RATNI ZLOČINI BEZ PRAVOMOĆNOG EPILOGA (2)

U Negoslavcima su 1991. djelovala mjesta zatočenja u školi i podrumima privatnih kuća, ondje su dovođeni zarobljeni hrvatski branitelji i civili, a na području Sramotina 2024. pronađene su dvije grobnice sa sedam žrtava. Iako MUP i DORH provode istrage, javnosti još nije poznata optužnica koja bi obuhvatila sustav zatočenja, ubojstva pronađenih žrtava i odgovornost zapovjednog lanca.

Negoslavci, selo južno od Vukovara, u dokumentima, svjedočanstvima i evidencijama nestalih pojavljuju se kao jedno od ključnih, ali još nedovoljno istraženih mjesta ratnih zločina na vukovarskom području. Tijekom 1991. u selu su djelovali pripadnici JNA, lokalne Teritorijalne obrane i srpskih paravojnih postrojbi. U školu i podrume privatnih kuća dovođeni su zarobljeni hrvatski branitelji i civili, ondje su ispitivani i zlostavljani, a dijelu zatočenika nakon odvođenja izgubio se svaki trag.

Više od tri desetljeća poslije, 2024. godine, na području Sramotina kod Negoslavaca pronađene su dvije grobnice s posmrtnim ostacima sedam osoba. Njihovo pronalaženje materijalno je potvrdilo ono na što su obitelji nestalih i bivši zatočenici godinama upozoravali: Negoslavci nisu bili samo usputna postaja prema drugim mjestima zatočenja, nego mjesto na kojem su ljudi držani, zlostavljani, ubijani i potajno pokapani.

Drugi nastavak serijala „Ratni zločini bez pravomoćnog epiloga“ obrađuje isključivo Negoslavce i zločin neposredno povezan s pripadnicima tamošnje Teritorijalne obrane na prometnici prema Oroliku. Cilj je utvrditi što se prema dostupnim izvorima događalo u samim Negoslavcima, tko su poznate žrtve, protiv koga su pokrenuti postupci i zašto još nema cjelovite optužnice ni pravomoćnog sudskog epiloga.

Negoslavci kao stožerno mjesto JNA i srpskih postrojbi

Negoslavci su se 1991. nalazili u neposrednoj pozadini napada na Vukovar. Monitorica suđenja za ratne zločine Veselinka Kastratović iz Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek izjavila je da su Negoslavci bili mjesto u koje su ljudi odvođeni te da se ondje nalazilo sjedište operativne zone i zapovjedno mjesto Mile Mrkšića, zapovjednika 1. gardijske motorizirane brigade JNA. Njezina je ocjena da velik dio onoga što se događalo u Negoslavcima nikada nije otkriven.

Svjedočanstva bivših zatočenika koja je objavilo Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora daju konkretniji opis. Prema toj građi, zarobljenici su najprije dovođeni u školu, gdje su ispitivani, a potom raspoređivani u podrume privatnih kuća. U pojedinim podrumima bilo je između deset i pedeset ljudi. Udruga navodi da je jedan dio mjesta zatočenja bio pod nadzorom JNA, a drugi pod nadzorom srpskih paravojnih postrojbi.

Zatočenici su, prema objavljenim iskazima, imali ruke vezane žicom ili plastikom. Tijekom odvođenja na ispitivanja vezane su im i oči. Opisivali su premlaćivanja, ponižavanja, prijetnje smrću i prisiljavanje da priznaju ono za što su ih ispitivači optuživali. Preživjeli su iz Negoslavaca prevoženi prema Šidu te dalje u logore na području Srbije.

U jednom od objavljenih svjedočanstava, preuzetom iz knjige dr. Jurja Njavre „Glava dolje – ruke na leđa“, govori se o „dva zatvora, dva mučilišta“ u Negoslavcima. Svjedok razlikuje dio pod nadzorom vojske i dio pod nadzorom četničke postrojbe, u kojem su zatočenici i ranjenici posebno teško premlaćivani i mučeni. Drugi iskazi opisuju odvođenja cijelih obitelji iz vukovarskih kuća u „sabirni centar“ u Negoslavcima.

