Ne postoje “lažni branitelji” – postoje branitelji i eventualni počinitelji prijevare

U hrvatskom javnom prostoru već se desetljećima koristi izraz “lažni branitelj”. Toliko često da su mnogi počeli vjerovati kako je riječ o službenom i zakonski definiranom pojmu. Međutim, takva kategorija ne postoji.

Ne postoji zakon koji poznaje status “lažnog branitelja”. Postoji hrvatski branitelj kojem je status priznat u zakonom propisanom postupku i postoje osobe za koje eventualno postoji sumnja da su prijevarom ostvarile određena prava. To nije isto.

Riječi nisu nevažne

Kada nekoga nazovemo “lažnim braniteljem”, ne optužujemo samo pojedinca. Takvim izrazom stvaramo dojam da je cijeli sustav braniteljske populacije sumnjiv, da su stečena prava rezultat prijevare te da su desetci ili stotine tisuća ljudi na neki način nezasluženo upisani u hrvatsku povijest.

To nije samo netočno nego je i duboko nepravedno prema većini hrvatskih branitelja koji su sudjelovali u obrani Republike Hrvatske i kojima je status priznat sukladno zakonu.

Ako je netko varao, onda je riječ o kaznenom djelu

Treba jasno reći: nitko razuman ne osporava potrebu da se istraži svaka sumnja na nezakonitosti.

Ako je netko:

• krivotvorio ratni put,

• dao neistinite podatke,

• krivotvorio medicinsku dokumentaciju,

• nezakonito ostvario status ili prava,

onda nije riječ o “lažnom branitelju”, nego o osobi koja je eventualno počinila kazneno djelo protiv Republike Hrvatske i njezinih građana.

Takve slučajeve ne trebaju rješavati društvene mreže, internetski komentari niti kafanske rasprave. Za to postoje nadležna tijela, upravni postupci, istražna tijela i sudovi.

Nisu svi branitelji imali isti ratni put

Često se može čuti tvrdnja da je “pravi branitelj” samo onaj koji je cijeli rat proveo na prvoj crti bojišnice.

Takvo pojednostavljivanje ne odgovara stvarnosti Domovinskog rata.

Hrvatska se nije branila samo u rovovima. U obrani države sudjelovali su pripadnici brojnih postrojbi i službi, uključujući logistiku, veze, sanitetske službe, inženjeriju, vojnu policiju, zapovjedne strukture i mnoge druge sastavnice.

Zbog toga zakon razlikuje različite oblike sudjelovanja u Domovinskom ratu, duljinu angažmana, status dragovoljca, status hrvatskog ratnog vojnog invalida i druge okolnosti relevantne za ostvarivanje pojedinih prava.

Drugim riječima, nisu svi branitelji imali isti ratni put, ali to ne znači da njihov doprinos obrani Republike Hrvatske nije postojao.

Gdje su dokazi?

Posebno zabrinjava pojava da se u javnosti često mogu čuti tvrdnje poput:

• “Pola branitelja su lažni.”

• “Znam ih desetke.”

• “Svi u mjestu znaju tko su.”

• “Puni su ih registri.”

Međutim, kada se postavi jednostavno pitanje:

Jesu li podnesene prijave nadležnim tijelima? nema konkretnog odgovora.

Ako netko raspolaže dokazima o mogućoj prijevari, dužan je takva saznanja prijaviti institucijama Republike Hrvatske. Ako dokaza nema, onda optužbe ostaju na razini glasina i predrasuda.

Ozbiljna država ne može funkcionirati na temelju rekla-kazala.

Najveću štetu ne trpe prevaranti nego branitelji

Svaku nezakonitost treba istražiti i sankcionirati. Oko toga ne bi smjelo biti dvojbi.

Međutim, kada se godinama bez dokaza govori o “lažnim braniteljima”, najveću štetu ne trpe eventualni počinitelji prijevara. Najveću štetu trpe oni koji su časno sudjelovali u obrani Republike Hrvatske, obitelji poginulih hrvatskih branitelja, hrvatski ratni vojni invalidi i svi oni koji su tijekom Domovinskog rata podnijeli osobne žrtve.

Neodgovornim korištenjem izraza koji nema uporište u zakonu postupno se narušava ugled cijele braniteljske populacije.

Zaključak

Borba protiv mogućih zlouporaba nužna je i opravdana. Nitko ne smije biti iznad zakona.
Ali jednako je važno poštivati činjenice, pravni poredak i dostojanstvo hrvatskih branitelja.

Zato bismo umjesto olakog korištenja izraza “lažni branitelj” trebali postavljati jedno jednostavno pitanje:
Postoje li dokazi da je netko nezakonito ostvario status ili prava?

Ako postoje, neka djeluju nadležne institucije. Ako ne postoje, prestanimo blatiti cijelu braniteljsku populaciju zbog glasina, predrasuda i neprovjerenih tvrdnji.

Jer hrvatski branitelj nije medijska etiketa. To je zakonom utvrđen status stečen u obrani Republike Hrvatske.

Željko Tomašić / BRANITELJI ZAJEDNO