7. travnja 1995. – obljetnica operacije HV-a i HVO-a – SKOK 1

Na današnji dan prije 29 godina: Oslobađanjem 75 km² na Dinari započela je završna faza hrvatskih oslobodilačkih operacija

Dana 7. travnja 1995. godine, pod zapovjedništvom generala Ante Gotovine, započela je i u istom danu uspješno završena vojna operacija Hrvatske vojske i HVO-a – Skok 1. Ova jednodnevna akcija bila je ključan korak u nizu vojnih operacija koje će kulminirati u veličanstvenoj Oluji.

U operaciji su sudjelovale postrojbe 7. gardijske brigade "Pume" i 126. domobranske pukovnije iz Sinja, koje su probile neprijateljske položaje na planini Dinari te oslobodile 75 četvornih kilometara teritorija. Time su se hrvatske snage bočno proširile prema zapadu, osigurale položaje na Dinari i dodatno stabilizirale sigurnost Livanjskog polja.

Cilj operacije

Operaciji Skok 1 prethodila je Zima '94, tijekom koje su hrvatske snage zauzele većinu Livanjskog polja i strateške visove Dinare. No, položaji zauzeti do Badnjaka 1994. godine nisu bili dovoljno povoljni. Cilj operacije Skok 1 bio je dodatno osigurati i proširiti položaje na području Crvenih Greda i Zelenog Brda, približiti se selima Uništa i Cetina te spriječiti protunapad neprijatelja iz tog smjera.

Tijek operacije

Pripreme za operaciju počele su dan ranije, 6. travnja 1995., kada su se postrojbe 7. gardijske brigade i 126. pukovnije nalazile u punoj borbenoj spremi. Glavni napad izvela je 2. bojna 7. GBR “Puma”, dok je 3. bojna djelovala na pomoćnom pravcu, a 1. bojna nastavila s aktivnom obranom u svojoj zoni odgovornosti.

U ranim jutarnjim satima 7. travnja operacija Skok 1 započela je iznenadnim napadom. Bez većih teškoća, hrvatske snage ovladale su planiranim ciljevima. Ključna točka bila je zauzimanje strateški važnog vrha Veliki Bat, s kojeg se pružao vizualni nadzor nad samim gradom Kninom.

Posljedice i značaj

Nakon oslobodilačke akcije, hrvatske su snage stavile pod vatreni nadzor neprijateljska uporišta oko Uništa i Cetine. Pokušaji protunapada srpskih snaga, koji su kršili Zagrebački sporazum topničkim djelovanjem s hrvatskog teritorija, nisu uspjeli.

U operaciji su poginuli hrvatski vojnici, među njima Robert Raić (14. TRD HV) i Tomislav Krajnik iz Lobora, pripadnik 7. GBR – njihova žrtva ne smije biti zaboravljena.

Logistički preokret

Jedan od ključnih segmenata operacije bilo je probijanje cesta kroz izuzetno nepristupačne dijelove Dinare, čime je omogućeno dovoženje teškog naoružanja – topništva i tenkova – na visoke planinske položaje. Taj pothvat, kojeg je vodila inženjerija HV i HVO-a pod zapovjedništvom generala Ljube Ćesića Rojsa, predstavljao je ogroman strateški iskorak – Dinara je od nepristupačne prepreke postala glavna linija prilaza za buduće napredovanje hrvatskih snaga prema Kninu.

Nastavak djelovanja

Obrana dostignutih položaja održavala se do 13. travnja, kada su nastavljena ofenzivna djelovanja prema Crvenim Gredama. Dana 14. travnja, 3. bojna 7. GBR oslobodila je dodatnih 20 km² na Dinari, dodatno učvrstivši hrvatske pozicije.

Skok 1 bio je više od vojne pobjede – bio je ključni korak prema konačnom oslobođenju hrvatskog teritorija. Njegova važnost ne ogleda se samo u oslobođenom prostoru, već u preokretu koji je donio na strateškoj razini – i poruci da je konačna sloboda na vidiku.