Srpski logori u Hrvatskoj (7): Velepromet – hangari u Vukovaru pretvoreni u logor mučenja, odvođenja i ubojstava

Velepromet nije bio skriven iza zidova zatvora negdje daleko od Vukovara.

Nalazio se u samom gradu, na Sajmištu, u kompleksu skladišta i metalnih hangara trgovačkog poduzeća. Upravo su ti objekti tijekom sloma obrane Vukovara pretvoreni u mjesto u koje su dovođene stotine, a potom tisuće ljudi.

Prema podacima koje je Grad Vukovar objavio na temelju evidencije Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, Velepromet je kao mjesto zatočenja otvoren u rujnu 1991., a zatvoren u ožujku 1992. godine. Kroz njega je, prema toj evidenciji, prošlo oko 10.000 hrvatskih branitelja i civila

Ljude su dovodili iz podruma, skloništa i bolnice

Najveći val zatočenika stigao je nakon sloma obrane grada.

Haaško sudsko vijeće u predmetu Mile Mrkšić, Miroslav Radić i Veselin Šljivančanin utvrdilo je da je 19. studenoga 1991. većina civila koja se nalazila u vukovarskoj bolnici prevezena autobusima JNA u Velepromet, koji je presuda opisala kao veliko skladište u blizini.

Ondje su istodobno završavali ljudi iz drugih dijelova razorenog grada.

Obitelji su razdvajane. Muškarci su izdvajani radi ispitivanja, dok su među zatočenicima bili civili, žene, stariji ljudi, ali i zarobljeni pripadnici hrvatskih obrambenih snaga. Hrvatski državni odvjetnički spisi danas izrijekom govore o civilima zatočenima u prostorijama poduzeća Velepromet nakon okupacije Vukovara.

19. studenoga – u Veleprometu se već ubijalo

Haaška presuda donosi posebno važan podatak.

Pri razmatranju odluka zapovjednika Operativne grupe Jug Mile Mrkšića 20. studenoga 1991., Sudsko vijeće utvrdilo je da je Mrkšić toga dana već bio obaviješten o ubojstvima koja su se prethodnog dana dogodila u Veleprometu.

To je jedan od najsnažnijih međunarodno sudski potvrđenih podataka o Veleprometu.

Dakle, ne radi se samo o svjedočenjima koja su nastala godinama nakon rata. Međunarodni kazneni sud utvrdio je da su informacije o ubojstvima u Veleprometu već tada stigle do vrha zapovjedništva JNA na vukovarskom području

Hangari u kojima su ljudi čekali što će se s njima dogoditi

Za zatočenike boravak u Veleprometu nije značio samo čekanje na transport.

DORH-ovi predmeti govore o ispitivanjima, premlaćivanjima, fizičkom i psihičkom zlostavljanju te ubojstvima. U jednom od aktualno dokumentiranih predmeta državno odvjetništvo tereti pripadnika srpskih paravojnih formacija da je između 18. i 21. studenoga 1991. zajedno s drugim pripadnicima postrojbi zlostavljao jedanaest civila zatočenih u Veleprometu i njegovoj neposrednoj blizini, pri čemu su dvojica zatočenika umrla.

U drugom predmetu DORH navodi da je između 18. i 20. studenoga u prostorijama Veleprometa bio zatvoren veći broj vukovarskih civila koje su pripadnici srpskih paravojnih formacija ispitivali i fizički zlostavljali. Za osumnjičenikom V.B. raspisani su međunarodna tjeralica i europski uhidbeni nalog, a istraga je zbog njegove nedostupnosti prekinuta u svibnju 2024.

Koliko je ljudi prošlo kroz Velepromet?

Brojke treba navoditi s izvorom jer nisu sve nastale istom metodologijom.

Grad Vukovar je 2014., pozivajući se na tadašnjeg predsjednika vukovarskog ogranka HDLSKL-a Zdravka Komšića, objavio procjenu da je kroz Velepromet prošlo oko 10.000 zarobljenih branitelja i civila, od kojih je oko 700 ubijeno.

Pet godina poslije Grad Vukovar u službenom izvješću s komemoracije navodi više od 10.000 zatočenih i 724 ubijene osobe, uz napomenu da se dio žrtava još vodio kao nestao.

