Bekim Berisha - ratnik čije herojstvo pamti Hrvatska, BiH i Kosovo

Proteklog vikenda diljem regije obilježena je godišnjica smrti jednog od najvećih ratnika 90-ih, Bekima Berishe. Na rodnom Kosovu bio je poznat pod nadimkom Abeja, dok je u Hrvatskoj, gdje je za vrijeme Domovinskog rata ostvario nevjerojatne podvige, bio poznatiji kao "Šok", što na albanskom znači prijatelj.

Berisha je svoje ratno umijeće pokazao u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te na Kosovu, gdje je 10. kolovoza 1998. godine i poginuo. Njegovu hrabrost i danas pamte stanovnici Banovine, a njegova odvažnost ostavila je snažan dojam i na prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franju Tuđmana, koji je jednom prilikom izjavio: "Ovaj borac vrijedi kao 1000 vojnika." Sličnim riječima opisao ga je i general Janko Bobetko, nazvavši ga "jednim od najboljih i najpouzdanijih vojnika koje je ikada sreo."

Za teško ranjavanje u Domovinskom ratu, Bekim Berisha je 2013. godine posmrtno odlikovan Redom hrvatskog križa. Ranjen je u akciji 16. lipnja 1992. godine prilikom izvršavanja borbenih zadaća na istočno-slavonskom bojištu. Trnovit put do priznanja ovog heroja Domovinskog rata ovim je odličjem dobilo epilog, iako je u braniteljskim krugovima ovo ime poznato gotovo 30 godina. Šira javnost o njemu zna malo ili ne zna uopće, ali riječ je o možda najintrigantnijoj i najtajanstvenijoj osobi Domovinskog rata koja ni nakon svoje smrti ne prestaje izazivati zanimanje pojedinaca poput Ivice Pandže Orkana, čije zanimanje za lik i djelo Bekima Berishe ne jenjava

Bekim Berisha rođen je 16. lipnja 1966. godine u mjestu Graboc kod Peći na Kosovu. Na Kosovu mu je podignuto osam spomenika, po njemu je nazvana Vojna akademija Kosovske vojske, kao i jedna vojna postrojba i vojarna u Prištini. U njegovu čast ispjevane su četiri narodne pjesme, a TV Priština snimila je dokumentarni film o njegovu životu i djelu. Berisha je jedina osoba koja je odlikovana od čak tri predsjednika – albanskog, hrvatskog i kosovskog. Bio je obrazovan i govorio je četiri ili pet jezika, što svjedoči o njegovoj svestranosti i inteligenciji.

Na početku rata 1991. godine, Berisha se pojavio u Komarevu, navodno stigavši iz Belgije, i pristupio prvim dragovoljcima u Hrvatskoj, pripadnicima sisačkog 57. samostalnog bataljuna Zbora narodne garde. Suborci ga pamte kao samozatajnog i skromnog 25-godišnjaka, koji je isprva djelovao kao običan vojnik, ali se ubrzo pokazalo da je daleko od običnog. Samostalno je odlazio u izviđanja i izvodio diverzije, no rijetko je o tome govorio. Stanovnici Komareva još uvijek se sjećaju kako je Šok golim rukama iskopao neeksplodiranu granatu, s nevjerojatnom lakoćom i hladnokrvnošću.

U proljeće 1992. godine, Berisha je osjetio zov još jedne ratom pogođene zemlje – Bosne. U Bosanskoj Posavini ponovno se istaknuo u borbi protiv bosanskih Srba, no njegov ratni put tu nije završio. Otišao je na Kosovo, gdje je postao jedan od prvih zapovjednika Oslobodilačke vojske Kosova (OVK). S vremenom je napredovao do čina generala kosovske OVK i dao svoj život u junačkoj akciji, kada je sam pružao otpor neprijateljskim tenkovima snajperom i RPG-om. Tog 10. kolovoza 1998. godine, Berisha je poginuo u kući koju su tenkovi u potpunosti razorili.

Izvor: 7dnevno