33 godine od pogibije legendarnog “Lovca na tenkove” – Andrije Andabaka: Nuštar ne zaboravlja svog heroja

Na mjesnom groblju u Nuštru, uz zapaljene svijeće, položene vijence i stisnute šake na srcu, obilježena je 33. godišnjica smrti Andrije Andabaka, jednog od najslavnijih heroja Domovinskog rata, poznatog pod imenom “Lovac na tenkove”. Njegovo ime i djelo duboko su upisani u povijest Hrvatske, a njegovo nesebično herojstvo i danas nadahnjuje generacije.

Prema zapisima, Andabak je uništio ukupno 32 oklopna vozila JNA i pobunjenih Srba, uključujući 30 tenkova – 14 tipa M-84 i 16 tipa T-55, jedno borbeno vozilo pješaštva i jedan oklopni transporter. Njegovo ratno umijeće i iznimna hrabrost učinili su ga legendom već za života.

Obitelj, suborci i prijatelji ponovno su se okupili u Nuštru

Na mjestu njegova vječnog počivališta u Nuštru, Andriji Andabaku i ove su godine počast odali brojni suborci, prijatelji i članovi obitelji. Nakon komemoracije, njegov sin Marko Andabak podijelio je nekoliko dirljivih riječi:

“Danas se prisjećamo onih koji su dobili najveća odlikovanja, ali još više — onih kojima dugujemo zahvalnost za slobodu. Oni su tu ne samo kao ratnici, nego i kao prijatelji, kao ljudi koji su živjeli za druge.”

Dodao je i važno pitanje koje sve češće odzvanja u društvu:

“Pitanje je koliko mladi danas uopće znaju tko je bio Andrija Andabak. Koliko znaju o Domovinskom ratu? Možda im to danas izgleda daleko ili im se čini da to pripada nekom drugom vremenu, nekom ‘pokusu’ ili ‘priči’. Ali zato su ovakve obljetnice važne. One nas podsjećaju, one nas vraćaju na temeljne vrijednosti.”

Za Marka i njegovog brata Stjepana, kao i za sve Nuštarce, Andrija nije samo ratnik, već simbol – simbol istinskih vrijednosti koje su utkane u temelje hrvatske državnosti.

31. memorijalni malonogometni turnir “Andrija Andabak” – sport u čast heroja

Povodom obljetnice smrti, 6. srpnja, održan je i 31. Memorijalni malonogometni turnir “Andrija Andabak”, koji se smatra najdugovječnijim malonogometnim turnirom u Republici Hrvatskoj. Ovaj sportski i memorijalni događaj održao se na igralištu Nosterija (Dvorac) u Nuštru, uz sudjelovanje osam ekipa.

Najuspješnije momčaldi bile su:

1. Red Carpet – pobjednici turnira,
2. Leđa mala – drugo mjesto,
3. Ultras Vinkovci – treće mjesto, ekipa s Bosuta.

Posebnost ovogodišnjeg turnira bilo je sjećanje suboraca iz sela Grk kraj Dervente, koje su prenijeli Martin Damjanović i Tihomir Škrobo, ratni prijatelji Andrije Andabaka. Njihovo prisustvo, više od tri desetljeća kasnije, svjedoči o dubokom poštovanju i neraskidivim vezama stvorenim u najtežim danima.

Sinovi Marko i Stjepan, vidno dirnuti, zahvalili su se okupljenima:

“Davne 1997. godine pripadnici 1. gardijske brigade ‘Tigrovi’ nastupili su na 4. Memorijalnom turniru. Hvala im što nas svake godine posjećuju.”

Životni put hrvatskog viteza

Andrija Andabak rođen je 6. rujna 1956. godine u Splitu, od oca Stjepana i majke Ruže (rođ. Kaselj). Djetinjstvo je proveo u Nuštru, gdje je pohađao osnovnu školu, a kasnije i Srednju tehničku školu Ruđera Boškovića u Vinkovcima, smjer elektrotehničar. Oženio se Nadom Čović 1980. godine, s kojom je imao dva sina – Marka (1981.) i Stjepana (1984.). Radio je u poduzeću Vupik u Vukovaru i živio u obiteljskoj kući u Nuštru s roditeljima, sestrom Dragicom i bratom Zvonimirom.

Kao ročnik JNA 1979./1980. godine u Bitolju (Makedonija), stekao je znanja iz uporabe protuoklopnih raketa tipa 9M14 Maljutka, a kasnije je redovito odlazio na vojne vježbe.

U lipnju 1991. dragovoljno se prijavljuje u 109. vinkovačku brigadu. Već 28. rujna te godine izveo je prvi uspješan protuoklopni pogodak. Do svoje pogibije, 7. srpnja 1992. u Posavini, uništio je čak 32 oklopna vozila – podvig koji ga je uveo u legendu.

Andabak – simbol hrabrosti i vještine

Nakon 15. uništenog oklopa, od tadašnjeg zapovjednika J. Zvirotića dobio je na poklon pištolj Zbrojovku M75, a pozvan je i na večeru kod predsjednika Franje Tuđmana u Banske dvore, uz generale Antona Tusa i Janka Bobetka. Radio je kao instruktor na Vojnom učilištu u Zagrebu.

Njegov posljednji uništeni tenk bio je M-84, a poginuo je u akciji svega nekoliko dana kasnije. Hrvatska vojska priznala mu je 32 uništena ili onesposobljena oklopna vozila, od kojih 30 tenkova, jedno borbeno vozilo pješaštva i jedan transporter.

Priznanja i trajno sjećanje

Andrija Andabak posmrtno je odlikovan činom bojnika, a naknadno i pukovnika. Obitelj je 1995. godine primila visoka državna odličja:
– Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana,
– Red kneza Domagoja s ogrlicom,
– Spomenicu Domovinskog rata.

Na 30. obljetnicu pogibije, predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović dodijelio mu je Red Nikole Šubića Zrinskog za junački čin u Domovinskom ratu. Odlikovanje je svečano uručeno supruzi i sinu.

U čast Andabaku, Hrvatska vojska uvela je priznanje koje nosi njegovo ime, a dodjeljuje se za uništenje triju ili više oklopnih vozila. Na obiteljskoj kući u Nuštru 2009. godine postavljena je spomen-ploča, trajni podsjetnik na njegovo herojstvo.

Vrijednosti koje traju

Andrija Andabak u Domovinskom ratu bio je poznat kao čovjek koji nije razmišljao o sebi, već o tome kako pomoći Domovini. Bio je vrsni operator, izniman poznavatelj protuoklopne borbe, a prije svega – čovjek s vizijom, hrabrošću i karakterom.

Danas, 33 godine nakon njegove pogibije, u vremenu kada mnoge vrijednosti blijede, ime Andrije Andabaka ostaje svjetionik istine, borbe i ljubavi prema Hrvatskoj. Njegov životni put, njegov ratni doprinos i njegova ljudska veličina, trajno su urezani u pamćenje naroda kojem je dao – sve.