14. veljače 1949. Thomas Crowley: Veseli se, tužna mati, padoše ti vrli sini, ko junaci, ko Hrvati, ljaše krvcu domovini!
„Došao sam u Hrvatsku na početku rata i imam veliku želju ostati u Hrvatskoj do konačnog oslobođenja njenog cjelokupnog teritorija, ali i poslije. Hrvatsku smatram svojom domovinom, spreman sam i svoj život dati za nju. Ako Bog da, pa da završetak rata dočekam živ i zdrav, ostat ću živjeti u Hrvatskoj…”, napisao je 1991. u svom zahtjevu za domovnicu.
Rođen kao Irac, umro kao Hrvat
Irac Thomas Crowley rođen je na današnji dan 1949., u Manchesteru. Odrastao je u Južnoafričkoj Republici, kamo su se iz Irske doselili njegovi roditelji. Kao profesionalni vojnik služio je u postrojbama Special Air Servicea, pa u Saudijskoj Arabiji, gdje je do 1991. bio instruktor regularnoj vojsci.
Hrvatski ratni put
Došao je u Hrvatsku početkom rata, nakon što je na CNN-u vidio kako tenk JNA u Osijeku gazi crvenog fiću. U Zagreb je stigao u kolovozu 1991., pristupio HOS-u te otišao na prvi teren u Novsku. Dva mjeseca poslije odlazi u Split gdje je s IX. bojnom Rafael vitez Boban krenuo na drniško bojište. Nakon što su JNA i pobunjeni Srbi započeli agresiju na Bosnu i Hercegovinu, Crowley sudjeluje u teškim borbama oko Livna i Kupresa (gdje je posve sam zarobio tenk 55), a nakon toga i oko Mostara.
Već u prvim bitkama suborci su shvatili kako je zaradio nadimak Hrabro srce. IX. bojna HOS-a u siječnju 1992. ulazi u sastav 114. brigade Hrvatske vojske, te Crowley sa svojih 60-ak suboraca iz HOS-a sudjeluje u obrani Škabrnje i brani je 45 dana u potpunom okruženju. Kao pripadnik 114. brigade HV-a vodio je kampove za uvježbavanje vojske u kojima je kao jedan od najsposobnijih instruktora svoje znanje prenio na stotine vojnika.
Moralna vertikala
U paklu rata, svjedoče njegovi suborci, bio je moralna vertikala. Neprijatelja nikad nije podcjenjivao, časno je postupao sa zarobljenicima, hrabrio, nasmijavao, gurao naprijed u najtežim trenucima. Djecu je obožavao, kad bi se kojem branitelju rodilo dijete, odmah bi ga puštao da ide ženi i djetetu bez obzira na to kakva borba trenutačno bila. Kad god bi bio u prilici kupio bi sladoled, igračku, čokoladu djetetu koje bi sreo.
Profesionalac koji je malo govorio o sebi
Crowley je bio stručnjak za eksplozive, vezu, protuoklopna sredstva, pješačku borbu. Poseban je stručnjak bio za minska polja. Bio je iskusan vojnik, poznavatelj cjelokupne vojne strategije, fenomen, mozak postrojbe HOS-a. Po zvuku ispaljene granate znao je li je lansirao amater ili profesionalac, je li snajperski hitac ispalio pripadnik ruske, niške ili legionarske škole.
Thomas Crowley malo je govorio o sebi. Iz šturih riječi suborci su razabrali da je rođen 1949. u Manchesteru, da je mladost proveo u Irskoj, da je s godinama zasnovao obitelj, da se oženio Nizozemkom koja mu je rodila tri sina i da je svio gnijezdo u Južnoj Africi, odakle će lepršati po svjetskim kriznim žarištima. I to je sve što su doznali. Nakon njegove smrti, njegovi su suborci uspjeli preko Facebooka pronaći njegovu obitelj (nakon 13 godina), te je njegov najstariji sin posjetio Hrvatsku, bio na očevu grobu, a Crowleyevi suborci su mu pričali o hrabrosti njegova oca koji je četiri puta ranjen, a dva je puta pobjegao iz bolnice i vratio se u zavojima na ratište.
Tomislav Kraulić
Kada je dolazio nije znao gotovo ništa o našem hrvatskom narodu, ali ga je toliko zavolio Hrvatsku da se smatrao Hrvatom. Dobio je domovnicu, stan u Splitu, kovao planove o budućem životu u slobodnoj Hrvatskoj. HOS-ovci su ga zvali Tomislav Kraulić.
Poginuo je 10. lipnja 1995. na dubrovačkom ratištu. Vraćajući se iz izviđanja prolazio je kroz minsko polje koje je postavio nekoliko godina prije i kad je već bio uvjeren da je iz njega izašao naletio je na poteznu minu i stradao.
Pokopan je na splitskom groblju Lovrinac na kojem ga svake godine posjećuju suborci i drugi zahvalni građani paleći svijeće u znak zahvale što je sve dao za svoju domovinu Hrvatsku. Thomas Crowley posmrtno je odlikovan Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.
