2. studenoga 1991. Zločini srpske vojske – masovni pokolj Hrvata u vukovarskom naselju Lužac
Pokolj u Lušcu, herojskom dijelu Vukovara, bio je ratni zločin iz doba srpske agresije na Hrvatsku u cilju stvaranja etnički čiste Velike Srbije. Izveli su ga pobunjeni Srbi uz pomoć snaga JNA i arkanovaca na Dušni dan 2. studenoga 1991. godine. Prilikom pada Lušca ubijeno je bez milosti 59 Hrvata tog vukovarskog naselja. Za taj zločin nitko nije kažnjen, a DORH već 29 godina – šuti!
Do kada hrvatski narod mora trpjeti nekažnjavanje svih koji su ga ubijali, te svi zločinci koji su ubili na tisuće žrtava, ne samo 1991. već i nakon II. svjetskog rata, šeću svijetom i tako s vremenom umiru krvavih, ali slobodnih ruku.
Krajem listopada i početkom studenog 1991. velikosrpske su postrojbe izravno napale ogromnim snagama vukovarsko naselje Lužac. Dok su imali protuoklopnih sredstava hrvatski su branitelji držali položaje. Čim su ostali bez njih, a bez ikakve opskrbe novim sredstvima, bili su prisiljeni povući se u središnje dijelove Vukovara.
Tako je pao stožerni kamen obrane Vukovara – Lužac.
A kad je palo vukovarsko naselje Lužac, može se govoriti o početku kalvarije hrvatskih stanovnika i branitelja grada Vukovara.
Okupacijom Lušca tada je višestruko nadmoćniji agresor “presjekao” komunikaciju hrvatskih branitelja i izbio na Priljevo, na Dunav, čime je razdvojen Vukovar od četvrti Borovo naselje i “razlomljena” dotad jedinstvena obrana grada. To se pokazalo i presudnim te je dva tjedna kasnije, 18. studenoga 1991. godine, nakon tromjesečne opsade i razaranja, slomljena obrana Vukovara i grad je pao u ruke okupatora.
Sami Luščani su platili zbog agresorove nemoći što nisu uspjeli, kako su zbog vojne nadmoći planirali, olako osvojiti Hrvatsku i pretvoriti je u Veliku Srbiju.
Štoviše, u tako iznimno teškim i nepovoljnim okolnostima, hrvatsko stanovništvo vukovarskog kraja je hrabro ustrajalo na putu obrane vlastitih života hrvatske samostalnosti.
Lužac – Odmazda Srba bila je planirana i smišljena
Uslijedila je velika velikosrpska odmazda koja je bila planirana i smišljena.
Izvršile su ju postrojbe predvođene pobunjenim Srbima i JNA uz pomoć paravojnih postrojbe četnika i arkanovaca. Najteži i najbolniji dio je bila izdaja domaćih Srba. Oni su izravno prokazali domaće stanovnike, a neki čak i sudjelovali u masakru nad 59 stanovnika Lušca.
Smaknuti stanovnici su bili većinom nedužni civili.
Za razliku od Ovčare koja je dobila, koliko-toliko, prihvatljivu medijsku pozornost te znatno manje spominjanog pokolja u Lovasu, pokolj u Lušcu je ostao gotovo prešućen u hrvatskoj javnosti. O njemu ne govore niti išta rade da se rasvijetle zločini niti “hrvatski mediji”, niti “hrvatski političari”, a niti DORH i hrvatsko pravosuđe.
Gradonačelnik Vukovara Ivan Penava imao je pravo – krv nevinih žrtava vapi do neba i traži pravdu koju hrvatske vlasti i hrvatsko pravosuđe odbija dati već 27 dugih godina.
Izvor:Narod.hr
Autor: Petar Horvatić/foto:slika zaslona
