Dubrovnik pod cjelodnevnim napadom – poginuo branitelj Đuro Perak

U ponedjeljak 11. studenoga 1991. u 6:10 sati nastavljen je višednevni napad na Dubrovnik. Ratna kronologija HRT Radio Dubrovnika bilježi da su radioamateri presreli zapovijed „tuci sve što se miče“, nakon čega je otvorena vatra na brojne dijelove grada i okolice.

Granate su pogodile Minčetu, tvrđavu sv. Ivana, Staru gradsku luku, Katedralu, Knežev dvor, Muzej Rupe, isusovačku crkvu te niz drugih crkava i samostana. Prema istoj kronologiji HRT Radio Dubrovnika, stradali su i hoteli na Babinu kuku, a granate su probile pojedina skloništa u kojima su se nalazile izbjeglice. Pogođeni su hoteli Excelsior, Argentina i Tirena, gorio je hotel Imperial, a pogođena je i Atlasova zgrada na Pilama.

Posebno teško stanje bilo je u Gružu, gdje je gorjelo oko stotinu plovila. Pogođen je i dominikanski samostan sv. Križa, a požari u luci bili su vidljivi iz drugih dijelova grada. S topovnjače je istodobno otvarana vatra prema Lokrumu.

Napadi nisu bili ograničeni samo na uže gradsko područje. HRT Radio Dubrovnik navodi da su razaranja zahvatila Sustjepan, Rožat, Staru i Novu Mokošicu, dok je opskrba pitkom vodom bila toliko otežana da su je toga dana dobivale samo bolnica i pekara. Pogođena je i pekara Orlando, ali proizvodnja kruha nije potpuno zaustavljena.

Da se radilo o organiziranom nastavku velike neprijateljske operacije potvrđuje i presuda Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u predmetu Pavle Strugar. Sud je utvrdio da je zapovjedništvo 9. Vojnopomorskog sektora 11. studenoga izdalo borbenu zapovijed za nastavak napada prema pravcima Rožat–Prijevor–Dračevo te Gruška Glava–Srđ, uz topničko djelovanje po Srđu i širem području Komolca. Operacija započeta nekoliko dana ranije trajala je do 13. studenoga, uz potporu kopnenih, pomorskih i zračnih snaga JNA.

Tijekom topničkog napada 11. studenoga poginuo je hrvatski branitelj Đuro Perak. HRT Radio Dubrovnik navodi da je Perak rođen 5. ožujka 1957., bio trgovac i živio u Dubravci. U Domovinski rat uključio se kao dragovoljac 1. listopada 1991., a život je izgubio 11. studenoga tijekom topničkog napada na Dubrovnik.

Prema ratnoj kronologiji HRT Radio Dubrovnika, u napadima toga dana poginule su ukupno tri osobe, dok je veći broj ljudi ranjen. Promatračka misija Europske zajednice u Zagrebu zatražila je evakuaciju svojih članova iz Dubrovnika, ali su trojica promatrača odlučila ostati u gradu.

Napad 11. studenoga bio je dio intenzivnih borbi koje su trajale od 7. do 15. studenoga. Prema podacima Medicinskog centra koje prenosi HRT Radio Dubrovnik, u tom razdoblju na Dubrovnik je palo oko 6000 topničkih projektila, poginulo je 15 civila i 19 branitelja, a više od 120 osoba bilo je lakše ili teže ranjeno.

Unatoč snažnom pritisku i pokušaju ovladavanja visovima iznad grada, neprijateljske snage nisu uspjele zauzeti Srđ. Dubrovnik je nastavio obranu u uvjetima teškog granatiranja, nestašice vode i prekida normalne opskrbe.