Koliko je ljudi prošlo kroz mjesta zatočenja?

Hrvatsko društvo logoraša navodi procjenu da je od početka rujna do prosinca 1991. kroz dva mjesta zatočenja u Negoslavcima prošlo približno tisuću ljudi te da je oko 300 osoba ubijeno ili se vodi kao nestalo. Te brojke ne smiju se prikazivati kao pravomoćno utvrđena činjenica. Riječ je o procjeni udruge utemeljenoj na svjedočanstvima i prikupljenoj građi, dok u javno dostupnim izvješćima DORH-a nije pronađena jedinstvena optužnica ili presuda koja bi potvrdila takav ukupan broj.

To, međutim, ne znači da su svjedočanstva bez dokazne vrijednosti. Ona potvrđuju obrazac i mjesta na kojima su ljudi držani, a kasniji pronalazak grobnica pokazuje da su navodi o nestancima i mogućim ubojstvima na području Negoslavaca zahtijevali mnogo raniju i opsežniju kaznenu istragu. Problem je u tome što se javno dostupni državnoodvjetnički predmeti odnose na pojedinačne žrtve i osumnjičenike, dok sustav zatočenja kao cjelina — objekti, zapovjednici, čuvari, ispitivači, prijevozi i mjesta ukopa — nije predstavljen u jedinstvenom javno dostupnom predmetu.

Ni javni popis svih ljudi koji su prošli kroz školu i podrume u Negoslavcima nije pronađen. Bez takvog popisa nije moguće usporediti iskaze preživjelih, evidencije razmjena, popise nestalih i rezultate ekshumacija. Upravo zato procjena od tisuću zatočenih i 300 ubijenih ili nestalih mora ostati otvoreno istraživačko pitanje, a ne broj koji se prepisuje bez objašnjenja.

DORH potvrdio istrage za zlostavljanja u Negoslavcima

U objedinjenom izvješću DORH-a o ratnim zločinima na širem vukovarskom području navode se najmanje dva kaznena predmeta koja uključuju radnje počinjene u Negoslavcima. Problem je što su ti događaji u službenim izvješćima spojeni s radnjama u drugim mjestima, pa iz njih nije moguće sastaviti potpunu bilancu zločina počinjenih samo u Negoslavcima.

Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku 7. prosinca 2021. proširilo je istragu protiv okrivljenika označenog inicijalima I. K. zbog sumnje da je u listopadu 1991. sudjelovao u nezakonitom uhićenju, zatvaranju i zlostavljanju jedne civilne osobe u Negoslavcima i još jednom mjestu. DORH je objavio da je istraga 15. veljače 2023. prekinuta jer je osumnjičenik nedostupan hrvatskom pravosuđu.

Prekid istrage ne znači da je osumnjičenik oslobođen niti da je državno odvjetništvo utvrdilo kako zločina nije bilo. To znači da postupak nije mogao biti dovršen zbog njegove nedostupnosti. U posljednjem DORH-ovu objedinjenom izvješću, koje prikazuje promjene zaključno s 30. listopada 2025., nije objavljeno da je osumnjičenik postao dostupan ili da je istraga nastavljena.

Drugi predmet odnosi se na Mirka Demonjića. DORH je naveo da je od sredine rujna do kraja listopada 1991. sudjelovao u nezakonitim uhićenjima, zatvaranju i zlostavljanju osoba nesrpske nacionalnosti te da je u Negoslavcima i drugom mjestu zlostavljao troje civila. Optužnica je podignuta 27. srpnja 2022., a Županijski sud u Osijeku 29. prosinca iste godine nepravomoćno ga je osudio na osam godina zatvora za skup kaznenih radnji obuhvaćenih optužnicom.

Visoki kazneni sud 1. ožujka 2023. ukinuo je tu prvostupanjsku presudu i naložio ponovno suđenje. U pregledanim javno dostupnim izvorima nije pronađena potvrda da je u ponovljenom postupku donesena nova pravomoćna presuda. Demonjić se stoga ne može navoditi kao pravomoćno osuđena osoba za zlostavljanja počinjena u Negoslavcima.

Tko je osuđen za zločine počinjene u Negoslavcima?

