General Željko Sačić otkrio dramatične detalje akcije u Delnicama: „U vašim je rukama sada sudbina Hrvatske!”

U danima kada se Hrvatska u studenome 1991. suočavala s najtežim napadima agresorskih snaga, a hrvatskim braniteljima na bojištima ponestajalo oružja i streljiva, jedna vojno-policijska operacija u Gorskom kotaru donijela je velike količine naoružanja potrebnog za nastavak obrane Domovine.

Umirovljeni general Željko Sačić u svojoj se objavi na Facebooku prisjetio dramatičnih događaja koji su prethodili oslobađanju vojnih skladišta JNA u Delnicama 5. studenoga 1991. godine. Kao tadašnji pomoćnik zapovjednika Antiterorističke jedinice Lučko, osobno je sudjelovao u pripremama i provedbi operacije.

Sačić opisuje sastanak održan 4. studenoga 1991. u uredu tadašnjeg ministra unutarnjih poslova Ivana Vekića, na kojem su sudjelovali i generali Anton Tus i Imra Agotić te predstavnici ratnog zapovjedništva ATJ Lučko, predvođeni Mladenom Markačem.

Prema njegovu svjedočanstvu, general Tus tada ih je upozorio da hrvatske oružane snage, uz postojeći intenzitet borbi, raspolažu zalihama streljiva za još samo tri dana obrane.

Slijedila je zapovijed za zauzimanje vojnih skladišta JNA u Delnicama, unatoč prijetnjama neprijateljskog zapovjednika da će skladišta dignuti u zrak. U njima su se nalazile velike količine oružja, streljiva i eksploziva, a moguća detonacija prijetila je i okolnom stanovništvu.

Oslobađanje delničke vojarne i skladišta Velebit 1, 2 i 3 potvrđeno je i u povijesnom prikazu Hrvatske radiotelevizije, koja navodi da su u akciji sudjelovali pripadnici Specijalne policije Lučko, Policijske postaje Delnice, Hrvatske vojske i drugi sudionici obrane. Oružje i streljivo iz osvojenih skladišta potom su upućivani hrvatskim postrojbama diljem zemlje.

U nastavku prenosimo cjelovitu objavu generala Željka Sačića, pravopisno i gramatički uređenu, bez sadržajnih izmjena njegova svjedočanstva.

General Željko Sačić: „U vašim je rukama sada sudbina Hrvatske!”

Tada, mislim 4. studenoga 1991., iza podneva, održan je sastanak u uredu ratnog ministra unutarnjih poslova, poštovanog gospodina Ivana Vekića.

Uz ministra Vekića, sastanku su nazočili generali HV-a: prvi načelnik Glavnog stožera HV-a, gospodin Anton Tus, te general Imra Agotić.

Na taj sastanak bili smo pozvani i mi iz ratnog zapovjedništva ATJ Lučko: naš zapovjednik, gospodin Mladen Markač, njegov zamjenik, gospodin Butorac, i ja, tada pomoćnik zapovjednika ATJ Lučko.

Ukratko, tadašnji ministar Vekić upoznao nas je s dramatičnim stanjem obrane države Hrvatske na svim bojištima u to sudbonosno vrijeme, u studenome 1991. godine.

General Tus izvijestio nas je o glavnim poteškoćama i preprekama učinkovitoj obrani Hrvatske te uzrocima dominacije neprijateljskih agresorskih snaga.

Nakon tog uvoda ratni ministar Vekić izdao nam je usmenu zapovijed da odmah započnemo s pripremama naše jedinice, ATJ Lučko, u punom sastavu, za vojno zauzimanje svih dotad nezauzetih vojnih skladišta u Delnicama, posebno onih u blizini Omladinskog jezera, „Velebit 2” i „Velebit 3”.

General Tus upozorio nas je na tvrdoglavost njihova zapovjednika JNA, koji nije želio mirno predati te objekte i skladišta. Čak je prijetio da će dići u „vazduh” sva ta minirana skladišta oružja, streljiva i oko šest tona eksploziva, po uzoru na suludi, samoubilački čin majora JNA Tepića u Bjelovaru, ako pokušamo silom zauzeti vojna skladišta.

Takva bi eksplozija dovela i do razaranja obližnje brane na Omladinskom jezeru, sa strašnim posljedicama za stanovnike toga kraja.

General Tus tada nam je rekao da hrvatske oružane snage na svim našim bojištima, uz tadašnji intenzitet borbi, imaju ukupnih ratnih zaliha, posebno raketno-topničkog streljiva, za samo TRI DANA OBRANE HRVATSKE!

Primili smo tu ratnu zadaću te smo upućeni u ratno zapovjedništvo HV-a u Delnicama radi koordinacije napada na ta skladišta. Krenuli smo na izvršenje povjerene nam ratne zadaće.

Na izlasku iz ureda ministra Vekića rukovali smo se i pozdravili, a ministar Vekić tada nam je rekao:

„Krenite, gospodo ratni zapovjednici ATJ Lučko. Neka vam je svima sa srećom, uz Božju pomoć. U VAŠIM JE RUKAMA SADA SUDBINA HRVATSKE!”

Eto, neka i to bude zapisano i zapamćeno za one koji ne znaju „što je bilo”.

Hvala Bogu, u dramatičnoj, hrabroj i upornoj vojnoj akciji uspjeli smo vojno-policijskom vatrenom silom osvojiti i ta, za obranu Hrvatske sudbinski značajna skladišta.

I da, doista, usred našeg napada na te objekte njihov vojni zapovjednik nazvao je naš stožer i zaprijetio da će sve dići u „vazduh” ako ispalimo još samo jedan metak prema njima.

General Markač putem UKV radioveze, odnosno motorole, upoznao nas je s tom prijetnjom, ali i sa zapovijedi ministra Vekića, bolje rečeno njegovom „preporukom” nama, tada raspoređenima oko skladišta, da ne ispalimo samo „jedan metak”, nego plotune metaka, bombi, tromblona i granata.

Tako i bi.

Pomislio sam tada, na trenutak: „Valjda nas budala neće sve dići u zrak…”

I nije!

Po prestanku te naše paljbe i grmljavine ispalio je žutu raketu, uz povike preko megafona:

„PREDAJEMO SE!”

Eh, to ću pamtiti!