09. lipnja 1991. Vlado Laučan – prva žrtva rata u Zapadnoj Slavoniji ubijena mučki hicem u leđa

Prva žrtva Domovinskog rata sa područja Zapadne Slavonije, grada Pakraca, ubijena je mučkom hicem iz šume u leđa. Njegovo ime je Vlado Laučan, bio je policajac, branitelj i dragovoljac Domovinskog rata u najteže vrijeme za opstanak hrvatskog naroda. Čak je i njegov pogreb bio obilježen prijetnjama četnika i lokalnih srpskih teritorijalaca. Četnici koji su se u napadima na Hrvate pozivali na ugroženost od fašista, antifašizam i „Titovu armiju“ – govor koji u Hrvatskoj ima odjek i 2019.godine.

 Vlado Laučan je svoj posao obavljao sa „srcem“, bez kalkulacije, bez vidljivog straha za svoj život – govori Miroslav Ivančić, predsjednik Udruge hrvatske policije branitelja Pakraca i Lipika. Ubijen na današnji dan 1991. godine, a do danas nitko nije odgovarao za taj zločin. Pakrac – središte velikosrpske pobune protiv Hrvatske Vlado Laučan rođen je 31. oujka1961. godine u Pakracu u hrvatskoj obitelji koja je u vremenu komunizma držala do vjere i svoga naroda, ističe Ivančić. Iako je Pakrac prije Domovinskog rata bio grad sa raznim nacionalnostima, relativnu većinu grada čine Srbi, kojih je prema popisu iz 1991. bilo 42,8%, dok je Hrvata bilo 37%. Slična situacija je bila iu Lipiku koji je pripadao općini Pakrac , gdje je živio jednak broj Hrvata i Srba, negdje oko 40%. Pakrac je odabran od velikosrba da bude središte pobune protiv Hrvatske, a Hrvatima. Česima i drugim stanovnicima namijenjena je bila grobna jama ili etničko čišćenje ako ste imali sreće preživjeti velikosrpski teror. Vlado sa svojom obitelji živi u Prekopakri koju čine uglavnom katolici Hrvati i nešto Čeha.

Vlado se s mladićima iz Pakraca javlja u obranu svog grada– Početkom demokratskih promjena u Hrvatskoj komplicira se situacija iu bivšoj općini Pakrac koju čine sadašnji gradovi Pakrac i Lipik. Srbi se organiziraju, a Hrvati naivno vjeruju da do rata neće doći. Razmišljaju “pa neće valjda oni pucati po nama, zajedno živimo, ženimo se međusobno, kumovi smo jedni drugima”… – priča Ivančić. Međutim, krajem veljače i početkom ožujka 1991. godine sve je postalo jasno. Vlado se kao i ostali mladići u Pakracu javlja da stane u obranu svog grada i domovine. – Vlado svoj posao obavlja u vrlo složenoj situaciji, miniraju se ulazna vrata župne crkve Uznesenja blažene Djevice Marije u Pakracu, kapelica Svetog Josipa na ulazu u Pakrac, kuće viđenijih Hrvata, noćima se čuju hitci iz vatrenog naoružanja, zvukovi helikoptera tzv. JNA, šire se informacije o oružjem, o napadu pobunjenih Srba skoro svaki vikend. To što su tada radili hrvatski policajci u Pakracu više nije bio posao policajca, već ratnika, tajnih službi, političara – naglašava Ivančić. U takvoj situaciji „rata bez objavljenog rata“, prisjeća se Ivančić, Vlado Laučan je 09.06.1991. godine u popodnevnim satima upućen sa kolegom na zadatak „kontrole prometa“ na prometnici između Pakraca i Daruvara, u šumovitom dijelu na skretanju za tzv. Toranjski put.

Hrvatski junak ubijen mučki: iz šume hicem u leđa– Moramo napomenuti da to nije bila klasična regulacija prometa, da netko ne bi pogrešno shvatio okolnosti, prije nego što bi se to moglo nazvati „kontrolni punkt“. U kasnim popodnevnim satima iz šume, hitcem u leđa ubijen je Vlado Laučan. Odmah je upućena Specijalna policija „Omege“ iz Bjelovara, izvršena je pretraga terena, ali nažalost ubojica nije otkrivena – ističe Ivančić te dodaje kako se među građanima brzo proširila priča o identitetu ubojice, no do danas nitko nije odgovarao za taj zločin. – Ni sahrana nije protekla u ozračju mira i pijeteta prema žrtvi, puštane su informacije o napadu na pogrebnu povorku i slično, međutim ništa i nitko nije mogao spriječiti Pakračane, Lipičane i veliki broj domoljuba iz cijele Hrvatske da dođu na Vladin posljednji ispraćaj.