Prema javno dostupnim službenim dokumentima i izvješćima o praćenju suđenja pregledanima do 25. srpnja 2026., nije pronađena potvrda pravomoćne osuđujuće presude koja bi se isključivo odnosila na sustav zatočenja, zlostavljanja, ubojstva i prikrivanje tijela u Negoslavcima. Mirko Demonjić bio je prvostupanjski osuđen u predmetu koji obuhvaća i zlostavljanje civila u Negoslavcima, ali je ta presuda ukinuta i određeno je ponovno suđenje. Istraga protiv I. K. prekinuta je zbog njegove nedostupnosti. Za sedam žrtava pronađenih 2024. kod Negoslavaca javnosti nije priopćeno da je protiv konkretne osobe podignuta optužnica za njihovo odvođenje, ubojstvo ili prikrivanje tijela. Odgovor je zato jasan: dostupni izvori ne potvrđuju cjelovit pravomoćni epilog za zločine počinjene u Negoslavcima.

Ubojstvo radnika VUPIK-a na cesti iz Negoslavaca

Zaseban zločin neposredno je povezan s pripadnicima TO Negoslavci i prostorom uz selo. Dana 29. srpnja 1991. oko 6.45 sati, na cesti D57 između Negoslavaca i Orolika, nedaleko od skretanja za Svinjarevce, napadnut je kombi VUPIK-a u kojem su šestorica radnika išla na posao.

Prema kriminalističkom istraživanju Ravnateljstva policije, pripadnici TO Negoslavci skriveni u kukuruzištu otvorili su rafalnu paljbu po civilnom vozilu. Ubijeni su 41-godišnji i 21-godišnji radnik. Trojica radnika, tada u dobi od 37, 51 i 44 godine, ranjena su vatrenim oružjem, dok je 22-godišnjak zadobio lakše ozljede pri slijetanju kombija u jarak. Počinitelji su se nakon pucnjave udaljili u smjeru Negoslavaca.

Policija je tek 18. siječnja 2022. uhitila tada 65-godišnjeg hrvatskog državljanina, 1991. pripadnika TO Negoslavci. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku provelo je njegovo prvo ispitivanje i otvorilo istragu, a Županijski sud u Osijeku odredio mu je istražni zatvor zbog opasnosti od bijega i utjecaja na svjedoke. Službene institucije nisu objavile njegovo puno ime.

U dostupnim kasnijim priopćenjima nije pronađena potvrda da je za taj zločin podignuta optužnica ili donesena presuda. Ostali sudionici napada i dalje su u službenom opisu označeni kao nepoznati počinitelji. Ni imena šestorice napadnutih radnika nisu objavljena u priopćenjima MUP-a i DORH-a, nego samo njihova dob i posljedice napada.

Ovaj predmet pokazuje koliko je vremena izgubljeno: između zločina i uhićenja prošlo je više od trideset godina. Javnost je nakon otvaranja istrage ostala bez odgovora je li istraga završena, je li optužnica odbačena ili podignuta te zbog čega ostali pripadnici skupine nisu identificirani.

Dvije grobnice na području Sramotina

Najvažniji materijalni dokaz o zločinima povezanima s Negoslavcima pronađen je 2024. godine. Službeno izvješće Ministarstva hrvatskih branitelja navodi dvije lokacije: pojedinačnu grobnicu „Negoslavci, Sramotin desni“ i masovnu grobnicu „Negoslavci, Sramotin lijevi“.

Grobnica Sramotin desni otkrivena je u rujnu 2024. U njoj su pronađeni posmrtni ostaci dvojice muškaraca. Identificirani su 2. prosinca 2024. kao osobe nasilno odvedene iz Vukovara u rujnu 1991.

Masovna grobnica Sramotin lijevi pronađena je u studenome 2024. Probna iskapanja počela su 30. rujna, a prije pronalaska posmrtnih ostataka pregledano je oko 11.000 četvornih metara zemljišta. Tijela petorice muškaraca srednje i starije dobi pronađena su na dubini od približno 1,2 metra. Ministarstvo je grobnicu označilo kao primarnu, što znači da prema tadašnjoj stručnoj procjeni tijela nisu naknadno premještena s drugog mjesta ukopa.

