JEDAN OD NAS Od njega učio i Klopp, a navijače je branio od jugomilicije

Kuže je rođen na današnji dan 13. studenog 1952. godine i danas bi proslavio svoj 74. rođendan no preminuo je 16. lipnja 2013. godine od leukemije. Bio je miljenik maksimirskih tribina, pojam među navijačima. Kao igrač i kao trener Dinama.

Riječ je naravno o već spomenutom Josipu Kužeu ili kako su ga najvatreniji navijači Dinama prozvali Uno di Noi ( Jedan od nas). Kao obrambeni igrač po vokaciji dres Plavih nosio je u razdoblju od 1971. do 1981.

Jedan od nas

Ukupno je odigrao 384 ligaške utakmice i postigao 14 golova. Bio je branič s dobrim pregledom igre, striktnim pokrivanjima i točnim dugim dodavanjima. Osvojio je u dresu Dinama trofej Kupa Maršala Tita 1980. godine. Vrlo brzo je nakon igračke karijere krenuo u onu trenersku gdje je vodio i trenirao na svim kontinentima svijeta, kako na klupskoj tako i na reprezentativnoj razini.

Trenirao je sydneysku Croatiu (1982.-84.), BSK iz Slavonskog Broda (1985.-86.), mladu momčad Dinama (1986.-88.), FK Borac iz Banje Luke (1988.-89.), zagrebački Dinamo 1989.-91., Rotweiss iz Erfurta (1991.-92.), 1. FSV Mainz 05 (1992.-94.), Gamba Osaka (1995.-98. i 2000.-02.), NK Zagreb (1998.-99.), Chemnitz (2000.), zaprešićki Inter (2003.-04.) te ponovno Dinamo od srpnja 2005.

Josip Kuže je kao trener Mainza u razdoblju od dvije godine početkom 90-ih prošlog stoljeća uvelike utjecao na trenerski put jednog od najboljih trenera današnjice i službeno najboljeg trenera za 2019. godinu Jurgena Kloppa, menadžera Liverpoola. Klopp je naime bio igrač Mainza za vrijeme dok je tamo trener bio Josip Kuže. Njegova moćna Borussia Dortmund koja je igrala spektakularan nogomet preslika je nekih trenerskih zamisli i akcija Josipa Kužea iz Mainza.

Klopp učio od njega

A to je Klopp više puta isticao hvaleći upravo Kužea koji mu je pokazao put. “Klopp je preslikao igru, akcije, prekide.. Sve je upijao od Kužea, radio skice i pomno crtao”, kazao je jednom prigodom Vlado Kasalo koji je također u to vrijeme bio član Mainza i igrao zajedno s velikim Kloppom.

Kuže je u Hrvatskoj još vodio i Rijeku i Varteks, bio je izbornik Ruande gdje je napravio sjajne rezultate a potom se otisnuo u japanski JEF United na tri godine. Najveći od svih trenerskih uspjeha je naslov prvaka u sezoni 2005/06 s Dinamom.

Od tada je već stekao kultni status među Dinamovim navijačima i Bad Blue Boysima. Kasnije, jedna njegova izjava da je “prokockao novac, a drugi su prokockali svetinju” postala je antologijska. Kuže je pritom još zaključio i sljedeće: “I tko onda ima veći porok? Jesam li ja veći kockar ako sam izgubio novac ili neki koji su izgubili dječje osmijehe i veselje navijača”.

Povezanost s navijačima

Imao je Dinamo puno veće i igračke i trenerske legende od Kužea, ali nitko nije bio povezan s navijačima kao on. Zato mu mjesto i je na sjevernoj tribini. Kuže je bio drugačiji tip. Načitan, fin i profinjen uspješan student prava. Kuže je plijenio svojim ponašanjem, iako je u svom životu, a sam je to rekao, griješio u jednom poroku teško ćete o njemu čuti nelijepe priče.

Sam ga je iskreno priznavao i probao se boriti s njim koliko je išlo, ali taj demon kocke zauvijek ga je proganjao. Gotovo jednako kao i ljubav prema Dinamu. Kao mladi trener sa samo 36 godina preuzeo je Dinamo predvođen Bobanom i novom zvijezdom, Davorom Šukera.

Prije Dinama imao je uspjeh s banjalučkim Borcem kojeg je uveo u prvu ligu. Bivši suigrač, a tada sportski direktor Zajec postavio ga je za glavnog trenera. Bio je to jaki Dinamo koji je sam sebe porazio i izgubio naslov prvaka.

Neće se zaboraviti

Prije Dinama imao je uspjeh s banjalučkim Borcem kojeg je uveo u prvu ligu. Bivši suigrač, a tada sportski direktor Zajec postavio ga je za glavnog trenera. Bio je to jaki Dinamo koji je sam sebe porazio i izgubio naslov prvaka.

Na jesen Dinamo je bio prvi ispred Zvezde, Partizana i Hajduka. Dinamo nije izgubio od velikana. Kiksali su protiv slabih protivnika, Budućnosti i Rada i tako naslov prvaka Jugoslavije predali Zvezdi koja će na temelju tog naslova igrati Kup prvaka i na koncu uzeti europsku titulu.

Obilježili su tu sezonu i neredi na Maksimiru. Kada je milicija pendrecima krenula prema BBB Kuže je uz Bobana i Škrinjarića ostao na terenu braniti navijače. Tog datuma za navijače je postao besmrtan. Već prije im je prirasto srcu. Stao je Kuže među milicajce kada su u Novom Sadu krenuli na Boyse. Plakao je s njima nakon poraza na Poljudu.

Jedan od nas

Poslije se vratio još jednom. 2005/2006. kada nije bilo Bobana i Šukera, ali bili su Modrić i Eduardo. Igrali su lijep nogomet uzeli naslov, ali u Europi nisu napravili ništa. Otišao je tada Kuže nakon ispadanja od Auxera i nikad više se nije vratio na Maksimir. Tada se već naširoko i javno pričalo o njegovom demonu.

Posuđivanje novca, paljenje auta i prodaja kuće bili su veliki problemi. Možda baš zbog tih poroka bio je sličan običnim ljudima. Ostat će upamćen po izjavi koja je postala simbol otpora protiv Zdravaka Mamića: “Tko onda ima veći porok? Jesam li ja veći kockar ako sam izgubio novac ili neki koji su izgubili dječje osmjehe i veselje navijača.”

Kada je bio u bolnici dok se borio s leukemijom zbog koje je na kraju i skončao, Boysi su mu slali poruke podrške. Kako je jednom rekao: “Navijači su jedini koji klub vole bez istinskog interesa, vole ga iskreno i dječački, oni su najvažniji faktor zdravog kluba.” Josip Kuže. Jedan od nas.