

Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora u svojoj evidenciji navodi da su zatočeni u Negoslavcima najprije dovođeni u školu na ispitivanje, a zatim premještani u podrume privatnih kuća. Prema toj evidenciji, u pojedinim podrumima bilo je približno od deset do pedeset ljudi. Udruga navodi da su zatočenici odvođeni i u druge logore na području Srbije.

Udruga procjenjuje da je kroz dva mjesta zatočenja u Negoslavcima prošlo oko tisuću ljudi te da je oko tristo ubijeno ili se vodi kao nestalo. To su procjene iz evidencije udruge, a ne brojke utvrđene pravomoćnim sudskim presudama ili potvrđene javno dostupnim cjelovitim državnim popisom zatočenika.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske zasebno je dokumentiralo sumnju da je 19. rujna 1991. u postaji milicije u Negoslavcima zlostavljano troje civila. Svjedok pred Haškim sudom govorio je o zatočenju u podrumu, ali nije naveo točnu zgradu. Zato nije opravdano taj podrum automatski poistovjetiti sa školom ili postajom milicije.

Što je posvjedočio Hajdar Dodaj

Hajdar Dodaj, hrvatski branitelj i jedan od preživjelih s Ovčare, pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju opisao je kako su on i još trojica muškaraca prebačeni u Negoslavce. U podrumu su, prema njegovu iskazu, proveli oko tri dana.

Dodaj je rekao da je ondje, uz njih četvoricu, bilo približno dvadeset civila i jedan ranjeni čovjek iz Varaždina na nosilima. Kazao je da su u prostoriji stalno bila trojica pripadnika JNA. Prema njegovu svjedočenju, vojnici su navečer civilima puštali glazbu, tjerali ih na ples i udarali ih.

Haški sud u predmetu protiv Mileta Mrkšića, Veselina Šljivančanina i Miroslava Radića zabilježio je da su četvorica muškaraca, među njima Dodaj, nakon događaja na Ovčari odvedena u Negoslavce. Taj je predmet, međutim, sudio za zločine na Ovčari. Iskaz o podrumu važan je dokaz o iskustvu zatočenika, ali presude za Ovčaru nisu presude za cjelokupni sustav zatočenja u Negoslavcima.

U arhivi logoraša navode se i muškarci, žene i djeca među zatočenima. Za cjelovitu poimeničnu potvrdu tih skupina u Negoslavcima nedostaje jedinstven javno dostupan popis koji bi se mogao provjeriti prema sudskim spisima i službenim evidencijama.

Istraga o zlostavljanju civila i pravomoćna presuda

Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku objavilo je 2. kolovoza 2021. da je pokrenulo istragu protiv pripadnika milicije tzv. SAO Krajine. Prema tadašnjoj osnovanoj sumnji, 19. rujna 1991. u postaji milicije u Negoslavcima trojica su civila, rođenih 1946., 1955. i 1950. godine, više sati zlostavljana. Dvojicu su, prema priopćenju, odveli iz zgrade i od tada im se gubi trag. Treći je izgubio svijest nakon udaraca te je ostavljen vezan za naslon stolice.

Priopćenje iz 2021. opisivalo je sumnju u istrazi, a ne tada već utvrđenu krivnju. Predmet je kasnije vođen pred Županijskim sudom u Osijeku pod brojem K-Rz-8/2022. Izvješće o praćenju suđenja Documente i rasporedi rasprava identificiraju optuženika kao Mirka Demonjića i predmet vode kao zločin u Negoslavcima i Petrovcima.

Županijski sud u Osijeku osudio je optuženika 29. prosinca 2022. na osam godina zatvora zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Visoki kazneni sud 6. rujna 2023. odbio je njegovu žalbu i potvrdio presudu. Vrhovni sud Republike Hrvatske 8. svibnja 2024. odbio je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. Riječ je, dakle, o pravomoćnoj osudi u predmetu koji obuhvaća više radnji i mjesta.

Javno dostupna drugostupanjska presuda potvrđuje osmogodišnju kaznu te opisuje sudski utvrđeno sudjelovanje u nezakonitim uhićenjima, zatvaranju i zlostavljanju civila nesrpske nacionalnosti tijekom razdoblja od sredine rujna do sredine studenoga 1991. U obrazloženju se navodi i zasebna točka koja se odnosi na seksualno nasilje nad maloljetnom civilnom osobom u Petrovcima. Identitet žrtve ne iznosi se u ovom tekstu.

Pravomoćna osuda važna je za utvrđivanje individualne odgovornosti u predmetu Negoslavci–Petrovci. Ona ne predstavlja presudu o svim mjestima zatočenja u Negoslavcima, svim zatočenicima ili cjelokupnom zapovjednom sustavu. Budući da javno dostupna drugostupanjska odluka ne iznosi cjelovit prikaz svake točke prvostupanjske presude, pojedine navode iz ranijeg priopćenja o istrazi ne treba bez uvida u taj prvostupanjski tekst predstavljati kao zasebno utvrđene sudske činjenice.

