12. studenoga 1991. - Vukovarska apokalipsa: Počeo posljednji pokušaj proboja prema opkoljenom gradu

Posljednji dani obrane Vukovara počeli su 12. studenoga 1991. ulaziti u svoju završnu fazu. Grad je već bio gotovo potpuno odsječen, Bogdanovci su dva dana ranije pali, a hrvatski branitelji u Vukovaru bili su stisnuti na sve manjem prostoru.

Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata navodi da je JNA nakon zauzimanja Milova brda i Slavije odvojila Mitnicu od užeg središta grada, pa je obrana Vukovara bila presječena na više dijelova. Načelnik Glavnog stožera HV-a general Anton Tus 12. studenoga izjavio je da je JNA uspjela ući u dva dijela Vukovara, ali još nije prodrla do središta grada.

Pad Bogdanovaca 10. studenoga dodatno je pogoršao položaj branitelja. Hrvatski vojnik navodi da je time palo posljednje veće hrvatsko uporište na pravcu od Nuštra prema Vukovaru i da su nade u ponovno otvaranje kopnenog puta prema gradu postale sve manje.

Plan posljednjeg organiziranog pokušaja deblokade izrađen je 11. studenoga. Prema rekonstrukciji koju objavljuje Narod.hr, zamišljeni pravac napada bio je Nuštar – Marinci – Bogdanovci – Vukovar. Cilj je bio probiti neprijateljsku crtu, osigurati koridor prema gradu, pojačati branitelje te ponovno omogućiti opskrbu i evakuaciju ranjenika.

Za operaciju su bile predviđene snage 3. gardijske brigade „Kune“, mehanizirana sastavnica brigade, tenkovska četa 109. brigade HV-a i pričuvne snage 132. brigade. Za dodatno pojačanje u Vukovaru predviđena je i 105. brigada HV-a iz Bjelovara. Hrvatski vojnik navodi da je 1. bojna 3. gardijske brigade trebala napadati pravcem Nuštar – Marinci, dok su dijelovi 3. bojne djelovali prema Ceriću i Henrikovcima.

Napad je započeo u večernjim satima 12. studenoga prema dobro utvrđenim položajima JNA na crti Cerić – Henrikovci – Marinci, s Bogdanovcima u dubini neprijateljskog rasporeda. Dio hrvatskih snaga uspio se pomaknuti iz Nuštra prema Marincima, ali pod vrlo snažnim djelovanjem neprijateljskog topništva, oklopa i zrakoplovstva nije ostvaren potreban prodor.

Glavni problem bio je nedostatak pješaštva i činjenica da dio planiranih snaga nije bio raspoloživ u potrebnom trenutku. Hrvatski vojnik navodi da snažne neprijateljske oklopno-mehanizirane snage, nedostatna jačina hrvatskog pješaštva i nemogućnost pravodobnog angažiranja planiranih pojačanja nisu dopustili proboj prema Marincima.

Oko samog datuma završnog pokušaja u izvorima postoji mala razlika. Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata posljednji neuspjeli pokušaj oslobađanja Marinaca i deblokade Vukovara navodi pod 13. studenoga, dok drugi izvori početak operacije smještaju u večernje sate 12. studenoga. Najvjerojatnije je riječ o istoj operaciji koja je započela navečer 12. i nastavila se sljedećeg dana.

Istodobno se stanje unutar Vukovara dramatično pogoršavalo. Prema Hrvatskom vojniku, 12. studenoga neprijateljske snage nastavile su napade na brojnim točkama, a posebno teško bilo je na Sajmištu, Mitnici i Priljevu.

U noći 12. studenoga Vukovar je posljednji put dobio pomoć iz zraka. Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata navodi da je braniteljima i bolnici izbačeno šest sanduka težine po približno 150 kilograma, sa streljivom, protuoklopnim projektilima i sanitetskim materijalom.

Do 13. studenoga JNA je zauzela VUPIK-ov silos na Priljevu i presjekla vezu između Vukovara i Borova naselja. Hrvatski pokušaj oslobađanja Marinaca nije uspio. Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata upravo taj napad opisuje kao posljednji pokušaj Hrvatske vojske da probije put prema Vukovaru i spasi grad od okupacije.

Nakon neuspjeha više nije bilo dovoljno snaga za novi organizirani pokušaj deblokade. Vukovar je ostao potpuno odsječen, a obrana je izdržala još nekoliko dana, do sloma organiziranog otpora 18. studenoga 1991.