Petorica su identificirana kao ljudi nasilno odvedeni s farme Jakobovac u jesen 1991. Među njima su bili otac i dvojica sinova, zajedno odvedeni 18. studenoga iz obiteljskog doma na Jakobovcu kod Sotina. Prema javno prenesenoj izjavi ministra hrvatskih branitelja, jedan od sinova bio je hrvatski branitelj, dok su otac i drugi sin bili civili. Među pronađenima je i Ante Korač, čiji je identitet javno objavio njegov unuk Igor Korač nakon 33 godine potrage. Jedna od žrtava bila je podrijetlom iz Bosne i Hercegovine i radila je na farmi Jakobovac.

Dva službena izvora, dvije različite podjele žrtava

Kod broja i statusa pronađenih žrtava postoji nesklad između dviju službenih objava Ministarstva hrvatskih branitelja. U priopćenju od 2. prosinca 2024. navedeno je da su među sedam identificiranih bila dvojica hrvatskih branitelja i pet civilnih žrtava. U službenoj prezentaciji Ministarstva iz travnja 2025. za Sramotin desni navode se jedan branitelj i jedan civil, a za Sramotin lijevi trojica branitelja i dvojica civila. Zbroj prema toj prezentaciji iznosi četiri hrvatska branitelja i tri civila.

Razlika nije beznačajna i ne može se riješiti proizvoljnim izborom jedne brojke. Moguće je da je nakon identifikacije naknadno usklađen status pojedinih osoba u službenim evidencijama, ali u pregledanim objavama nije pronađeno objašnjenje promjene. Zato je najpreciznije navesti neupitnu činjenicu da je pronađeno i identificirano sedam osoba, uz jasnu napomenu da se dvije službene objave razlikuju u njihovoj podjeli na branitelje i civile.

Ministarstvo u glavnom priopćenju nije objavilo imena svih sedam žrtava. Javno je, preko obitelji, potvrđeno ime Ante Korača, ali potpuni poimenični popis nije pronađen u pregledanim službenim dokumentima. Zbog pijeteta prema obiteljima i točnosti baze, imena se ne smiju rekonstruirati nagađanjem.

Tko je znao za grobnice i zašto se šutjelo 33 godine?

Obje grobnice pronađene su na temelju informacija Sigurnosno-obavještajne agencije. Taj podatak pokazuje da lokacije nisu otkrivene slučajnim građevinskim radovima, nego ciljanim prikupljanjem i provjerom informacija. Istodobno otvara pitanje tko je 1991. sudjelovao u ukopu i tko je sljedeće 33 godine znao gdje su žrtve.

Predsjednica Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja Ljiljana Alvir nakon identifikacije izjavila je da su oni koji su znali gdje se tijela nalaze desetljećima šutjeli. Pozvala je sve koji imaju informacije o drugim grobnicama da ih napokon dostave nadležnim tijelima.

Ministarstvo hrvatskih branitelja u studenome 2024. objavilo je da pronađene grobnice predstavljaju dokaz zločina o kojem MUP i DORH provode istrage. Unatoč tome, u javno dostupnim objavama nije pronađeno priopćenje o imenovanim osumnjičenicima, otvaranju posebne istrage ili podizanju optužnice za sedam osoba pronađenih na Sramotinu.

Zašto Negoslavci još nemaju pravomoćni epilog?

Prvi razlog je kasno pronalaženje posmrtnih ostataka. Tijela sedam žrtava pronađena su tek nakon 33 godine. Tek tada su istražitelji dobili mogućnost sudsko-medicinske obrade, utvrđivanja identiteta, načina smrti i povezivanja žrtava s mjestom nestanka.

Drugi razlog je nedostupnost osumnjičenika. DORH je izrijekom objavio da je istraga protiv I. K. prekinuta jer nije dostupan hrvatskom pravosuđu. Bez njegova ispitivanja i nazočnosti istraga nije završila meritornom odlukom.

Treći razlog su nepoznati supočinitelji. U napadu na radnike VUPIK-a uz jednog osumnjičenika spominje se više nepoznatih pripadnika TO Negoslavci. Kod mjesta zatočenja ne postoji javno objavljen popis čuvara i ispitivača, dok za grobnice nije priopćeno tko je osumnjičen za ubojstva i ukop.