Prema evidenciji i procjenama HDLSKL-a i Grada Vukovara, kroz Velepromet je prošlo više od 10.000 ljudi, dok se broj ubijenih navodi oko 700, odnosno 724 prema kasnijoj vukovarskoj evidenciji.

To ne treba prikazivati kao konačnu poimenično sudski utvrđenu bilancu svih žrtava.

Spomen-ploča danas stoji na mjestu zatočenja

Je li za Velepromet doista „nitko odgovarao“?

Ovdje dolazimo do podatka koji se u javnosti često pojednostavljuje.

Na komemoracijama se godinama mogla čuti tvrdnja da za Velepromet nitko nije odgovarao. Međutim, službeno izvješće Državnog odvjetništva pokazuje da to nije potpuno točno.

DORH navodi da je Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku još 1996. podiglo optužnicu protiv većeg broja osoba zbog ratnog zločina nad civilima u Veleprometu. Županijski sud u Vukovaru 2000. godine proglasio je krivima 13 optuženika, kojima su izrečene kazne od pet do dvadeset godina zatvora.

U zasebnom predmetu, zbog zlostavljanja u Veleprometu, Županijski sud u Vukovaru 8. studenoga 2000. proglasio je krivim i osobu označenu inicijalima D.Č. te joj izrekao 20 godina zatvora.

DORH-ova dokumentacija bilježi i druge postupke, među njima optužnice i istrage zbog odvođenja zatočenika iz Veleprometa, zlostavljanja i ubojstava.

Dakle, točno je da velik dio zločina i pojedinačnih sudbina nije dobio potpuni pravosudni epilog, ali nije točno da za zločine u Veleprometu nikada nije izrečena nijedna osuđujuća presuda.

To je važna ispravka koja ovom serijalu daje dokumentarnu vrijednost.

Istrage traju i desetljećima poslije

Najnovije cjelovito izvješće DORH-a o širem vukovarskom području prikazuje stanje na 30. listopada 2025. i pokazuje da Velepromet još nije zatvoreno poglavlje hrvatskog pravosuđa.

Jedan osumnjičenik tereti se za zlostavljanje 11 civila, od kojih su dvojica umrla, ali je nedostupan hrvatskim tijelima. U drugom predmetu osumnjičenik za ispitivanje i fizičko zlostavljanje zatočenika također je nedostupan, zbog čega su istrage prekinute, a za njima su raspisane međunarodne mjere traganja.

To pokazuje i glavni problem procesuiranja zločina Veleprometa: protek vremena, smrt pojedinih osumnjičenika i svjedoka te nedostupnost osoba koje žive izvan Hrvatske.

Velepromet nije bio samo tranzitna stanica

Velepromet se ponekad opisuje kao „sabirni centar“ iz kojeg su ljudi odvođeni dalje.

Takav naziv ne smije prikriti ono što dokumenti potvrđuju.

Ljudi su ondje bili zatočeni.

Ljudi su ondje premlaćivani i mučeni.

Ljudi su iz hangara izvođeni.

A ljudi su ondje i ubijani. Haaško sudsko vijeće izrijekom je utvrdilo da je Mile Mrkšić 20. studenoga već imao informaciju o ubojstvima počinjenima prethodnog dana u Veleprometu.

Hangari koji su ostali svjedočiti

Velepromet je danas jedno od rijetkih mjesta na kojem sama građevina još uvijek omogućuje razumijevanje razmjera onoga što se dogodilo.

Metalni hangari nisu rekonstrukcija.

To je prostor u kojem su ljudi bili zatočeni.

Zato njihovo očuvanje ima vrijednost koju ne može nadomjestiti ni najbolji spomenik. Grad Vukovar ondje svake godine organizira komemorativna događanja i odavanje počasti žrtvama.

A arhivske snimke iz studenoga 1991. omogućuju da današnje prazne hangare usporedimo s Veleprometom u danima kada je Vukovar upravo pao.

To je razlog zbog kojeg Velepromet mora ostati jedan od središnjih dokumentarnih lokaliteta Domovinskog rata – ne samo kao mjesto sjećanja nego i kao mjesto zločina čija potpuna sudska i povijesna rekonstrukcija još nije završena.