Što znače grobnice pronađene 2024. godine

Ministarstvo hrvatskih branitelja objavilo je da su 2024. na dvjema lokacijama kod Negoslavaca pronađeni posmrtni ostaci ukupno sedam osoba. Dvije su ekshumirane u rujnu, a pet iz masovne grobnice u studenome. Posmrtni ostaci identificirani su 2. prosinca 2024.

Prema Ministarstvu, dvije osobe iz prve grobnice bile su nasilno odvedene iz svojih domova u Vukovaru u rujnu 1991. Među osobama iz druge grobnice bili su otac i dva sina odvedeni s Jakobovca kod Sotina. Posljednji trag nestalih vezao se uz Negoslavce, a posmrtni ostaci pronađeni su na području uz cestu Vukovar–Negoslavci.

Mjesto pronalaska i posljednji poznati trag važni su za potragu i istragu, ali sami po sebi ne dokazuju da je svaka od tih sedam osoba prethodno bila zatočena u školi, postaji milicije ili podrumima u Negoslavcima. Za takav zaključak potrebni su dodatni dokazi o putu svake žrtve.

U službenim podacima pojavljuje se i razlika koju treba razjasniti. Priopćenje Ministarstva od 2. prosinca 2024. navodi da su među sedam identificiranih bile dvije osobe s braniteljskim statusom i pet civilnih žrtava. Izvješće istog Ministarstva iz travnja 2025. za grobnicu „Sramotin desni” navodi jednog hrvatskog branitelja i jednu civilnu osobu, a za „Sramotin lijevi” tri branitelja i dvije civilne osobe. Zbroj tih pojedinačnih podataka daje četiri branitelja i tri civila. U objavljenim dokumentima nije pronađeno objašnjenje razlike.

Pitanja koja još čekaju odgovor

Dokumentacija i sudske odluke potvrđuju da su ljudi bili zatočeni u Negoslavcima, da je postojao više od jednog mjesta zatočenja, da je u postaji milicije dokumentirano zlostavljanje civila te da je jedan postupak za ratni zločin u predmetu Negoslavci–Petrovci završio pravomoćnom osudom. Ipak, i dalje nedostaju ključni dijelovi ukupne rekonstrukcije.

• Ne postoji javno dostupan, cjelovit popis zatočenika s datumima dolaska, premještanja i puštanja ili odvođenja.

• Nije utvrđen potpuni popis zgrada i privatnih prostora koji su korišteni za zatočenje, niti se za svaki iskaz može pouzdano odrediti točna lokacija.

• Nije javno razjašnjena sudbina dvojice civila odvedenih iz postaje milicije 19. rujna 1991., niti su u priopćenju DORH-a objavljena njihova imena.

• Za sedam osoba pronađenih 2024. kod Negoslavaca u pregledanim javnim objavama nije pronađena optužnica koja bi imenovala počinitelje njihova odvođenja, ubojstva ili ukopa.

• Nije razjašnjena razlika između službenog zbroja dvije braniteljske i pet civilnih žrtava iz prosinca 2024. te raspodjele četiri branitelja i tri civila iz izvješća Ministarstva iz travnja 2025.

• Nije dovršena javno dostupna rekonstrukcija odgovornosti stražara, ispitivača i nadređenih za različita mjesta zatočenja. Pravomoćna osuda u jednom predmetu ne odgovara sama po sebi na pitanje kako je djelovala cijela mreža.

Zato se o Negoslavcima može govoriti na temelju dokumenata, iskaza i sudskih odluka, ali ne i iznositi jednu konačnu brojku zatočenih ili žrtava kao da je sudski utvrđena. Svako novo svjedočenje, pronađeni dokument ili identifikacija može dopuniti sliku; do tada valja jasno navesti što je čiji dokaz i što još nije utvrđeno.

Izvori

1. ICTY, transkript svjedočenja Hajdara Dodaja, 8. ožujka 2006.

2. ICTY, presuda u predmetu Mrkšić i drugi, 27. rujna 2007.

3. DORH, priopćenje o istrazi protiv 59-godišnjaka, 2. kolovoza 2021.

4. Visoki kazneni sud RH, I Kž-rz-16/2023-11, 6. rujna 2023.

5. Vrhovni sud RH, III Kr-48/2024-3, 8. svibnja 2024.

6. Documenta, Izvještaj o praćenju suđenja za ratne zločine za 2023. godinu

7. D.I.C. Veritas, raspored rasprava i predmet Mirka Demonjića

8. Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora, evidencija za Negoslavce

9. Ministarstvo hrvatskih branitelja, pronalazak masovne grobnice kod Negoslavaca, 8. studenoga 2024.

10. Ministarstvo hrvatskih branitelja, identifikacija sedam osoba, 2. prosinca 2024.

11. Ministarstvo hrvatskih branitelja, izvješće o provedbi aktivnosti u postupku traženja nestalih, travanj 2025.

12. Hrvatski dom Vukovar, najava filma „Magistrala ratnog zločina – Logor Negoslavci”