Teške borbe na Srđu i Strinčjeri – poginuli Mato Damjanović i Mario Matana

Na dubrovačkom bojištu 10. studenoga 1991. nastavljene su teške borbe na prostoru Srđa i Strinčjere, neposredno iznad Dubrovnika. Hrvatski branitelji nastojali su zadržati obrambene položaje nakon teških borbi prethodnih dana, tijekom kojih su snage JNA i pridružene postrojbe uspjele zauzeti Bosanku i prodrijeti na dio platoa Srđa.

Prema podacima iz knjige Domovinski rat na dubrovačkom području 1991.–1995. autora Varine Jurice Turk i Miša Đuraša, koje prenosi Dubrovački dnevnik, neprijateljske snage u teškim borbama uspjele su zauzeti Bosanku, Strinčjeru i prostor Dubrave, pri čemu su hrvatski branitelji pretrpjeli velike ljudske gubitke. Dan nakon pogibije šestorice branitelja na Bosanki, 10. studenoga, na Srđu je poginuo Mato Damjanović, a na Strinčjeri Mario Matana.

Mato Damjanović, rođen 27. svibnja 1963., imao je čin bojnika. Kako navodi Dubrovački dnevnik, poginuo je 10. studenoga 1991. na Srđu kao pripadnik Hrvatske vojske tijekom izvršenja borbene zadaće.

Istoga dana poginuo je i Mario Matana, rođen 23. listopada 1966. Prema istom izvoru, Matana je imao čin poručnika bojnog broda i bio je pripadnik Hrvatske ratne mornarice, a poginuo je 10. studenoga 1991. na Strinčjeri tijekom izvršenja borbene zadaće.

Podatke o njihovoj pogibiji potvrđuje i službena stranica Grada Dubrovnika, koja u izvješću s obilježavanja stradanja branitelja na Strinčjeri i u Komolcu navodi da su Mato Damjanović i Mario Matana poginuli 10. studenoga 1991. Grad Dubrovnik pritom posebno podsjeća i na sedmoricu hrvatskih branitelja koji su dva dana poslije, 12. studenoga, poginuli na Strinčjeri: Zdenka Baričevića, Tomislava Bendera, Antu Jerka Landikušića, Božu Merčepa, Ivana Raiča, Sinišu Tkaleca i Vladimira Vukovića.

I Dubrovačko-neretvanska županija u službenom izvješću s komemoracije navodi Damjanovića i Matanu među hrvatskim braniteljima poginulima u tim studenim borbama, zajedno s Mladenkom Čavarom, koji je na Strinčjeri poginuo 6. studenoga.

Borbe početkom studenoga odvijale su se u trenutku kada je obrana Dubrovnika bila pod izrazito snažnim pritiskom. Prema kronologiji koju donosi Dubrovački dnevnik, u obrani Bosanke 9. studenoga poginuli su Vedran Ivošević, Hamdija Kovač, Mario Pezzi, Franci Lazibat, Željko Raguž i Antonio Vatović. Sutradan su poginuli Damjanović i Matana, dok je 12. studenoga na Strinčjeri i u Komolcu poginulo još jedanaest hrvatskih branitelja.

U razdoblju od 12. do 15. studenoga branitelji su bili prisiljeni privremeno napustiti tvrđavu Imperijal, ali je neprijateljske snage nisu uspjele zauzeti. Prema podacima Medicinskog centra koje u svojoj ratnoj kronologiji prenosi Dubrovački dnevnik, tijekom tih napada na Dubrovnik je palo oko 6000 topničkih projektila, poginulo je 15 civila i 19 branitelja, a više od 120 osoba bilo je lakše ili teže ranjeno.

Mato Damjanović i Mario Matana poginuli su 10. studenoga 1991. u jednom od najtežih razdoblja obrane Dubrovnika, na položajima Srđa i Strinčjere koji su bili neposredno izloženi napadima snaga JNA i pridruženih postrojbi.