Četvrti razlog je fragmentiranost predmeta. DORH radnje počinjene u Negoslavcima prikazuje u predmetima koji obuhvaćaju i druga mjesta. Zbog takvog vođenja predmeta javnost ne može jednostavno utvrditi koliko se žrtava, osumnjičenika, optužnica i presuda odnosi upravo na Negoslavce.

Peti razlog je nedostupnost vojnih i sigurnosnih podataka iz Srbije. Ministarstvo hrvatskih branitelja navodi da je JNA nakon okupacije sudjelovala u asanaciji terena te da se dokumenti o sudbini nestalih mogu nalaziti u beogradskim arhivima. Bez zapovijedi, operativnih dnevnika, popisa postrojbi, evidencija prijevoza i podataka o asanaciji teško je rekonstruirati zapovjednu i logističku odgovornost.

Šesti razlog je nedovoljna javna transparentnost. DORH-ova objedinjena izvješća objavljuju samo predmete u kojima se od prethodnog izvješća dogodila promjena. Izostanak predmeta iz novijeg izvješća zato ne znači nužno da je istraga obustavljena, ali javnosti ne daje odgovor je li predmet aktivan, u zastoju ili pred donošenjem odluke.

Negoslavci nisu zatvorena stranica

Za Negoslavce danas postoji dovoljno podataka da se potvrdi obrazac: ljudi su u selo dovođeni, zatvarani u školu i privatne podrume, ispitivani i zlostavljani; dio njih odvožen je dalje, a dijelu se gubio svaki trag. Na prometnici uz mjesto pripadnici TO Negoslavci napali su civilni kombi i ubili dvojicu radnika. Na području Sramotina pronađeno je sedam žrtava čiji je posljednji trag bio vezan uz Negoslavce.

Ono što nedostaje jest cjelovita kaznena odgovornost. Nema javno dostupne optužnice koja bi obuhvatila sustav zatočenja u selu, zapovjednike, čuvare i ispitivače. Nema objavljenog pravomoćnog epiloga za ubojstvo radnika VUPIK-a. Nema objavljenih osumnjičenika za ubojstvo i ukop sedam osoba pronađenih 2024. Ne postoji ni javno usklađen službeni podatak o tome koliko je među tih sedam žrtava bilo branitelja, a koliko civila.

Zato Negoslavci nisu samo mjesto ratnog sjećanja. Oni su aktivan istražni i pravosudni dug: prema pronađenim žrtvama, preživjelim zatočenicima i obiteljima koje su 33 godine čekale da dobiju makar odgovor gdje su njihovi najbliži.

Članak obrađuje samo zločine počinjene u Negoslavcima i neposredno povezani napad pripadnika TO Negoslavci na cesti prema Oroliku.

Izvori: DORH – postupanje protiv počinitelja ratnih zločina na širem vukovarskom području, stanje 30. listopada 2025. | DORH – izvješće sa stanjem 23. listopada 2023., predmeti koji uključuju zločine u Negoslavcima | DORH – ispitivanje osumnjičenika za napad na radnike VUPIK-a | Županijski sud u Osijeku – određivanje istražnog zatvora u predmetu napada na radnike VUPIK-a | Ravnateljstvo policije – kriminalističko istraživanje napada na kombi VUPIK-a | Ministarstvo hrvatskih branitelja – pronalazak masovne grobnice kod Negoslavaca | Ministarstvo hrvatskih branitelja – identifikacija sedam žrtava | Ministarstvo hrvatskih branitelja – službeno izvješće o grobnicama Sramotin desni i Sramotin lijevi | Ministarstvo hrvatskih branitelja – pronalazak posmrtnih ostataka i pitanje arhiva u Beogradu | HDLSKL – svjedočanstva o zatočenju u Negoslavcima | Radio Slobodna Europa – Negoslavci kao mjesto odvođenja i sjedište operativne zone | Izvješće o praćenju suđenja za ratne zločine 2023. – ukidanje prvostupanjske presude Mirku Demonjiću | Narod.hr – javna potvrda identiteta Ante Korača nakon identifikacije