Bivši logoraši dobili važnu presudu protiv Srbije: Tisuće zatočenika mogle bi tražiti odštetu, ali postoji važan uvjet

Vijest o presudi brzo se proširila među bivšim logorašima, a mnogi su je protumačili kao otvaranje mogućnosti za odštetu svima koji su prošli srpske logore. Međutim, pravna situacija nije tako jednostavna. Pravo na naknadu prema ovom konkretnom pravnom mehanizmu nemaju svi bivši zatočenici, a ključni su mjesto zatočeništva, službena dokumentacija i pravni temelj na kojem se presuda zasniva, piše cronika.hr.

Kako bi pojasnio tko može pokrenuti postupak, a tko zasad ne ispunjava potrebne uvjete, oglasio se Kajkić. Upozorio je i da pravna bitka još nije završena jer je Vojno pravobraniteljstvo Republike Srbije podnijelo reviziju Vrhovnom sudu, kao i zahtjeve za odgodu ovrhe. Odluka Vrhovnog suda mogla bi biti presudna za mogućnost naplate odštete za nekoliko tisuća bivših zatočenika.

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Tko od bivših logoraša ima pravo na odštetu, a tko nema?

Možda se u javnosti stvorila pogrešna percepcija. Nažalost, nemaju svi bivši zatočenici srpskih koncentracijskih logora trenutačno pravo na podnošenje tužbe za naknadu štete zbog zatočeništva tijekom 1991. i 1992. godine.

Nakon što se prije nekoliko dana pojavila vijest o uspjehu Ivana Mikulića iz Osijeka u parničnom postupku pred sudom Republike Srbije, otvorilo se pitanje mogućnosti ostvarivanja naknade nematerijalne štete na teret srbijanskog državnog proračuna.

Riječ je o pravomoćnoj presudi Prvog osnovnog suda u Beogradu, broj 31 P. 12194/23, kojom je Mikuliću dosuđeno 1.500.000 dinara, odnosno približno 12.500 eura.

U nastavku donosim pojašnjenje tko u ovom trenutku može ostvariti to pravo i pod kojim uvjetima.

1. Tko ima pravo na odštetu?

Pravo na naknadu štete pred sudovima u Republici Srbiji, prema ovom pravnom temelju, trenutačno mogu ostvariti osobe koje ispunjavaju sva tri uvjeta:

• Status bivšeg zatočenika: Osoba je bila zatočena u logorima Stajićevo i/ili Begejci tijekom 1991. ili 1992. godine.

• Službeni dokaz o zatočeništvu: Podnositelj zahtjeva mora imati valjanu službenu potvrdu Crvenog križa kojom se dokazuje točno razdoblje provedeno u navedenim logorima.

• Postojanje pravnog temelja: Prema članku 13. Zakona o parničnom postupku Republike Srbije, parnični sudovi vezani su pravomoćnom kaznenom presudom kojom je država Srbija preuzela izvršenje kazne za pokojnog Ivicu Vuletića (predmet Kv.V. 18/07). Ta presuda odnosi se na odgovornost za postupanja u logorima Stajićevo i Begejci te, prema ovom pravnom tumačenju, predstavlja temelj za ostvarivanje naknade štete na teret Ministarstva obrane Republike Srbije, sukladno članku 172. Zakona o obveznim odnosima.

2. Tko nema pravo na odštetu prema ovom pravnom mehanizmu?

Mogućnost ostvarivanja odštete na temelju ovog konkretnog pravnog presedana zasad se ne odnosi na dvije skupine bivših zatočenika:

• Osobe bez odgovarajuće dokumentacije: Bivši logoraši koji nemaju službenu potvrdu Crvenog križa ili drugi jednakovrijedan dokaz o boravku u logoru koji bi sud prihvatio.

• Zatočenici drugih logora: Osobe koje su bile zatočene na drugim lokacijama koje nisu obuhvaćene činjeničnim opisom presude povezane sa slučajem Ivice Vuletića, odnosno izvan logora Stajićevo i Begejci u navedenom razdoblju.

3. Pravna bitka još nije završena

Važno je naglasiti da postupak još nije dobio konačan epilog u pogledu mogućih daljnjih pravnih posljedica ove presude.

Vojno pravobraniteljstvo Republike Srbije podnijelo je izvanredni pravni lijek – reviziju Vrhovnom sudu, a zatražena je i odgoda ovrhe.

Ako Vrhovni sud odbije reviziju države, pravni položaj bivših zatočenika koji ispunjavaju navedene uvjete mogao bi biti znatno povoljniji. Time bi se otvorio put za pokretanje i naplatu odštetnih zahtjeva za nekoliko tisuća bivših logoraša koji mogu dokazati da su bili zatočeni upravo u Stajićevu ili Begejcima.

Odluka Vrhovnog suda zato se s posebnom pozornošću očekuje među bivšim zatočenicima i njihovim obiteljima.